ENG
Skica za portret Premijera
Autor/ica 👤Petar Fehir
Povezani članci
Foto Darko Jelinek
Najgore od svega je što ta osoba (ili osobenjak) misli da radi dobro i u korist svoje zemlje. I nada se novim pobjedana. U čemu ga, bez sumnje, snaže i razni istraživački barometri. Dok „poštena inteligencija“ i samozatajni dobronamjernici, koji ne izlaze na izbore, postaju taoci, Premijer vesla dalje. Veslima koje smo mi sisali.
Dok se za Predsjednicu može reći da je djelovala obećavajuće dok je šutjela, Premijer je premijernim nastupom, na onom „predizbornom“ skupu, obećavajuće zborio.
Nije bilo teško složiti se s njim da stranka ne može biti talac jednog čovjeka, kao što to njegovi oponentni ponavljaju i danas. Želeći ga raniti njegovim vlastitim mačem.
No, s druge strane floskule krio se „neznanac“ koji je dobio (ili ugrabio) priliku pokazati pravo lice.
Kako je još onomad tikve sadio s vragom bilo je samo pitanje vremena kada će dočekati da mu šatoraši i ostali „prvoborci“ gurnu ruku ispod pojasa i dobrano stisnu.
Kućni odgoj i diplomatska pristojnost držali su ga iznad vode čak i kod neistomišljenika sve negdje do one ploče u Jasenovcu.
Tada je zagrizao u komad koji do današnjih dana neće moći progutati.
Vještine naučene u diplomatskoj klupi plus skromno političko iskustvo neće biti dovoljni za beskompromisne lisce željne moći i benefita.
Počeo je, kao grogirani bokser, bauljati od konopca do klupe pokušavajući s „blagim osmjehom“ na licu uvjeravati i suce i publiku da mu je oko u redu, da ga ne boli ispod pojasa i da još može držati ruke u gardu.
No, sve je bilo manje onih koji su u to vjerovali pa su mu mangupi u vlastitim redovima počeli plesti omču.
Kad se ogolila grana na kojoj je sjedio vidjeli smo samo „običnog“ mlitavog cinika, kakvih smo se već nagledali od „demokratskih promjena“.
Razboritost kojom se dičio skliznula je u politički kukavičluk, pa se nije usudio pomesti ni već savladane „političke leševe“ u svom dvorištu. Kleo se u svaku običnu lopinu koju je i sam držao za vrijednog ministra. Sve dok se ovaj (ili ova) sami ne bi utopili u baruštini korupcije. Ili dok ne bi dobio signale od dragovoljačke garde.
Poput običnog slabića nije se usudio zaustaviti nezajažljive „borce“ koji su mu u porcijama ispostavljali račun za podršku po njihovim uvjetima. Dok to oni žele. Prilagodio je propise i povećao im naknade bez i najmanje želje da provede i jednu reformu koja bi zemlji garantirala stabilnost i boljitak.
Igrački instikt mu je toliko oslabio da ga vozaju i „mr one procent“ i gradonačelnik koji će pristati na sve samo da izbjegne „aps“. Ne može prodati fintu čak i sindikalnom dvojcu bez kormilara, koji su sve dosadašnje vlasti s lakoćom driblale.
Nije mario što mu je država postala nesimpatična tvorevina u koju ni jedan pametni investitor neće uložiti ni centa.
Svojim nestručnim i klimavim vladanjem doprinijeo je da zemlja, po najnovijim mjerenjima, mete dno europskih gospodarskih statistika.
Dok se on nepristojno hvali vrhunskim potezima i sveopćim rastom svih razvojnih parametara. Čime vrijeđa ne samo logiku, europske statističare, građane i narod, već i vlastitu sposobnost razboritog zaključivanje.
Mada on sam (u kupatilu pred ogledalom) vjerovatno ima drugačiji stav na nacionalizam ni fašizam pustio je revizionističke nemani prošlosti da se razmašu i ugroze čak i ustavne temelje Republike.
Nemuštom kombinatorikom i neprincipijelnim preslagivanjem stvorio je političku kompoziciju koja bi pri i najmanjem ubrzanju izletjela iz tračnica.
Ali ubrzanja nema. Vlak stoji na mjestu (ili klizi nazad), jer su kočnice već davno zahrđale.
Najgore od svega je što ta osoba (ili osobenjak) misli da radi dobro i u korist svoje zemlje. I nada se novim pobjedana.
U čemu ga, bez sumnje, snaže i razni istraživački barometri.
Dok „poštena inteligencija“ i samozatajni dobronamjernici, koji ne izlaze na izbore, postaju taoci, Premijer vesla dalje.
Veslima koje smo mi sisali.
Autor/ica 👤Petar Fehir
