SLOBODA MEDIJA: KAKO SE PONAŠAMO TREĆEG MAJA?

Povezani članci

• Spomenička pornografija
• JEBO VAS VAŠ “ALI”
• Urota protiv WikiLeaksa
• U zdrav mozak
• BiH pred donošenjem novog izbornog zakona „Lex Čović“
• Marinko Čulić: Naši mili ekstremisti i zločinci

Sudeći po javnom servisu u Republici Srpskoj, blagostanje samo što nije stiglo. Zato su novinari, žele li sačuvati vlastiti kredibilitet, dužni progovoriti i o stanju u vlastitim redovima.

Piše: Gordana Katana, analiziraj.ba

Medijska zajednica trećeg maja obilježava Međunarodni dan slobode medija. U Banjoj Luci razgovarat će se o medijskim slobodama, po običaju predstavit će se istraživanje o tome kome građani više vjeruju, da li se mijenja svijest građana u BiH kad je riječ o napadima na novinare i medije.

O samom radu novinara, uređivačkim politikama medijskih kuća, šutjet će se. Sve zbog navodne esnafske solidarnosti. Zato se neće ni otvoriti pitanje rada RTRS-a. Novinari će se i dalje praviti slijepi i gluhi nad činjenicom da se upravo na javnom servisu najviše krše temeljna načela profesionalizma. Tako će RTRS  nastaviti da na najgrublji način manipuliše činjenicama i selektivno iznosi informacije javnosti. Šutjet će se i nad činjenicom da se uređivačka politika RTRS-a, koju finansiraju svi građani, ako ne uređuje, a onda kreira izvan te medijske kuće, u kabinetima čelnih ljudi entiteta.

Iz sedmice u sedmicu, više od godinu i po dana, kroz monitoring Dnevnika 2 RTRS-a, na to upozoravamo. Upozoravamo na činjenicu da se više ni ne nazire dno do kojeg se mogu srozati profesionalni standardi. Upozoravamo da je, postavši glasnogovornik vlasti, RTRS obesmislio sve principe ustrojstva i postojanja javnog servisa.

U entitetu ogrezlom u siromaštvo, besperspektivnost i korupciju, u entitetu u kojem je vlast zadužila i tri buduće generacije, u kojem je broj radnika i penzionera izjednačen, u kojem jedino što raste jesu nezaposlenost i broj građana koji se po svaku cijenu žele iseliti, sve to nisu vijesti za RTRS. Građane se umjesto toga nastoji uvjeriti da blagostanje samo što nije stiglo.

I nije to najgore. Daleko opasnije je što javni servis, bez trunka zazora, diskvalifikuje opozicionu političku scenu, raspiruje etničku netrpeljivost i relativizira ratne zločine koje su nad Bošnjacima i Hrvatima počinili pripadnici vojske i policije bosanskih Srba u minulom ratu.

Medijska zajednica, želi li sačuvati vlastiti kredibilitet jednako kao što istražuje, analizira i kritički se osvrće na društvene pojave, dužna je progovoriti i o stanju u vlastitim redovima. Tvrdnja kako to nije njen zadatak nije alibi. Svaka analiza i kritički osvrt na stanje u profesiji samo mogu ojačati novinarstvo. No, za očekivati je da javna debata koja je za 3. maj najavljena u Banjoj Luci prođe a da se o ovim pitanjima ne izrekne nijedna riječ. Umjesto toga, konstatovat će se, na osnovu prigodno izvršene ankete, koliko građani imaju/nemaju povjerenja u novinarstvo. Zašto je to tako, odgovor niko neće potražiti.