SLUČAJ HASANBEGOVIĆ: ŠTA JE NAMA ANTIFAŠIZAM?

tačno.net
Autor 5.3.2016. u 11:00

SLUČAJ HASANBEGOVIĆ: ŠTA JE NAMA ANTIFAŠIZAM?

Ukoliko pregledate portale iz Bosne i Hercegovine, vidjet ćete da nama antifašizam i nije toliko bitan. To je tek usputni pojam koji nema neko značenje i veže se samo za podsjećanje na Drugi svjetski rat, i to isključivo na godišnjice, kada se desi i poneka slika starog partizana dok polaže cvijeće. Izuzimajući takve prigode, antifašizam ne stanuje ovdje

Piše: Nidžara Ahmetašević, analiziraj.ba

Priča o imenovanju ministra kulture u Hrvatskoj, za koga je antifašizam tek “floskula”, nešto je o čemu ovdašnja javnost, smatraju bh. mediji, ne treba ništa da zna. Ukoliko se o tome pak i govori, uglavnom su te informacije površne, često šture, agencijske, bez pozadine, analize ili komentara. Mišljenje antifašista (ne partizana, jer antifašizam nije stvar iz historijskih udžbenika) nemoguće je naći, dok čak i analize, koje su ovih dana, nakon imenovanja ministra Zlatka Hasanbegovića, objavljivane u dijelu hrvatskih medija, teško nalaze svoj put do bh. portala (uglavnom je riječ o portalima Tačno.net i Buka.com, koji su među rijetkima kojima antifašizam nije sporadična tema, nego urednička politika).

Samo imenovanje Zlatka Hasanbegovića na funkciju ministra kulture u Hrvatskoj uglavnom je u bh. medijima bila kratka vijest, više konstatacija. Kao, eto, negdje daleko neko je imenovao nekog ministra koji nije baš po volji grupici građana. Barem nas tako izvještavaju ovdašnji mediji. Onaj ko, pak, prati medije u susjeda može primijetiti da traje prava građanska pobuna koja okuplja ne baš mali broj ljudi.

Ni kada se u cijelu “aferu Hasanbegović” uključila Islamska zajednica Hrvatske, to nije bilo dovoljno da se mediji potrude i obavijeste o tome javnost u BiH. A da jesu, saznali bi ljudi u BiH da imam zagrebačke džamije Aziz ef. Alili na džumi traži od vjernika da se kolektivno identificiraju s Hasanbegovićem. Imam Alili naime smatra da je odnos prema fašizmuZlatka Hasanbegovića tek njegov lični politički stav, koji nikoga, pa ni bilo koju vjersku zajednicu, ne treba da interesuje. Bitno je, prema imamu Aliliju, da je on “vrijedan i poštovan član Islamske zajednice”, a to što mu fašizam nije problem, koga briga. Podršku je imam dobio i od drugih članova IZ-a, uključujući i muftiju Šefku ef. Omerbašića, koji je zaključio javno kako je “čudno da Srbi i Židovi kidišu na Hasanbegovića”, što je govor mržnje. I jedan i drugi (a i sam Hasanbegović) itekako su poznati u ovdašnjoj javnosti i u prošlosti smo nerijetko saznavali mnogo nevažnije činjenice o njima i njihovom radu, ali ovo, čini se, nije bitno.

Ivančićeva kolumna

O svemu je detaljno pisao novinar Viktor Ivančić u kolumni za portal Novosti, koju su prenijeli tek rijetki mediji u BiH, iako bi svaka riječ ovog teksta mogla biti svakodnevno iščitavana javno kod nas.

Sam Hasanbegović je u prošlosti dao niz intervjua za bh. medije, računajući i onaj zaOslobođenje u kojem brani odluku da se jedna osnovna škola u Goraždu nazove poHuseinu ef. Đozi, imamu 28. Regimente 13. SS Waffen handžar divizije. Na taj intervju iz 2013. podsjetili su nas na portalu Depo.ba, u tekstu punom problematičnih izjava Hasanbegovića. Isti portal je u nekoliko navrata skrenuo pažnju na stavove ministra Hasanbegovića, uglavnom kroz agencijske vijesti, no ipak daju prostora ovoj temi, za razliku od drugih.

Na izjave Hasanbegovića podsjeća i portal Faktor.ba prenoseći tekst koji potpisuje Mahir Sokolija, a objavljen je u glasilu Medžlisa IZ Zagreb. No, ovaj tekst je daleko od ideja antifašizma. Naime, Sokolija piše da je Hasanbegović “veći Hrvat od Franje Tuđmana”. Tekst donosi dijelove govora koji je Hasanbegović održao na sahrani “njegovog ideološkog oca, brigadira Hrvatske vojske Mirsada Bakšića”, 2012. godine u Zagrebu, te niz komentara. “Ovaj govor otkriva ideološki pedigre gorljivog Hrvata islamske vjere koji će upravljati hrvatskom kulturom sljedeće četiri godine”, piše Sokolija. Piše i kako “Hasanbegović pripada vrlo moćnom klanu unutar Zagrebačke džamije povezanim s HDZ-om i političkom grupacijom Milana Bandića. Stoga ni ne čude različite inicijative u kojima se upravo preko Islamske zajednice RH želi dati podrška Zlatku Hasanbegoviću”, što se može čitati kao napad na drugu struju unutar IZ-a. No, ipak je značajno da je u ovom tekstu osuđen i stav očito dijela IZ-a i samog Hasanbegovića, ali se umjesto na ideji antifašizma akcenat stavlja valjda na podjele unutar bošnjačke zajednice u Hrvatskoj.

Tema “Hasanbegović” prisutna je i u dijelu portala za koje je teško utvrditi ko im je vlasnik, ko su urednici, a neki nemaju ni impresum, ili ako ga imaju, uglavnom je poluprazan (istina, kada je riječ o domaćim medijima, čak i kada su navedena imena urednika i vlasnika u impresumu, to često ne govori zapravo ništa o pravim vlasnicima koji su “skriveni” od javnosti).

Jedan od takvih portala, za koji ne znamo ko ga uređuje, jeste i Javno.ba. Većina tekstova na ovom portalu je nepotpisana, a čini se da iza njih stoji “Newsmag by TagDiv”, barem tako piše u dnu stranice. Oni kroz priču o Hasanbegoviću vide priliku za buđenje nacionalizma (kojeg i ne treba baš buditi jer je itekako prisutan). Naime, nakon što je portal Novosti objavio fotografiju na kojoj  Hasanbegović nosi ustašku kapu na glavi, oni objavljuju tekst pod naslovom: “Srpske ‘Novosti’ navode kako ministar Hasanbegović pozira s ustaškom kapom, iako je i slijepcu jasno kako se radi o kapi HOS-a” (koji je valjda neka miroljubiva organizacija!?). Tekst je ustvari prilika za Hasanbegovića i njegove istomišljenike da se opravdaju.

Ugroza jugoslavenstva

Sličan je i portal Dnevnik.ba iza kojeg stoji firma “Orbis Media d.o.o” sa sjedištem u Mostaru. Oni drže stranu Hasanbegoviću, a između ostalog objavljuju tekst “Bogoslovlje u praksi” u čijem podnaslovu spominju “lažni komunistički antifašizam” koji se prema njima “može pobijediti samo političkom razboritošću”. Riječ je o tekstu koji potpisuje fra Luka Marković, a prenose ga iz Katoličkog tjednika. Za autora je zlo fašizma isto kao i komunizam. Autor piše kako se nakon ustoličenja nove Vlade u Hrvatskoj, “dio lijeve intelektualne elite (titoističko-komunistička grupacija) okomio na novog ministra kulture Zlatka Hasanbegovića pokušavajući u startu zaštititi pozicije, stečene na ideološkoj prijevari. Onaj tko nije dobro upućen o čemu se govori, pomislio bi kako se na vlast u Hrvatsku doista vratio fašizam. A u biti riječ je o dobro smišljenoj strategiji iz doba Titove vladavine kad se svaki pokušaj dokidanja komunističkih privilegija i ideologije, kao i ugroza jugoslavenstva, pokušavao spriječiti osudom nacionalizama, a u Hrvatskoj i osudom ‘opasnog fašizma’.” On poziva na razračunavanje sa “sitnim nacionalnim profiterima koji je sprječavaju u definitivnu obračunu s komunističkim, jugoslavenskim i velikosrpskim idejama, s onima koji i danas sanjaju o Hrvatskoj u kojoj vlada sprega hrvatskih komunista (podobnih Hrvata) i Srba, jer je to navodno jedini mogući način suzbijanja hrvatskog fašistoidnog nacionalizma. U službi toga poistovjećuje se svjesno i ono istinsko, demokratsko, hrvatsko rodoljublje s ustaštvom. To ustaštvo – što bi trebale shvatiti sitne intelektualne duše – Europa ne može prihvatiti jer je surađivalo s nacistima”. Ipak, autor kaže da između ustaštva i četništva nema razlike, no ne vidi baš neki problem u postrojavanju ustaških sljedbenika javno (ne izjašnjava se o eventualnom postrojavanju četnika).

Ni portal Al Jazeera Balkans nije odolio da u prvi plan stavi opravdanja koja je Hasanbegović davao nakon objavljivanja fotografije. Naime, oni objavljuju tekst s naslovom“Hasanbegović: Ne podržavam nijedan zločinački režim”, a u podnaslovu piše da je riječ o “kapi koja podsjeća na ustašku”. U centralnom dijelu teksta je izjava Hasanbegovića da “nikada nije ni na koji način” bio “apologet bilo kojega zločinačkoga režima, bez obzira bio to ustaški ili komunistički režim”. I oni naglašavaju da tjednik Novosti izdaje Srpsko narodno vijeće, svodeći tako i profesionalizam novinara koji je došao do fotografije na potpuno drugi nivo. Oni daju prostora Hasanbegovićevim opravdanjima, bez da podsjećaju na njegove stavove koji su problematični. “Koristiti selektivno potpuno periferne izjave izvađene izvan konteksta prije više od 20 godina iz mog mladenačkog i studentskog razdoblja predstavlja najobičniju političku manipulaciju. Kao znanstvenik i povjesničar afirmirao sam se u javnom životu, moji radovi su prošli znanstvenu verifikaciju najvećih historiografskih autoriteta, koji se ni na koji način ne mogu dovesti u vezu s apologijom bilo kojeg zločinačkog režima. Dapače, mislim da se moje ministarsko djelovanje treba suditi po mom radu, a ne preko selektivne manipulacije činjenicama iz davne prošlosti”, prenosi Al Jazeera Balkans na svom portalu. Oni, istina, prenose i stavove urednika Novosti, ali negdje u sredini teksta, kao tek usput, i mnogo više prostora daju Hasanbegoviću i njegovim istomišljenicima.

Al Jazeera je generalno, barem na portalu, više prostora dala za opravdavanje Hasanbegovića nego njegovoj opoziciji. Čak i kada imaju stavove opozicije, oni su vrlo pažljivo prezentovani. Ipak, donijeli su intervju s Oliverom Frljićem, jednim od najznačajnijih evropskih režisera, antifašistom, koji se glasno buni protiv činjenice da je Hasanbegović ministar kulture u našem susjedstvu. Naslov intervjua je “Endehazija se tiho vraća u Hrvatsku”. “Gospodin Hasanbegović bi trebao shvatiti, kad već obnaša funkciju ministra kulture, da ne postoji ideološki neutralna kultura. Kultura jest i mora biti polje ideološkog i klasnog sukoba. Naravno da gospodinu Hasanbegoviću, budući je izbor one političke opcije koja je posljednjih 25 godina radila na brisanju klasne svijesti, uništavanju radništva, pljačkanju društvene imovine i temeljitoj fašizaciji društva, odgovara nekakva ideološki ‘neutralna’ kultura u koju se može bez problema smjestiti njegova negacija tekovina antifašizma koja će biti komplementirana nekim novim ‘Registrom izdajnika’”, kaže Frljić u ovom intervjuu.

Ni ovu poruku niko dalje od ovog portala nije prenio. Ovdašnji mediji su, čini se, sve manje spremni da se upuštaju u ozbiljne i važne teme, dok prostor i vrijeme posvećuju trivijalnim pitanjima i temama koje interesuju valjda samo one koji kontrolišu medije, a čija imena najčešće ostaju skrivena.

tačno.net
Autor 5.3.2016. u 11:00

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija