Šok s ekrana norveške državne televizije NRK

Autor 5.5.2011. u 07:59

Šok s ekrana norveške državne televizije NRK

Faksimil reakcije u listu Aftenposten Foto:

Bosanci i Hercegovci u Norveškoj su prošle nedjelje ostali šokirani pored malih ekrana. I mi ovdje, u ovoj lijepoj i Bosni prijateljskoj zemlji – kao uostalom naši po cijelom svijetu – s ogromnim zanimanjem pratimo sve što se o nama i Bosni i Hercegovini govori, piše ili emituje. Tako je bilo i ovog puta.
Četiri pune godine je ekipa norveške državne televizije NRK pripremala dokumentarac o Srebrenici. Niko od nas nije zaboravio briljantne dokumentarce Marie Fuglevaag Warshinski, Norvežanke koja je među prvima progovorila o najstrašnijem genocidu nakon drugog svjetskog rata. Hrabro, mnogo prije bilo koga drugog razotkrila je užas Srebrenice i sramnu ulogu “zaštitara” – vojnika Ujedinjenih nacija u “zaštićenoj zoni”. Sa ogromnim zanimanjem očekivali smo šta će novog donijeti ovaj novi istraživački projekat, koji je, bez ikakve sumnje, imao neuporedivo bolje materijalne uslove i veću šansu od Marie Fuglevaag Warshinski.

Ostali smo – u šoku!
Režiserski dvojac filma Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) Ola Flyum i David Hebdhitc uhvatio se zanimljivog i dosad nedovoljno rasvijetljenog ugla – uloge rukodstva u Sarajevu i predsjednika Izetbegovića lično u ovom tragičnom događaju i – izgubio kompas! Umjesto da tu delikatnu temu istražuju u kontekstu činjenica koje su utvrđene, uz ostalo na suđenjima u Hagu, oni su sve okrenuli naglavačke: nevine srebreničke žrtve su učinile krivim, a zločince – uključujući i generala Mladića gotovo – krivo shvaćenim!
Ovakve gluposti se u ozbiljnom novinarstvu i filmskom stvaralađtvu ne događaju često, ali, eto, ipak se događaju. Pitanje je, jesu li ambiciozni momci s NRK-a zagrizli prevelik zalogaj, daleko veći nego što njihove profesionalne i
intelektualne mogućnosti dozvoljavaju, ili je
riječ o smišljenoj reviziji istorije s ciljem koji ne može biti čist.

Projekat revizije historije
Piše: Enver Đuliman

Norveška državna televizija (NRK) je na svom prvom programu u udarnim terminima u emisiji Brennpunkt 26. i 27. aprila prikazala dokumentarno-istraživačke filmove Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) i Sporene fra Sarajevo, (Tragovi iz Sarajeva). Prvi film se bavi padom Srebrenice, a u drugom se istražuje Bosna i Hercegovina za vrijeme rata kao utočište Al Kaide, odakle “tragovi vode” prema najmanje petnaest izvedeninh ili pokušanih terorističkih napada u svijetu.

Autori prvog filma – Byen som kunne ofres (Grad koji se mogao žrtvovati) Ola Flyum i David Hebdhitc uzimaju kao osnovno polazište da je slika o Srebrenici “crno bijela” i da slika o počinjenom genocidu ima i drugu stranu. U filmu se “oslanjaju” na jednog od, kako se kaže, rijetkih novinara – muslimana Mirsada Fazlića – Fazlu koji pokušava da otkrije punu istinu o onom šta se događalo u Srebrenici. Autori “utvrđuju” da je više od 50 sela naseljenih srpskim življem oko Srebrenice terorisano i uništeno od strane “muslimanske vojske” na čelu s Naserom Orićem, snimaju svjedoke, a potom “dokazuju” da vlasti u Sarajevu nisu učinile ništa da spriječe masakr u Srebrenici odnosno da je postojao dogovor oko Srebrenice između Alije Izetbegovića i Srba, da bi se s koncem filma pratktično došlo do gotovo potpune abolicije zločina.
Nije naravno nepoznato da je u ratu u BiH bilo i crnoberzijaša i pljački, da su se pojedinci obogatili otimajući i preprodavajući humanitarnu pomoć, da je bilo nedo-pustivo mnogo pogrešnih političkih poteza, da i danas postoje vrlo ozbiljne sumnje da je političko rukovodstvo s Alijom Izetbegovićem na čelu pravilo velike greške pa i oko Srebrenice. Ali još niko nije pokušao, kao autori ovoga filma, da to iskoriste za praktično opravdavanje učinjenog genocida.
U ovom slučaju izgleda da je kritičko držanje, želja za nijansiranjem “crno-bijele” slike i razbijanje etabliranih mitova, vodilo nekritičkom prihvatanju jedne nove verzije o Srebrenici i ratu protiv Bosne i Hercegovine. Film je apsolutno neizbalansiran i u potpunosti previđa historijske realnosti koje pokušava da opiše i objasni.
Četiri su osnovne pogreške koje čine da program ne predstavlja profesionalno istraživačko novinarstvo: netačnost navedenih podataka, selektivan izbor izvora, tendenciozno predstavljanje podataka, događaja i ljudi, te korištenje perifernih eksperata. Kardinalna greška je da se program ni na koji način ne koristi mnogim presudama Međunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji koje predstavljaju najtemeljitije pravno i faktično istraživanje ratnih zločina u BIH. Jedan ozbiljan pokušaj da se diskutuje rat protiv Bosne i Hercegovine, a posebno ratni zločini morao bi se koristiti nalazima suda u Hagu i njegovim odlukama, što ne znači da se i taj sud ne može argumnetovano kritikovati. Okretanje glave od presuda ovoga suda i potpuno izostavljanje riječi genocid umjesto koje se konstantno koristi riječ masakr, što ovaj program čini, predstavlja prvi korak u poricanju dokazanih činjenica i genocida što je ozbiljna stvar kaž-njiva u više zemalja.
U filmu će se, ilustracije radi, naći da je predsjednik Klinton “rekao” Izetbegoviću da ukoliko pogine 5 000 ljudi u Srebrenici da će NATO napasti srpske vojne ciljeve u cijeloj Bosni i Hercegovini. Ovako ozbiljna tvrdnja se prezentira bez bilo kakvih dokaza, ali se koristi u kontekstu zaključivanja da Amerikanci i muslimani konspiriraju u organizaciji pada Srebrenice, dok su Srbi koji su samo izveli konvencionalnu vojnu akciju (što se izriče kasnije u filmu) pokušali da izbjegnu stradanje nevinih civila!
Ovaj nalaz je u potpunoj suprotnosti sa više presuda tribunala u Hagu i Međunarodnog suda u Hagu kojima se presuđuje da su bosanski Srbi počinili genocid i da je to bila kulminacija plana o stvaranju etnički čiste srpske teritorije.
U filmu se dalje ističe kako bosanske vlasti svake godine koriste komemoraciju 11. jula za svoju propagandu. Možda to i nije sasvim pogrešno, ali je samo dio istine jer se ne spominje da se na tim komemoracijama sahranjuju identifikovani ostatci tijela pronađenih žrtava. Umjesto toga se bosanske vlasti optužuju da koriste tragediju, a za koju su – same odgovorne.
Predstavljanje generala Mladića kao časnog vojnika zabrinutog za civile je takođe u potpunoj suprotnosti sa verzijom suda u Hagu prema kojoj on ima centralnu ulogu u planiranju i provođenju genocida.
Uzastopno se pravi slika Bošnjaka u Srebrenici kao krvožednih razbojnika i ratobornog faktora u ovom području, iako su oni u stvarnosti bili izbjeglice ranije protjerane iz obližnjih mjesta koje su više godina živjele pod opsadom, u gladi i pod artiljerijskom vatrom srpske vojske. Film završava tako što Misad Fazlić zaključuje “Izetbegović nas je sve sahranio. Predsjednik Izetbegović snosi odgovornost za ono što se desilo u Srebrenici”. Dakle, na kraju se Izetbegoviću izriče presuda dok se Mladić i Srbi oslobađaju krivice.
Ovdje imamo, dakle, bez ikakve sumnje projekat koji se uklapa u pokušaju reorganiziranja prošlosti i pisanja nove istorije na Balkanu u kojoj će se zločini relativizirati, greške umanjivati a žrtve učiniti odgovornim za vlastitu sudbinu!
Živimo u svijetu u kojem ono što se nekada smatralo propagandom sada igra glavnu ulogu u formiranju javnog mišljenja.

Redakcijska obrada

Reagovanje u norveškoj štampi
Pod naslovom “NRK kao falsifikator istorije”, norveški Aftenposten donosi reagovanje Aage (Oge) Berchgrevink, književnog kritičara i savjetnika u Helsinškom komitetu Norveške, na program o Srebrenici.
“Predsjednik Bosne i Hercegovin je odgovoran za to što se dogodilo u Srebrenici – tako završava Byen som kunne ofres, gdje su srpske trupe pobile preko 8000 muslimana muškaraca 1995. Dokumentarac ostavlja utisak da Srebrenica nije bila genocid, već rezultat muslimansko-američke konspiracije protv bosanskih Srba. Bosanski muslimani se opisuju kao agresivni i izdajice…
… Uz pomoć pogrešnih činjenica, selektivnog korištenja izvora, perifernih eksperata i tendecioznih pretpostavki NRK objašnjava genocid izvršen u Srebrenici na način koji podsjeća kako su srbijanski državni mediji izvještavali iz Bosne u vrijeme Slobodana Miloševića…” zaključuje ovaj autor.
U dužem tekstu, detalj po detalj on razlaže greške i pogrešne interpretacije u filmu – od prestavljanja Ratka Mladića kao časnog vojnika, a Alije Izetbegovića kao čovjeka koji ne želi da odgovori na molbe Srebreničana za pomoć, preko činjenica utvđenih u Hagu, u izvještaju Ujedinjenih nacija iz 1999, koji je potpisao tadašnji generalni sekreta Kofi Annan, pa do uloge pregovarača Thorvalda Stoltenberga, koji je po njemu, u najmanju ruku kontravezan.
“Sasvim je legitimno postavljati pitanja o ulozi bosanskih vlasti u odnosu na pad Srebrenice, kaže Berchgrevink, ali uzimati ih “odgovornim” je postavljati sve na glavu!

Mirsad Fazlić: Izmanipulisan sam
Saradnik Bosanske pošte Dino Prohić zatražio je pismeno obrazloženje od Mirsada Fazlića, novinara koji u filmu praktično vodi radnju – objašnjenje i u prilici smo da objavimo u cijelosti poruku koja je putem e-maila od njega stigla:
Sendt: 28. april 2011 18:13
Til: Dino Prohic
Emne:
Ovako Dino.

Da sam znao kakva će biti konačna priča, mog lika u tom filmu ne bi bilo. Ja sam iskreno vjerovao da će priča biti fokusirana na greške i propuste našeg vojnog i političkog vrha kad je riječ o Srebrenici, a takvih grešaka i propusta svakako je bilo. Međutim, kada sam pogledao grubu verziju filma, shvatio sam da je priča otišla u sasvim drugačijem smijeru. Tada sam upozorio autre filma da ja ne znam da li je bošnjačka strana ljude razapinjala na drveće i vadila nerođenu djecu iz utroba srpskih majki, ali sve i da je bilo takvih zločina to nije opravdanje za ubistvo preko 7000 ljudi u sedam dana. Kao drugo, haški Tribunal sudio je Naseru Oriću i ako je on pravio zločine, sprska strana i haško Tužilaštvo očigledno nisu uspjeli dokazati da je takvih, masovnih zločina bilo. Kao treće, haški Tribunal je zločin u Srebrenici okvalifikovao genocidom. To su činjenice i to niko ne može osporiti. Upozorio sam da je film prosrpski, ali očigledno moje primjedbe nisu uticale na autore. Kao novinar, ja stojim iza posla kojeg sam napravio, iza onoga što su izjavili moji sagovornici, ali mi je žao zbog konteksta u koji je to sve skupa stavljeno. Naravno, najviše žalim zbog mojih sagovornika koji su pristali biti djelom ovog projekta iz najboljeh namjera, a koji bi mogli snositi posljedice zbog manipulacije autora i krajnje neprimjerene poruke samog filma. Upravo zbog takve poruke koju film šalje ja se moram ograditi od tog projekta.

Ne prihvataju kritike

Na sličan način kako je to pojasnio u pismu koje donosimo Fazlić je obzložio svoj stav i za norveški “Aftenposten”, dodajući u jednom odgovoru da ništa od onog što je on istraživao ili što je on intervjuisao nije pogrešno u filmu, ali da je on šokiran krajnjim rezultatom nakon četiri godine rada na ovom dokumentarcu.
Na njegove kritike i kritike javnosti odgovorio je u istom listu Viber Haug NRK urednik programa Brennpunkt:

– Mi nismo čuli o tome da se Fazlić ranije ogradio od programa, a mi bismo to svakako znali da je to bio slučaj. Ja takođe najsnažnije odbacijujem kritike koje je uputio Brochgrevik. Dokumentarac je koristio visoko relevantne stručne otvorene izvore iz britanske, američke i norveške politike i ne manje bitno iz američkih obavještajnih izvora. Brochgrevink piše da mi prokušavamo da pokolj u Srebrenici učinimo nečim drugim nego što je bio. Međutim mi to ne činimo. Po prvi put govore mulsimanski lideri o tome u čemu su njihove vlastite vođe učestvovale, a o toj temi oni nikad ranije nisu govorili.
Režiser Ola Flyum, potvrdio je da je bilo dosta rasprave o uglovima posmatranja programa u inetrancionalnoj grupi koja je sarađivala na projektu. On je potvrdio da je dobio više elektronskih poruka od Fazlića u prošloj godini.
– U njima nikad nije bilo pismo u kojem se on ograđuje od programa – kazao je za “Aftenposten” Flyum. On je dodao da se sve Fazlićeve opaske odnose na detalje.To je sasvim normalno. Mi ne opravdamo masakr, kaže Flyum i misli da je Fazlićevo ponašanje danas izazvano prtitiskom kojem je izložen u svojoj zemlji.

Bosanska posta

Autor 5.5.2011. u 07:59

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija