SP Brazil 2014: Van Gaal, Papetovi dunđeri, i holandski Mladi Lavovi

Goran Sarić
Autor 4.7.2014. u 14:12

Izdvajamo

  • Dragi moji Bosanci i Hercegovci, Hrvati i dične Hrvatice, vjerovali ili ne, ali našim ispadanjem iz daljeg takmičenja Svjetsko prvenstvo nije završeno! Mada smo očekivali da će prebrzim povratkom naših razmaženih miljenika u domovine planeta prestati da se okreće, to se, nekim čudom, nije desilo. Dapače, borbe na vrućim travnjacima širom Brazila su se nastavile nesmanjenom žestinom. I dok se naši “heroji” sad brčkaju po dubrovnicima, nicama, tahitijima i ostalim copacabanama, lijući litre piva, pardon, suza za propuštenim šansama, fudbalski stratezi preostalih osam reprezentacija kuju mudre planove kako ovog vikenda proći dalje, u polufinale.

Povezani članci

SP Brazil 2014: Van Gaal, Papetovi dunđeri, i holandski Mladi Lavovi

One prije desetak i više godina duboko razočarani i ogorčeni Van Gaal na rastanku je prezirno nazvao “pomfri-generacijom”, aludirajući na njihovu mentalnu slabost, preosjetljivost, neborbenost, odsustvo timskog duha. Ovi sada su, već sad je sigurno, neki sasvim drugi momci.

Piše: Goran Sarić

Dragi moji Bosanci i Hercegovci, Hrvati i dične Hrvatice, vjerovali ili ne, ali našim ispadanjem iz daljeg takmičenja Svjetsko prvenstvo nije završeno! Mada smo očekivali da će prebrzim povratkom naših razmaženih miljenika u domovine planeta prestati da se okreće, to se, nekim čudom, nije desilo. Dapače, borbe na vrućim travnjacima širom Brazila su se nastavile nesmanjenom žestinom. I dok se naši “heroji” sad brčkaju po dubrovnicima, nicama, tahitijima i ostalim copacabanama, lijući litre piva, pardon, suza za propuštenim šansama, fudbalski stratezi preostalih osam reprezentacija kuju mudre planove kako ovog vikenda proći dalje, u polufinale.

   Kako je preostalo samo još nekoliko utakmica do, nadamo se, spektakularnog završetka Mundijala 2014, vrijeme je da, u grubim crtama, svedemo račune tekuće, najveće fudbalske smotre na dunjaluku.

   Odmah da kažemo: nikad manje velikih zvijezda i rasnih golgetera, a nikad više golova i iznenađenja! Jer, nakon što su već u prvom krugu ispale favorizirane reprezentacije Španije, Italije, Portugala, Engleske, pa i, barem za ulazak u drugi krug, naših Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u drugi krug su neočekivano prošli Ameri, Kostarikanci i dozlaboga dosadni Grci. Slobodno možemo reći: pobijedio je kolektiv. Jer, kako je samo tužno gledati indivualce, mega-zvijezde koje su nas u svojim klubovima često oduševljavale: Roonija, Ronalda, Pirla, da ne spominjem Luku i Edina, onu dvojicu naših “dunđera” koji se sad negdje odmaraju od odmora … Pa to kao da nisu ti igrači, nego njihove blijede sjenke! I ne samo oni. Nisu briljirali ni oni najveći: “mali” Lionel, te njegov saigrač iz Barcelone, vođa Brazilaca Neymar. Jeste da su dali nešto golova, poneki i uz pomoć sudija, ali je njihova igra, ruku na brazuku, bila daleko ispod očekivanja.

     S druge strane, oduševili su manje poznati, a izvrsni igrači: Kolumbijac Jackson Martinez, “albanski” Švajcarci Šaqiri i Mehmedi, u PSV-u već napola otpisani kostarikanski golgeter Brian Ruiz… Od velikih imena, do sada su stvarno briljirala samo dva “tulipana”: Manchesterova zvijezda Robin van Persie i, prije svih, Bayernovo krilo/špic Arjen Robben. Kako su samo njih dvojica (skoro) sami rasturili špansku furiju! Razbili ih k’o beba zvečku! Igrali su dobro i u ostalim utakmicama, osim što je van Persie u osmini finala protiv Meksika malo zakazao, ali će utakmica protiv Španaca zacijelo ući u istoriju. Pet komada ne uvališ lako ni (fiktivnoj) reprezentaciji Republike Šumske, a kamoli aktuelnom svjetskom šampionu!

   Nego, ima jedna veoma zgodna pričica u vezi sa selektorom holandske reprezentacije. Louis van Gaal se, naime, nakon prvog boravka u FC Barceloni, 2000. godine vratio u Nizozemsku da s njegovim “bebama” iz Ajaxove zlatne generacije napravi dar-mar na svjetskom prvenstvu u Južnoj Koreji i Japanu 2002. godine. I šta? Nije se ni kvalificirao! “Šiju mu zavrnula” fudbalski skromna, mala Irska, pobijedivši Oranje u zadnjoj, odlučujućoj tekmi.

   Arogantni i prema medijima vrlo agresivni van Gaal tu epizodu je docnije nazvao “najvećim razočaranjem u trenerskoj karijeri”. I pognute glave, doslovno sa suzama u očima, dao neopozivu ostavku.

   (Pape, čuješ li me?)

   Inače Louis van Gaal je poznat kao totalni, na čistom našem jeziku kazano, control freak. Još kao trener juniora Ajaxa propisivao je igračima koje čarape moraju nositi prije, a koje poslije utakmice, provjeravao jesu li im sva dugmeta na majici zakopčana, pa čak, u hotelu, zabranjivao da bosi hodaju u papučama!

   Međutim, kako salve pohvala za dosadašnji uspjeh na SP rastu, tako i on pokazuje drugo, daleko opuštenije lice: nasmijan, manje strog i sitničav, ne toliko agresivan prema “sedmoj sili”. Ko zna, ako “Oranje” postanu šampioni, možda se naš Louis na rastanku (nakon prvenstva odlazi u Manchester United) opet rasplače – ovog puta od raznježeniosti!

Kako je drugačija situacija danas, u predvečerje četvrtfinalnog susreta sa Kostarikom!

   Kao prvo, od ove holandske niko ništa nije očekivao. Dobro, briljantno su se izborili za učešće na SP, ali … Svi, ili gotovo svi, smo mislili da ova odbana, sastavljena uglavnom od mladih igrača ovdašnje kvalitativno skromne prve lige, Eredivisie, neb i mogla zaustaviti ni one “fiktivnjake” iz Šumske, a kamoli “razigrane Špance, Čileance …

   Kad tamo – čudo! Doduše, ova Holandija ne igra atraktivno, ali kako dobro funkcionira sa superbrzim Arjen Robbenom i genijalnim Van Persijem kao “zlatnim čekićima”!

No, ispostavilo se da, pod Louisovom dirigentskom palicom, ni oni mlaci iz odbrane nisu toliko loši. Prije prvenstva ih maltene niko nije znao, a sad već veliki klubovi stoje u redu za kupovinu Daleya Blinda, Daryla Janmata, Bruna Martis Indija, Stefana de Vrija …

   I, naravno, niko ne zna dokle će Louis & Co dogurati, ali u Zemlji Lala i Kanala su svi euforični. Poslovično oprezan, pisac ovih redaka “puše na hladno”, strahujući od, čini se, potcijenjenih Kostarikanaca. Ali, makar sutra i ispali, jedno je sigurno: ovo su neki drugi momci sa “oranje” lavom na grudima. One prije desetak i više godina duboko razočarani i ogorčeni Van Gaal na rastanku je prezirno nazvao “pomfri-generacijom”, aludirajući na njihovu mentalnu slabost, preosjetljivost, neborbenost, odsustvo timskog duha.

   Ovi sada su, već sad je sigurno, neki sasvim drugi momci.

Goran Sarić
Autor 4.7.2014. u 14:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija