Spašavaj se ko može

 VEDRAN SRŠEN
Autor 3.11.2017. u 09:12

Izdvajamo

  • Prvenstveno treba eliminirati ono što želi Vladimir Šeks, a to je da se zadrži stanje stvari u kojem stranačke vrhuške propuštajući na stranačke liste poslušnike i poltrone preko kojih vladaju našim sudbinama. Način za postizanje tog cilja je u temeljitoj promjeni izbornog zakonodavstva kojim treba smanjiti poguban utjecaj stranačkih oligarhija i u prvi plan staviti osobnost i kreativnost kandidata. Stoga je promjena izbornog zakona uvjet opstanka, polazište svih drugih promjena i put u ČETVRTU REPUBLIKU

Povezani članci

Spašavaj se ko može

Foto: Hina/Dario Grzelj

Šeksov prijedlog izbornog zakona osigurati će „Milijanu Brkiću“ da vlada Hrvatima narednih desetljeća       

Kada Vladimir Šeks nešto predloži, naš bi narod trebao biti vrlo oprezan, mudar i staložen, te bi svakako trebao otvoriti četvore oči, jer tridesetogodišnje iskustvo nam govori da je pametnije uraditi sasvim suprotno predloženom kada su u pitanju incijative koje dolaze od Vladimira Šeksa. Tako bi, kada bi se njega pitalo, on najrađe zamrznuo, konzervirao postojeće stanje u Hrvatskoj, s kojim je očito zadovoljan, te se stoga i zalaže za praktično uvođenje dvostranačja u politički život, dvostranačja HDZ-a i SDP-a, čime bi onima koji su Hrvatsku doveli na rub bankrota i prosjački štap, omogućio da vladaju bezbrižno i neodgovorno kao i do sada i narednih desetljeća, te bi tako umjesto da budu kažnjeni, Šeksovim „reformama“ bili nagrađeni oni koji su nas ponizili i upropastili.

On predlaže podizanje izbornog praga strankama za ulazak u Sabor na 7%, a uz to bi onemogućio predizborno koaliranje, što znači da bi po posljednjim izbornim rezultatima u saborskim klupama sjedali zastupnici HDZ-a, SDP-a i Mosta, a svi drugi bi bili ukras tako zamišljenoj demokraciji, koja bi jamčila Milijanu Brkiću i njemu sličnima, da nas i dalje tlače, upropaštavaju i pljačkaju, skrivajući svoje plagijate na izbornim listama iza imena stranaka, dok bi oni koji HDZ-u i SDP-u nisu vjerni ili podobni, a bez obzira koliko su sposobni, ostali doma.

Šeksov izum, koji trajno osigurava da „Milijan Brkić“ vlada Hrvatima, a da sposobniji, moralniji i pošteniji od njega budu na sporednom kolosjeku, sigurno će doprinijeti demografskom ionako katastrofalnom stanju, jer će među Hrvatima zavladati deviza – Spašavaj se tko može!

Sam Šeks prijedlog pravda potrebom za stabilnošću te onemogućavanjem fragmentacije Sabora i sputavanjem drugim strankama da budu kreatori naše stvarnosti. A kakvu su nam stvarnost iskreirali oni koji su Hrvatskom vladali proteklih 30 godina, upravo bi trebalo omogućiti drugima da nas vode ako želimo dobro Hrvatskoj a i nama samima.

Šeksovim prijedlogom de facto se štiti ono što imamo danas, potpuno podijeljeno hrvatsko društvo što Hrvatsku čini sa sigurnosnog aspekta ranjivom i nesposobnijom u obrani, ne samo svojih vrijednosti, već i teritorijalne cjelovitosti. Te podjele temeljene na II. svjetskom ratu, a čemu je svojim nepromišljenim postupcima značajno pridonijela i sama predsjednica Republike, te goli nacionalizam koji ima za osnovni cilj, ne birajući sredstva, izbrisati i spomen ZAVNOH-a iz preambule Ustava i izjednačiti lijevi i desni totalitarizam, kada je očito da se ne može rehabilitirati Ustaški pokret koliko god se tome posvetili, trudili i zalagali čak i pojedini biskupi Katoličke Crkve. Upravo to onemogućava bilo kakvu argumentiranu raspravu u društvu gdje je stvaranje i izmišljanje neprijatelja uobičajena pojava, a što sve skupa reproducira mržnju koja razdire zajednicu, a usmjerena je najčešće prema manjinama, prvenstveno srpskoj, što se očito vidi iz rezultata popisa stanovništva, tako da je udio manjina u ukupnom stanovništvu Hrvatske pao sa 22 % u 1991. godini na svega 9.5 % u 2011. godini.

Od Domovinskog rata se pravi mit, a branitelje se pretvara u „stvoritelje“ Hrvatske koji o svemu trebaju odlučivati, od njih branitelja sve počinje i prije njih i Domovinskog rata kao da ničeg nije bilo niti je išta valjalo. Za nametanje takvog mišljenja koriste se sva sredstva, pa ako treba – a i to smo vidjeli i plinske boce. Takvim stremljenjima vlast se i ne pokušava suprostaviti, čime se urušava ne samo demokracija već i Ustavna načela, a time je ugrožena i sama Republika.

Takva Hrvatska je nesposobna za promjene koje su nužne, ona je neprilagodljiva okruženju i svijetu, te stoga i osuđena na poraze i zaostajanje. Hrvatska je poslije Slovenije bila najrazvijenija zemlja europskog Istoka, a sada 30 godina poslije pretekli su je svi osim Bugarske, ali budući se Bugarska mijenja i ima veći rast od Hrvatske, uskoro će i oni biti ispred nas. Prije dva dana Svjetska banka je objavila najnoviju Doing Business listu o čemu je izvjestila i HTV i padu Hrvatske za 8 mjesta, ali je zaboravila reći da su nas pretekli Srbija, Makedonija, pa čak i Kosovo. Može li se niže pasti?

Usporavanjem i odgađanjem promjena ubrzava se zaduživanje. Naš je dug danas blizu 65 milijardi EUR-a, a raspadom Jugoslavije preuzet je dug oko 3.5 milijardi EUR-a, što znači da smo u 30 godina samostalnosti dug povećali gotovo 20 puta. Čak se i urednik Miklenić u Glasu Koncila pita kako je glomazni birokratski aparat „u biti tako skrojen da zapravo šteti hrvatskom narodu, kao da netko uporno želi dokazati da Hrvati nisu sposobni ili dostojni da bi imali vlastitu neovisnu i prosperitetnu državu“. A MI Hrvati i dalje živimo na tuđoj akumulaciji, i dalje više trošimo nego zarađujemo, naš dug i dalje raste. I sada bi Šeks takvo stanje sa istim igračima zamrznuo.

Zato narodu treba reći istinu. Ova je Republika propala. Potreban je šok i nova politika, ljudima treba vratiti nadu. Hrvatskoj je potreban preokret, potrebna je ČETVRTA REPUBLIKA. A u toj novoj Četvrtoj Republici, sposobnost i poštenje treba izdići kao vrhunski kriterij. To je lako reći, ali kako doći do kreativnih ljudi koje Hrvatska nesumljivo ima, ali ih se u političkom životu ne prepoznaje i ne vidi. Prvenstveno treba eliminirati ono što želi Vladimir Šeks, a to je da se zadrži stanje stvari u kojem stranačke vrhuške propuštajući na stranačke liste poslušnike i poltrone preko kojih vladaju našim sudbinama. Način za postizanje tog cilja je u temeljitoj promjeni izbornog zakonodavstva kojim treba smanjiti poguban utjecaj stranačkih oligarhija i u prvi plan staviti osobnost i kreativnost kandidata. Stoga je promjena izbornog zakona uvjet opstanka, polazište svih drugih promjena i put u ČETVRTU REPUBLIKU. To se postiže primjenom većinskog izbornog sustava na način da Hrvatska bude podijeljena na 150 izbornih jedinica, koliko ima stolica u Saboru, pa bi tako u svakoj od njih na približno 25 000 stanovnika građani birali svoga zastupnika. Time bi postigli ono najvažnije – da građani znaju za koga glasuju, te da im stranke ne mogu podvaljivati „kvarljive“ kandidate iza stranačkih lista; i konačno ono najvažnije da građani biraju ljude a ne stranke.

Naravno, temeljni je problem da to u Saboru izglasaju  HDZ i SDP, a u što je teško povjerovati, iako bi time pokazali da im je Hrvatska ispred stranačkih interesa, što one inače često ističu.

U suprotnom, po Šeksovom prijedlogu, Hrvatskom će vladati razni  „Milijani Brkići“.

A tada, spašavaj se tko može!

                                                   

 VEDRAN SRŠEN
Autor 3.11.2017. u 09:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija