Sport i politika: BiH na brazilskom putu

tačno.net
Autor/ica 13.6.2014. u 09:23

Sport i politika: BiH na brazilskom putu

Svijet će još dugo pamtiti sportske mega-spektakle od kojih u vrh ove selekcije obavezno dolaze: (1) Zimske olimpijske igre 1984. godine u Sarajevu, organizirane i srcem i dušom domaćina uz pomoć bivše jugoslovenske braće i sestara (plus ona sa samog neba na dan otvaranja!)(2) Olimpijske igre u Bejingu, glavnom gradu Kine 2008. godine, kao fantastična promocija izranjajuće super sile; i (3) gotovo savršeno organizirane Olimpijske igre 2012. godine u Londonu koje su otvorili britanska Kraljica i James Bond -u tandemu (!).

Piše: Nedžad S. Hadžimusić, ifimes.org

Nažalost, u međuvremenu se pokazalo da planetarna slava olimpijskog Sarajeva nije spriječila klasičnu srednjovjekovnu opsadu glavnog grada međunarodno priznate države u srcu Evrope pokraj XX stoljeća . Poznati, troipogodišnji festival međunarodne hipokrizije trajao je koliko i ta, najduža opsada ikad u istoriji, preciznije od 5 aprila 1992. do 29. februara 1996. godine – tri puta duže od opsade Staljingrada u II. svjetskom ratu (!). Sudbina Sarajeva, u nizu sličnih kroz istoriju – da-se-više-nikada-nikome-ne-dese – zapravo svjedoči o realnoj ne-moći međunarodne zajednice “kada se nađe licem u lice sa apsolutnim Zlom” (kao u kultnom romanu Altenburski orasi , francuskog filozofa, pisca i političara Andre Malraux-a).

Ove godine u BiH se obilježavaju dva značajna jubileja – prvi je 30-godišnjica rečene sarajevske dream olimpijade iz 1984. godine , a drugi je 100-godišnjica Sarajevskog atentata, događaja koji je 1914.-e bio okidač za početak Prvog svjetskog rata. Međutim, u državi koja je monotono, gotovo dvije decenije na političko-ekonomskoj, moralnoj i svakoj nizbrdici, oba ova jubileja po definiciji padaju u sjenu svježih, nevjerovatnih ali istinitih činjenica. Naime, fudbalska reprezentacija BiH je još prošle godine elegantno i ubjedljivo osigurala učešće na svjetskom prvenstvu koje se juna ove godine održava u Brazilu (iz regiona je u voz za Brazil, u zadnji čas, nekako uskočila i reprezentacija susjedne Hrvatske). Mnogi evropski zvaničnici su se vrlo civilizirano pridružili čestitkama upućenim sjajnoj fudbalskoj reprezentaciji BiH na brazilskom putu, iskreno obradovani ovom velikom viješću za građane BiH kod kuće i one brojne rasute po svijetu tokom posljednjeg rata. Dok je Visoki Predstavnik (šef OHR) istim povodom, nadmašio sve čestitke i izjavio da «našem narodu», nakon uspješnih kvalifikacija za Brazil, pripadaju i Bonske ovlasti – kao ekstra bonus. Uistinu, nije prošlo dugo, početkom ovog februara desila se erupcija prvog građanskog bunta u daytonskoj BiH (!). Ovo je u sjedištu EU u Bruxellesu, Evropskom parlamentu i šire na Zapadu primljeno kao, parafraziramo : «vrlo dobra vijest i do sada najozbiljnije upozorenje bh. građana otuđenim liderima koji daytonsku BiH predugo vode kao partijsku samoposlugu».

Ukupnom ambijentu doprinio je naprasni defile visokih gostiju iz susjedstva kao i očekivana (doskora odgađana zbog geostrateški bitnijih događaja u Ukrajini) posjeta grupe visokih evropskih zvaničnika n a j g o r e m evropskom đaku u regionu. Domaćini u Sarajevu su, naravno, u javnom prostoru nastojali da ovu diplomatsku ofanzivu gostiju iz EU predizborno inkasiraju i istu proglase početkom «novog pristupa EU». Međutim, visoki gosti iz Bruxellesa, Zagreba, Beča i Londona su u pojedinačnim medijskim nastupima bili vrlo okomiti insistirajući da su ih zapravo ‘dugo očekivani i opravdani građanski bunt i briga da isti (podzemno, op.a) ne bude iskorišten za podizanje međunacionalnih tenzija», doveli u Sarajevo. Također su bh. javnosti prejasno poručili da novi pristup EU, šta god to značilo, «nije kompatibilan» sa većinom sadašnjih bh. lidera, te da se ta tema može otvoriti tek nakon oktobarskih izbora u BiH. U međuvremenu, sa ministarskog skupa EU u Luksemburgu je službenom Sarajevu, Banjaluci (i službenom Mostaru), po ko zna koji put, poručeno da teritorijalni integritet i daytonska shema BiH ostaju nedodirljivi, a da je evropska pažnja vis a vis BiH nadalje fokusirana na borbu protiv organske korupcije i svestrano organiziranog kriminala u zemlji, kao i na mjere koje vode ka zaustavljanju njenog totalnog društvenog i ekonomskog kolapsa.

Upotreba sporta

Ali vratimo se vedrijim temama. Od antičkih vremena do danas, široka publika je neopozivo ‘navučena’ na sportske spektakle i bitke ljutih rivala (Orwell: ‘sport je rat minus pucanje’). Danas, nakon enormne količine nasilja koje je zadesilo planetu u proteklom stoljeću, javnost širom svijeta je još spremnija da se širom otvori prema globalnim kulturnim i sportskim događajima. Naravno, riječ je o idealnom mediju za projekciju pozitivnog imidža, odnosno za razbijanje stigme ili stereotipa prvenstveno o zemlji domaćinu, ali i o zemljama učesnicama. To stalno i iznova potvrđuju kontroverzne globalne drame oko izbora domaćina sportskih skupova visokog i najvišeg međunarodnog profila. Istina, sport se bezbroj puta u bližoj i daljoj prošlosti potvrdio kao efektno sredstvo za ‘otopljavanje’ bilateralnih odnosa posvađanih zemalja o čemu govore primjeri: ping-pong diplomacije između SAD i Kine iz 1971. godine, koja je otvorila vrata normalizaciji odnosa između dvije zemlje ; uspješne‘kriket diplomacije’između Indije i Pakistana ; kao i multietničkih fudbalskih utakmica između timova ‘zaraćenih strana’ potkraj rata u BiH, u organizaciji UNPROFOR-a. Kako nekad, tako i sad, svi režimi (diktature i demokratije) su ‘slabi’ na sport. Arhive filmskih i elektronskih medija pune su video-kataloga grandioznih sportskih skupova, poput onih u nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji, kao i onih u zemljama sovjetskog lagera, Sjevernoj Koreji i dr.

Nažalost, nakon krvavog raspada bivše SFR Jugoslavije sportski tereni se nerijetko koriste za nastavak rata drugim sredstvima. Politički lideri u zemljama Zapadnog Balkana ne čine niti izdaleka dovoljno kako bi se stalo u kraj manifestacijama najprizemnijeg nacionalizma i paradnog domoljublja u paranoičnoj potrazi za ex-post dokazima ‘nemogućeg suživota’. Ali, zato reaguju kako treba međunarodne sportske asocijacije (IOC, FIFA, UEFFA i dr.) i to čine bez pardona, dosta oštro. Svježi i vrlo edukativni primjeri u tom svijetlu pozdravljeni su od strane neopterećene sportske publike u regionu i šire.

Kakogod, uprkos neprestanom zovu političkih sirena, vrhunski sport danas uspješno odolijeva i uglavnom ostaje iznad stvarnog domašaja politike jer ima više casha (para)od onih koji ga trebaju – više nego sport njih. Prema Bill Shankly-u, ikoni Liverpula, fudbal je stvarni ‘kralj’ sporta u globaliziranom svijetu i veći je od života! Ovo samo potvrđuje da je razumijevanje sporta od strane politike kao univerzalnog lijeka za njene frustracije i galvaniziranje biračkog tijela, ipak dosta površno.

Mapa brazilskog puta BiH

 U slučaju fudbalske BiH, dobre vijesti bi se teško održale i konsolidovale bez temeljitog pospremanja u Fudbalskom savezu u režiji gospodina Ivice Osima, nevjerovatnog Strauss-a sa Grbavice – da se ovdje ne pominje do detalja njegov vertikalan kapitenski oproštaj sa posljednjom reprezentacijom bivše SFRJ, te trenerski uspjesi u Austriji i Japanu.

Sada, kada su BiH obezbjedili kartu za Brazil, svakako je poželjno je da njeni čudesni Zmajevi nadalje ostanu na sigurnoj distanci od notorno korumpiranih funkcionera, političke kontrole i manipulacije. Naročito od onih namazanih svim ratničkim bojama što – kao klasične konjokradice – koketiraju i slave sa “našim” pobjednicima, podilazeći širokoj publici potencijalnih birača ovog oktobra. Koji u sportu (a gdje bi drugo) traže samo ‘kap’ istinskog patriotskog veselja i zaklon od surove stvarnosti.

Haj’mo Bosno, Bosno; haj’mo Hercegovino!

tačno.net
Autor/ica 13.6.2014. u 09:23