SRBI I SANADER SU VLASI?

Izdvajamo

• No, zanimljivo je sada tu nešto drugo. Ako je Ivo Sanader Vlah, Vlah je tada i njegov brat Vinko, katolički svećenik, a tada je Vlahinja i njegove sestra koja je Časna. Još je interesantnije pitanje kako objasniti da osuđenik za kriminalne radnje, kojemu se sudi i za čitav niz drugih kriminalnih djela, može proizaći iz jedne takve obitelji odgajane u katoličkom duhu, obitelji koja je dala Katoličkoj Crkvi jednog svećenika i Časnu sestru, a Hrvatskoj predsjednika Vlade? Ili su sve to ipak Vlasi?

Povezani članci

• Biti konstitutivan ili ne, pitanje je sad!  
• Kritika čistog zuluma
• Američki zračni pirat uhapšen nakon 41. godinu bijega
• Nacionalizam, najefikasniji mehanizam za samouništenje
• Statistička laž
• Radnici Gras-a poručili: Ne bojimo se policije, neka hapse lopove iz Vlade

Foto: 24sata

Ako novina koja se trsi katoličanstvom i hrvatstvom padne tako nisko da objavljuje tjeralice prema pripadnicima druge nacije, tada je valjda svakome jasno da tu ima vrlo malo od praštanja i otvorenosti, a gotovo ništa od pomirenja i zajedništva.

„Četničke novine Novosti treba protirat iz Rvacke“, piše vjerski list iz Tomislavgrada, kao ogledni primjer lažnog domoljublja koje je zapljusnilo naše živote primitivnim iskazima nacionalizma, a s čime se sve češće susrećemo, gotovo svakodnevno iz dana u dan.

Nekada su vjerske novine, u vrijeme za koje se danas govori da je bio period neslobode, posebno za vjernike i Crkvu, izvršavale svoju funkciju šireći prostor razumijevanja i ljubavi za sve ljude i one vjerujuće i one nevjerujuće. Sjećam se da smo za studentskih dana u Zagrebu sedamdesetih godina nedjeljom, mi studenti iz Ploča koji u Crkvu uglavnom nismo išli, čekali kolege studente iz Metkovića koji su većinom pohodili nedjeljne mise u Katedrali, da se spuste s Kaptola do Trga s „Glasom koncila“ kako bi vidjeli što poručuje seoski župnik kroz popularnu rubriku i komentar „Pismo seoskog župnika“ iz pera don Živka Kustića.

Promičući mir, ljubav i toleranciju među ljudima, vjerski je tisak tog vremena u „mračnom socijalizmu“ bio izuzetno cijenjen za razliku od danas. To potvrđuju i tiraži tih novina, pa se tako „Glas koncila“ tiskao u 170 000 primjeraka, „Kana“ u 120 000, „Mali koncil“ u 80 000, a „Veritas“ u 35 000 primjeraka. Ako je Crkva imala u rukama tako moćno sredstvo promidžbe, može li se vjerovati onima koji danas govore o tom vremenu kao vremenu neslobode i komunističke diktature zla? Naravno da je, kao i u svakoj zajednici, bilo i određenih bespotrebnih ograničenja, a koja su osamdesetih godina u potpunosti uklonjena.

Biskup Hranić je prije dvije godine u jednoj propovijedi istakao da se „u molitvi prisjećamo svih žrtava da bismo očistili svoju memoriju od zlopamćenja, da bismo je čistili praštanjem i otvorenošću unutar našeg naroda i sa svim susjednim narodima“.

Dakle, i sa svim susjednim narodima!

A kako to izgleda u stvarno, realnom životu.

Tu stvarnost i ono praštanje i otvorenost prema susjednim narodima na potpuno pogrešan način dočarava Hrvatski katolički mjesečnik „Naša ognjišta“ u broju za listopad ove godine navodeći na 19. stranici da „velika većina današnjih Srba u Hrvatskoj i BIH nisu uopće Srbi nego Vlahosrbi, Vlasi koji su preko pravoslavlja, uz silno zalaganje Srpske pravoslavne crkve, posrbljeni“.

Ovdje je očita namjera i želja autora da se ponizi, uvrijedi i obezvrijedi one koji se smatraju Srbima. Mnogi narodi Vlasima zovu one drugačije, pa su tako za Turke Vlasi svi kršćani, a ovdje kod nas u primorju Vlasi su svi iz zaleđa bez obzira koje vjere bili, te su samim time što su Vlasi manje vrijedni, kao što su za otočane Vlasi i ti isti primorci. Svatko, dakle, ima svoje Vlahe, koji su, a to je ono što je bitno, samim time manje vrijedni. Zato su Srbi za „Naša ognjišta“ Vlahosrbi, tj. Vlasi.

I ne samo što su Vlasi, već i oni kako navodi autor imaju svoj „prečanski memorandum“ koji je dogovoren s izdajnikom Sanaderom. „Četnici Stanimirović, Pupovac i Gajica su potpisnici na jednoj strani, a sam vlaj Sanader na drugoj“.

Vidimo, sada su Srbi odnosno Vlasi postali četnici, pa i sam lider, vođa hrvatskih Srba Pupovac koji je inače uvaženi profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Naravno, ako je on četnik tada su četnici i svi Srbi, te je zaključak logičan – kao takvi su u Hrvatskoj nepoželjni.

Nevjerojatno, sve se ovo može pročitati u novini kojoj u zaglavlju stoji da je riječ o Hrvatskom katoličkom mjesečniku, koji bi dakle trebao promicati mir, ljubav i istinu da su sva djeca Božja koja zemljom hodaju za Isusa ista, da su svi ljudi braća i da ih Isus ne dijeli ni po naciji, ni po rasi.

Kolika odioznost prema Srbima navire iz navedenog teksta vidi se kroz odnos prema Sanaderu, bivšem predsjednika Vlade RH koji je postao izdajnik i Vlah jer se usudio s njima potpisati sporazum, a poznato je da su Srbima „mitomanija, laž i prevara pokretači mnogih njihovih akcija“.

Kako je općepoznata činjenica da se Ivo Sanader izjašnjavao kao Hrvat, izgleda da se u ovom slučaju, kao i u slučaju drugih iz brojnog plemena Sanader iz Dugobaba i okolice, uopće ne radi o Hrvatima već o Vlasima ili Vlahohrvatima koji su preko, ovaj put katoličanstva, uz silno zalaganje Katoličke Crkve pohrvaćeni.  Jedini je mogući zaključak – Srbi i Sanader su Vlasi!

No, zanimljivo je sada tu nešto drugo. Ako je Ivo Sanader Vlah, Vlah je tada i njegov brat Vinko, katolički svećenik, a tada je Vlahinja i njegove  sestra koja je Časna.  Još je interesantnije pitanje kako objasniti da osuđenik za kriminalne radnje, kojemu se sudi i za čitav niz drugih kriminalnih djela, može proizaći iz jedne takve obitelji odgajane u katoličkom duhu, obitelji koja je dala Katoličkoj Crkvi jednog svećenika i Časnu sestru, a Hrvatskoj predsjednika Vlade? Ili su sve to ipak Vlasi?

Na kraju nam Bariša, kako se potpisuje autor daje i naputak što bi trebalo učiniti. Odmah zabraniti, ako bi se njega pitalo „rad tzv. Srpskog narodnog vijeća“, a „četničke novine Novosti treba protirat iz Rvacke zajedno s njihovim urednicima zbog krivičnog djela protiv naroda i države“.

K tome, bez čega izgleda ne može, kada je u pitanju domoljubna mržnja kojom se ističe kvazihrvatstvo, pa se Bariša čudi kako to da poslije svega što je kazao Pupovac „još mirno šeta po Zagrebu“.

Ako novina koja se trsi katoličanstvom i hrvatstvom padne tako nisko da objavljuje tjeralice prema pripadnicima druge nacije, tada je valjda svakome jasno da tu ima vrlo malo od praštanja i otvorenosti, a gotovo ništa od pomirenja i zajedništva.

Jer Srbi su kao i Sanader ipak Vlasi!