Srđo – onaj ko brani pravicu od krivice!

Povezani članci

• Viktor Ivančić: MASKIRANJE PORETKA
• Patrijarh za papinu posjetu Srbiji
• ISKUŠENJA INDIVIDUALNOSTI
• Edin Forto: Dok se SDA bori za ime škole u Dobroševićima, stanovnici tog naselja nemaju kanalizaciju
• Pismo iz Podgorice: Što je više kleveta i laži Milo mi je miliji i draži
• Mostar u borbi protiv fašizma: Najavljeni masovni protesti, traži se promjena naziva ulica nacističkih zločinaca

”Nomen est omen” – Svi ljudi svijeta imaju ime. U imenu i smrti Srđana Aleksića Srđe ima puno simbolike. Ime Srđan je staroslavenskog porijekla. Po jednom značenju izvedeno je od riječi  „srdačan“ i označava nekog ko je ljubazan. Po drugom značenju dolazi od riječi „srdit“, neko ko zna da „plane“ kad treba braniti pravicu od krivice.

Danas 27 godina od smrti Srđana Aleksića njegovo herojsko žrtvovanje za čovjeka postalo je planetarno prepoznato kao  sinonim ”dobrog” ali i nade da se povjerenje i život na Balkanu mogu iznova graditi uprkos krvavim sukobima i žrtvama. Svakog 27. januara se sa ponosom prisjećamo njegove hrabrosti. Sjećamo se dana kada je Srđo, žrtvujući svoj život, se suprotstavio nepravdi i zlu da bi spasio svog bližnjeg. To je svijetao primjer posljednjeg krvavog rata iz kojeg moramo učiti kako bi smo spriječili da ekstremizam i netrpeljivost u budućnosti ponovo zavladaju.

Neko ko ljubi pravdu dao je  svoj život za drugog čovjeka baš tog 27. januara 1993. godine – na Međunarodni dan obilježavanje žrtava holokausta, dan kada je Crvena armija 27. januara 1945. oslobodila zloglasni koncentracioni logor smrti u Auschwitzu u Poljskoj. Generalna skupština Ujedinjenih naroda (UN)  je 27. januara 2005. godine donijela zvaničnu rezoluciju o obilježavanju ovog dana kako bi se čin genocida spriječio u budućnosti.  27. januara  2006. godine generalni sekretar UN Kofi Annan je rekao; „Tragedija nastala kao posljedica Holokausta se ne može izbrisati. Mora biti zapamćena sa sramom i strahom dokle god ljudsko pamćenje bude postojalo. Milioni nedužnih Židova i pripadnika drugih manjina ubijani su na nezamislivo barbarske načine. Nikada ne smijemo zaboraviti te muškarce, žene i djecu, niti njihovu agoniju“.

Danas 27 godina nakon njegove smrti mnoge ulice i bulevari od Vardara pa do Triglava nose ime Srđana Aleksića kao simbol i inspiracija svih onih ljudi koji istinski ljube pravdu, slobodu i istinu. Kao i u slučaju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta Srđanova smrt mora biti upamćena kao simbol plemenitosti i žrtvovanja za pravdu dokle god ljudsko pamćenje bude postojalo.

Bosna i Hercegovina treba sve učiniti kako bi se očuvala sjećanje na djelo Srđana Aleksića i svih onih heroja koji su u vremenu zla promovisali slobodu i jednakost svih ljudi, ljudsko dostojanstvo i nacionalnu ravnopravnost.

 A da se „dobro“ ne zaboravlja svjedoči i primjer Jevreja iz Austrije Ericha Schwama koji je je u svom testamentu napisanog 9. novembra 2020. godine ostavio svoje bogatstvo francuskom selu Le Chambon-sur-Lignon kao znak zahvalnosti što su spasili njegovu porodicu od nacista u Drugom svjetskom ratu i primili 2 500 Jevreja. Schwam je s roditeljima stigao u Le Chambon 1943. godine iz kampa Rivesaltes gdje su nacističke vlasti tokom Drugog svjetskog rata zatvarale jevrejsku populaciju u Francuskoj. Upravo iz tog kampa mnogi Jevreji kasnije su odvedeni u zloglasni koncentracioni logor Auschwitz.

On je preminuo u decembru 2020. godine a u testamentu je napisao kako se „želi zahvaliti svim mještanima na dobrodošlici koju su mu pružili“ te je tražio da se novac iskoristi za finansiranje stipendija i školovanje u selu.

Zato vjerujem da će i Srđanova žrtva godinama nakon njegove smrti biti prepoznata kao simbol „dobra“ u čovjeku kao trajne humanističke vrijednosti koja pobjeđuje nad „zlom“!