Najveći dio međunarodne zajednice smatra da je najavljeni referendum u RS-u prijetnja Daytonskom sporazumu, a analitičari upozoravaju da bi referendum bio uvod u otvoreni proces konačne dezintegracije BiH. Od Bruxellesa do New Yorka diplomate “lome koplja” oko Dodikovog referenduma, a bošnjačke političke elite pripremaju teren za još jednu bitku za ključne pozicije u profitabilnim federalnim preduzećima.
Osnivač i bivši lider SDP-a BiH prof. Nijaz Duraković smatra da je jedna od najupečatljivijih karakteristika bošnjačkih političkih garnitura apsolutno odsustvo odgovornosti prema biračima. “Vladajuće političke oligarhije iz kojih, na žalost, ne isključujem ni SDP BiH, od devedesetih godina ništa drugo i ne brine nego da se uhljebe, što je jedna opća otimačina i pljačka onoga što je ostalo u BiH”, kaže Duraković.
Dr. Duraković tvrdi da u ovom trenutku nema bošnjačkog političkog vođstva koje bi se moglo suprotstaviti “Dodikovom separatizmu”. “Ako se govori o liderima SDA i SDP-a BIH Sulejmanu Tihiću i Zlatku Lagumdžiji, ja tu ne vidim nikakvog vođstva. To je jedna ad hoc nerazumno sastavljena koalicija, interesni savez”, ističe Duraković.
Politički analitičar iz Sarajeva prof. Enver Kazaz upozorava da aktuelna bošnjačka politika nema državotvorni projekat. “Ta se politika svodi na liderokratiju i partitokratiju, a unutar takvog političkog prostora sarajevska politika ili politika Bošnjaka nema adekvatan odgovor na politiku koju vodi Milorad Dodik”, tvrdi Kazaz.
Poslijeratna bošnjačka politika uglavnom se svodila na kontroliranje ekonomskih resursa u dijelu FBiH, a dr. Kazaz ocjenjuje da je to politika i SDP-a BiH i njenih koalicionih partnera. “To je politički diletantizam i neodgovornost spram države, što Dodiku otvara prostor da bude najjači političar u BiH i da po svojoj potrebi generira i kontrolira krizu”, kaže dr.
“Srbi iz RS-a imaju jasan konsenzus o nacionalnom cilju i lokalne politike iz Sarajeva se sa takvom politikom ne mogu nositi, posebno ako im je važnije da nelegalno traže stavljanje na raspolaganje mandata članova nadzornih odbora bh. firmi i ako im je bitnije ko je direktor Elektroprivrede, a ne kako izgleda država BiH”, kaže Kazaz.
Snage iz međunarodne zajednice koje žele dosljedno provođenje Daytona zato u BIH nemaju pouzdane partnere sa kojima bi krenule u stvaranje funkcionalne države. Ako takvi partneri ne postoje, upozorava prof. Kazaz, zaključak je jasan; BiH je zemlja bez unutrašnje kohezivne snage na političkom polju, a u takvoj situaciji izgledna je pobjeda politike koju vodi Milorad Dodik.
