ŠTA JE BOSANCU SOCIJALIZAM?

Povezani članci

• Tko je pomogao otvoriti vrata pakla i pri tome još i zaradio?
• Eugen Jakovčić: Hrvatska je talac zločinačke ideologije Herceg Bosne
• IZBORI 2022. U MOSTARU: Hoću zastavu moje države!
• Je li nužno imati istoga Boga?
• Vaclav Havel: Podvala etničkih fanatika
• Bašta sljezove boje

Piše: Dino Prohić

U onom starom, nedemokratskom režimu, Bosna i Hercegovina je važila kao najcrvenija republika. Bosanci i Hercegovci su također važili za najveće “Jugoslovene”, šta god to sobom nosilo.

Razloge za to moguće je tražiti u posljedicama onog velikog rata, u kome se većina ofanziva odigrala upravo na teritoriju BiH, ali i u tome što je socijalizam kao ideologija nekako prirodno pao na bosanskohercegovački mentalitet. Onaj isti mentalitet koji je nalagao ostavljanje fildžana viška, “ako ko naleti”. Oni koji su danas u odraslim godinama sjećaju se sigurno načina na koji su u BiH živjelo, i kako je kultura dijeljenja bila rasprostranjena.

Gdje je danas bosanskohercegovački osjećaj za socijalnu pravdu?

Na prvi pogled moglo bi se reći da se danas svako o svom jadu zabavio. Neoliberalizam koji vlada našim prostorima doveo je do toga da se sve veći broj stanovnika BiH bori za prosti fizički opstanak, tako da je malo mjesta za empatiju prema drugima. Makar ne za onu svakodnevnu.

I onda nam se dese poplave. Vrlo brzo se pokazalo da narod(i) BiH i dalje paze na  svoje komšije. Pomoć se brzo prebazivala do ugroženih područja, bez obzira na to koje nacije ili socijalnog statusa je onaj kome je voda odnijela sve.

Znači, taj iskonski osjećaj za socijalnu pravdu, za dijeljenje dobara među većim brojem ljudi ipak nije nestao.

Da se neka od političkih partija koje trenutno postoje na sceni BiH ozbiljno bavi analizom javnosti, a naravno da se ne bave jer im se ruka za pištolj hvata na sam spomen riječi “ozbiljno”, vidjeli bi u kom smjeru se njihovo stado kreće.

Čak i sa površnim pregledom izbornih rezultata može se zaključiti da velika većina glasača (onih 55.3 posto, koliko je, kažu, izišlo na glasanje) svoje povjerenje daje strankama koje u opisu imaju riječ “socijalizam”.  Recimo, na izborima prije 4 godine za Parlament BiH pobijedio je socijalizam. Recimo u RS je polovina glasača (49,8 posto) dala povjerenje takvim strankama. U Federaciji BiH je broj glasova bio nešto manji, 30.1, ali na taj broj treba dodati i onih vrtoglavih 60,61 procenata koje je dobio Željko Komšić. Ne treba ni napominjati da se na njega gleda kao na političara koji slovi za istinskog socijalistu.

Jasno, u BiH nema niti jedna politička stranka koja je ideološki socijalistička. To je jedna ogromna rupa na političkoj karti zemlje, jer probajte samo zamisliti situaciju u kojoj bi postojala stranka (ili, zašto da ne 2-3 pa da se može birati) koje su protiv:

1. Rasprodaje državne imovine
2. Davanja ogromnih koncesija velikom kapitalu
3. Protiv pretjeranog upliva stranog kapitala
4. Slabljenja lokalne samouprave
5. Slabljenja socijalne države

Nažalost, izgleda da ni danas četvrt vijeka od pada socijalstičkog uređenja u BiH niko nema hrabrosti da pokuša osnovati istinsku, ideološki definisanu stranku na lijevoj strani politike. Nekih jadnih pokušaja obnavljanja komunističke partije (ili raznih komunističkih partija) jeste bilo, ali sve je to manje više neozbiljno i bazirano na nekakvoj nostalgiji, a ne na političkom razumu.

Međutim, ako se pojavi stranka (bilo osnutkom ili fuzioniranjem više malih stranaka) koja će se boriti za istinske socijalističke (ili socijaldemokratske) ideale, i koja će imati makar određen broj kvalitetnih članova, postojaće nova nada u bh politici. Do tada, građani će glasati za ime stranke, a ne za program.

Šteta, kad se zna koliki je potencijal tu pred nama, samo čeka da se nešto desi.