Stari će vječno živjeti!

Edin Osmančević
Autor 29.11.2017. u 13:12

Stari će vječno živjeti!

Foto: AFP Photo/PASCAL GUYOT

U historiji Bosne i Hercegovine mjesec novembar bez sumnje igra veoma značajnu ulogu jer su se u različitim vremenskim periodima, odigrali veoma važni historijski događaji u kojima je ojačana državotvornost naše domovine i razbijeni snovi svih onih kojih su sanjali o podjeli države ili davali sebi pravo na  isključivi teritorijalni ekskluzivitet.

25. i 29. novembar 1943. ostat će upisan zlatnim slovima ne samo  u našoj historiji već i ostalih republika sa prostora bivše Jugoslavije. Pored vraćanja državotvornosti i očuvanja teritorijalnog integriteta Republike Bosne i Hercegovine odlukama ZAVNOBIHa i AVNOJa su udareni temelji izgradnje antifašističkih i humanističkih vrijednosti jednog boljeg postratnog društva,  izgradnje zajedništva i jedne nove ere, u kome će se graditi povjerenje među njenim građanima, narušeno strašnim ratnim zločinima počinjenim u Drugom svjetskom ratu. Poslijeratni politički sistem, koji usput rečeno nije bio idealan i perfektan, je ipak ratnim i poslijeratnim generacijama dao mogućnost da gradimo to povjerenje, izgrađujemo ratom uništenu privredu i da se prije svega  kvalitetno obrazujemo.

Danas 29. novembra 2017. godine u presudi šestorici bosansko-hercegovačkih Hrvata je ponovo,   i kao i 22. novembra 2017. godine  u presudi  ratnom zločincu Ratku Mladiću  u kojoj  isti osuđen na doživotni zatvor, potvrđeno postojanje udruženog zločinačkog poduhvata, te su njihovi akteri osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio je  još 2013. godine Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića za učešće u udruženom zločinačkom pothvatu koji je za cilj imao progon i etničko čišćenje Bošnjaka s područja nekadašnje samozvane Hrvatske republike Herceg-Bosne, a koju su htjeli priključiti “Velikoj Hrvatskoj”. Raspravno vijeće je danas potvrdilo da je postojao udruženi zločinački poduhvat koji je imao za cilj dominaciju Hrvata u hrvatskoj republici Herceg-Bosni putem čišćenja muslimanskog stanovništva, uklanjanje i zatočenje civila, razaranje imovine, zlostavljanje i teški uvjeti zatočenja, korištenje ljudi za žive štitove, uklananje ljudi na druge teritorije kada su pušteni na slobodu. Raspravno vijeće je konstatiralo da su u tome tisuće ljudi bili žrtve. Sva šestorica žalitelja su bili u tom zločinačkom poduhvatu.

Presude Haškog tribunala nisu  samo  značajne da se svim onim nevinim žrtvama i njihovim porodicama da kakva-takva satisfakcija, već su njima indirektno  još jednom potvrđuju odluke ZAVNOBIHa i AVNOJa da je država Bosna i Hercegovina trajna i nedjeljiva. Presuda na 2629 stranica 6 bosansko-hercegovačkih Hrvata obrazlaže ogromnu planinu dokaza podnesenih tokom jednog od najdužih i najkompleksnijih procesa pred međunarodnim sudovima u historiji. Ova presuda je tim više dragocjena jer do u detalje razobličava jednu drugačiju politiku – politiku zasnovanu na spremnosti da se u ime tobožnjih interesa sopstvene nacije ideja o superiornosti jednog naroda nad drugim i osvajanja teritorije,  čine najteži zločini koje poznaje međunarodno pravo. Uvjeren sam da je to danas jasno i glavnim protagonistima ovih presuda poput Mladića i Prljića, koji su uzgred rečeno obilato koristili blagodeti prošlog sistema obavljajući u njemu važne funkcije.

Kako će se presuda Haškog suda odraziti na odnose Bosne i Hercegovine i Hrvatske u potpunosti ovisi od političkih čelnika dvije zemlje, a ne od sadržaja presude.  Siguran sam da činjenice utvrđene presudama Haškog tribunla bi trebale biti temeljem novih, zdravijih odnosa između Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, odnosa zasnovanih na istini, odgovornosti i zajedničkim interesima.

Spremnost za takvu odgovornu politiku koja teži stabilnosti, trajnom miru i dobrosusjedskim odnosima, još uvijek nema jer su na vlasti još uvijek oni političari – licemjeri koji su gradili te paralelne sisteme u državi i koji svoju ideologiju zasnivali na rezultatima ratnih zločina, genocida i etničkog čišćenja.

Ova presuda je još jedna poruka Haškog tribunala upućena svim građanima Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske da ne smiju ostati zatočenicima ratnih zločina jednog vremena  „počinjenog u njihovo ime“, kako to želi da se od vlasti prikaže.    

Do istinske katarze će kad-tad morati doći a presude Haškog tribunala to još jednom potvrđuju! Što prije to bolje  za  sve njene građane jer je puno dragocjenog vremena izgubljeno!

Edin Osmančević
Autor 29.11.2017. u 13:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija