Štefica Galić: Kakve lokalne vlasti, kakvu državu mi ustvari hoćemo?

Autor 9.10.2012. u 11:56

Štefica Galić: Kakve lokalne vlasti, kakvu državu mi ustvari hoćemo?

Koalicija 143, koalicija 17 nevladinih organizacija iz cijele BiH


Za Koaliciju pisala: Štefica Galić

Zakon o načelima lokalne samouprave FBiH sadržava sljedeći  članak: Lokalna samouprava i ljudska prava član 8. „U vlastite nadležnosti jedinice lokalne samouprave posebice ulaze: Osiguranje i zaštita ljudskih prava i temeljnih sloboda sukladno ustavu”. Ljudska prava se spominju na prvom mjestu kao djelokrug rada lokalne samouprave, prije urbanističkih planova, komunalne infrastrukture itd… ali općine bježe od ove osnovne obaveze.

Pitam se: zašto općinske ili županijske vlasti u Ljubuškom nisu po njemu postupile ili reagirale nakon prikazivanja dokumentarca  Neđo od Ljubuškog?

Naš gradonačelnik je izbjegao izjasniti se na dan prikazivanja dokumentarca o Neđi – iznenada je otišao na odmor odbivši pri tome primiti veleposlanicu ambasade Kraljevine Norveške, iako je potvrđen njihov sastanak nekoliko dana ranije. Osim nekulture, diplomatske ili opće, ovim činom je pokazao političku nezrelost. Gradonačelnik je kasnije dao izjavu lokalnim medijima kako je razočaran te da će se žaliti što je ambasada Kraljevine Norveške financirala taj dokumentarac. Nije ga financirala ambasada nego Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške u Oslu. Nikada njegova žalba nije stigla na adresu ambasade. U jednom intervjuu je također izjavio da je ovaj film izrežiran i da nema veze s našim ljubuškim Bošnjacima. To je bilo ili privremena amnezija ili samo ulagivanje njegovoj glasačkoj mašineriji na ovim izborima. Dakle, na odmoru je izabrao stranu! Naravno, nije stao na stranu istine nego onih koji su prouzročili sav ovaj horor koji se događa već dva mjeseca meni i mojoj obitelji.

Nisu to bili ispadi uvrijeđenih i ugroženih Ljubušaka, nego mračna, dobro organizirana akcija političkog podzemlja i ratnih zločinaca, preko NVO i udruga. Kontinuirane prijetnje smrću, šikaniranja, medijska hajka te prijetnje preko huškačkih portala, tako sirove, monstruozne, nepismene, kao i snimanje Ljubušaka koji su se usudili doći na projekciju, predstavljaju samo njihovo priznanje onoga što je u dokumentarcu rečeno. Po njima moj pokojni suprug je ratni profiter, a ja lažljivica. Tim optužbama  tako lako bez argumenata žongliraju da su građani – čitatelji koji su bili izloženi kontaminaciji mržnjom prema našoj obitelji, povjerovali u tu obmanu.

Današnja ljubuška vlast ima kontinuitet iz ’93. To je ista politička struktura koja nije u stanju suočiti se s prošlošću, odgovornošću niti demokracijom, u njenom plemenitom smislu. Policija također; iako je načelnik policije odradio profesionalno svoj posao na dan prikazivanja dokumentarca i na drugim demonstracijama, znam da je imao problema zbog toga. Od koga? Nije htio reći, čime je potvrdio da je i policija stranačka, dakle nije ista za one koji misle drugačije. Također, to je potvrdio i verbalni napad na mog suradnika iz ureda komesara policije ŽZH. Znam da nije bilo pritiska od strane ministra sigurnosti BiH i ministra policije Federacije BiH te svih relevantnih institucija BiH i NVO, Udruženja BH novinara, Vijeća za štampu, te OSCE-a, Vijeća EU, ambasade Kraljevine Norveške i USA, …. ne bi bilo zaštite ni tada. Ni jedan glas podrške od vlasti nikada nije stigao ni iz Ljubuškog ni županije ZH.

Domu zdravlja u Ljubuškom, također, nisu htjeli dati ljekarsko uvjerenje iako sam odmah poslije fizičkog napada na mene otišla u Dom zdravlja u Ljubuški gdje su mi sanirali povrede. Kasnije su rekli da su ga dali policiji. Ja ga nemam.

Vidjet ćemo kako će pravne institucije odraditi svoj dio posla.

Ideja ljudskih prava koja je jasno definirana francuskom revolucijom i Deklaracijom o pravima čovjeka i građanina 1789. godine svakodnevno se narušava. Svakodnevno se krši bar jedno od tih prava, dok ljudi „dostojno“ stoje i smatraju da je gore to što nemamo temeljnih uvjeta za život a ne „kršenje neke slobode govora“. Ne shvaćaju uzročno-posljedičnu vezu između tih stvari. Ako nemam pravo glasa, nećemo ni imati temelj niti krov svoga života.

Lokalne vlasti trebaju biti na usluzi građanima a ne produžene ruke stranačkih centrala i zakržljalih ideologija. To nije nešto gdje oni mogu birati – nego nešto što moraju uraditi. Pokrenimo se, tražimo veću odgovornost od naših vlasti, a posebice od lokalnih vlasti koji su najbliži građanima, time ćemo izgraditi bolju i pravedniju državu za sve njene građane.

 

Koalicija 143 nastala je iz potrebe da u komplikovanom bosanskohercegovačkom institucionalnom uređenju vlast približi narodu i učini je odgovornijom prema građanima/kama zagovarajući jasnije, transparentnije i efikasnije primjere upravljanja državom u svim njenim segmentima.

Koaliciju 143 čine slijedeće organizacije: UNSA Geto, Oštra Nula i Transparency International BiH (Banja Luka); Centar za građansku suradnju (Livno); Nansen Dialogue Centre (Mostar); Alternativni Klub (Trebinje); Biro za ljudska prava i Revolt (Tuzla); Asocijacija Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije,Akcija Građana, Centar za ljudska prava, Centar za zastupanje građanskih interesa, Zašto Ne, Pokret DOSTA!, Sarajevski otvoreni centar, Cure i Crvena (Sarajevo).

Autor 9.10.2012. u 11:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija