Stepinčeki protiv Bum Tomice

Povezani članci

• Oprost zločina zarad nacionalnog jedinstva
• Teofil Pančić:Može li postojati “liberalna cenzura”?
• Ubijanje slobode
• Boris Dežulović: ONO i DSZ ili kako cenzuru prepustiti odgovornim pojedincima
• Heni Erceg: Jasmila Žbanić govori istinu, kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za saveznike imala mafiju i nacionaliste, građani su patili!
• Ivan Adum: Zašto naša država uporno forsira neznanje i u ime koga i čega?

– Ma jesi li ti, trafikant, vidio tog vražjeg Tomicu?

– A šta je sad nesretnik napravio?

– Izvalio da bi trebalo skinut voditeljicu.

– Pa zar je nisu skinuli?

– Tko?

– Tomica i njegovi.

– Ti, trafikant, izgleda nisi pročitao štivo s razumijevanjem. Lijepo ti piše kako Tomica kaže: »Trebalo bi je skinuti. Mislim s televizije.«

– Ali zar ona nije bila radijska voditeljica?

– Nije, tupsone! Je l’ ti treba nacrtat da ju je Tomica gledao na televiziji?! Pa nije toliki kreten da će za radijsku voditeljicu napisat kako je na ekranu »sjedila u žutom naslonjaču prekriživši nogu preko noge« i kako joj je zavirivao pod suknju.

– Zavirivao joj pod suknju? Tomica?

– Tomica, nego tko?! Šta je tu čudno?

– Pa ništa… Jebote, ja se cijelo vrijeme pitam što je on onako kiseo i mislim se: nije valjda zbog toga, a kad ono – evo, tek sad shvaćam – ipak jest…

– Šta Tomica »nije valjda« i šta to »ipak jest«?

– Pičkopaćenik, šta drugo?! Vidiš da njega, jadnoga, proganja to što ona ima ispod suknje.

– Nije baš tako, trafikant. Nije ona njemu toliko napeta.

– Ne, nego je meni… Pa nisam joj ja virio ni pod suknju, a ni iz… da ne kažem čega, jer ipak je ona – bez obzira što se okružila takvim uvlakačima poput Tomice – ipak je ona jedna ajmo reć dama.

– Griješiš, trafikant, što se Tomice tiče. Evo slušaj šta on sam kaže: »Mislim da sam se bolje potrudio, vidio bih joj gaćice, ali nije bila moj tip. Uostalom, bila je starija kojih pedesetak godina. Ili tako nekako.«

– Nije valjda išao toliko nisko? Razumijem da se nekoga hoćeš otrest, ali na takav način…

– Nije to još ništa. Slušaj ovo: »Ne mogu je ni zamisliti golu. Zamišljam, zamišljam…Trudim se… Ne, ne mogu!!! Neću!«

– Ma nemoj me zajebavat da je toliko frustriran! Je li ga takva frka hvata od svih žena ili samo od nje?

– Pa ne znam… Ima bit da mu nije lako ni sa sestrom.

– Sa sestrom? Ne viri valjda i njoj pod suknju?

– Ma neeee… Prije će bit da mu njena neskrivena seksualiziranost ide na živce.

– A šta bi Tomica htio: da mu je i sestra operirana od spolnosti?

– Ne znam šta bi htio, ali vidim da šizi zbog sestrinog ponašanja. Slušaj, molim te, ovu žalopojku: »Stalno si gleda cice. Okupirala je ogledalo. Gazi po trosjedu u martama da vidi te svoje cice. Cicatija je nego što je visokija.«

– Tako o rođenoj sestri? I to pred braćom demokršćanima? Pa onda je Jadranka još dobro i prošla.

– Koja Jadranka? Nema tu nikakve Jadranke.

– Kako nema? Šta su je već izbrisali iz memorije?

– Ali ne spominje se nikakva Jadranka.

– Pa o kome je Tomica govorio prije nego što je prešao na sestru?

– O voditeljici.

– O voditeljici koju se ne usudi zamislit golu, pa ju je zbog toga izvrijeđao i šupirao iz stranke.

– Iz koje stranke?

– Iz Srpske napredne, jebote! Šta se praviš blesav?! Nisi mi valjda čitao pizdarije Tomice Nikolića nego protupizdarije našega Tomice. Ej, zamisli da Karamarko živi u Srbiji, pa da su ga k’o Dačića posjeli pred onu voditeljicu bez gaćica, kako bi nam se tek onda izneredio…

– Ti si, trafikant, skroz prolupao! Znaš li ti kakvu bi kolčinu dobio iz lektire?

– Iz kakve lektire?

– Iz ove za četvrti osnovne, zbog koje su zapjenile katoličke udruge, pa traže hitno izbacivanje knjige iz škola, jer su utripali da se radi o pornografiji.

– Pa kad je prije Karamarkov obračun s Kosoricom dospio u lektiru?! I zašto bi Tomičino hrabro odupiranje ženskoj golotinji koja ga izaziva i opsjeda bilo pornografija?

– Ma ne radi se o Karamarku nego o izmišljenom liku, o nekom devetogodišnjem Tomici. Radi se o književnosti, a ne o stvarnosti, razumiješ!?

– A zašto ti misliš da književnost mora bit cijepljena protiv stvarnosti?

– Ma to je napisano još prije…

– Kad prije? Pa nije ta priča od jučer!

– Daj da se dogovorimo: na koju sad priču misliš?

– Pa na ovu po kojoj je ta knjiga mogla bit, a možda i jest, napisana. Ne govori se od jučer da će Tomica izbacit Jadranku zato što je ne može vidit ni u štampi ni na televiziji, a ni uživo. Jedino što nismo znali da je ne može smislit ni golu ni zakaputanu.

– Ma na vrh glave si mi se popeo s tom pričom! Ja ti već pola sata govorim o knjizi »Bum Tomica 1«, koju je Silvija Šesto napisala prije puno godina i koja je već sedam godina na popisu neobavezne lektire za četvrti osnovne, a ti me uporno blanjaš s Karamarkom…

– Bolje bi bilo da je knjiga o stvarnom Tomici. Onda se katoličke udruge ne bi bunile, nego bi preporučivale da se i na vjeronauku čita dirljiva priča o neiskvarenom Tomici Karamarku koji junački odolijeva seksualnoj napasti i odvažno od sebe goni bludne misli koje mu nameće iskvareno hiperseksualizirano društvo putem medija što su ih okupirali komunisti…

– Alo, trafikant, gdje se gasiš!?

– A i ona njegova opaska o pedeset godina starijoj voditeljici tada ne bi bila tumačena kao neotesanost jednoga balavca, već kao poziv katoličkoj mladeži da se odupre ocvalim avetima iz kumrovečke škole.

– Dok se ti, trafikant, zajebavaš, turbokatolici prijete »temeljitom istragom literature koja se stavlja pred našu djecu«.

– Koji turbokatolici?

– Ma ovi iz Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti Blaženi Alojzije Stepinac. Ovi što su kao svoj moto uzeli znaš koju Stepinčevu misao?

– Koju?

– Onu da »Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu«. Pazi ti na šta se oni pale: na Boga koji ne trpi ljude što ih je stvorio na svoju sliku i priliku!

– Pa nije vrag da te čudi što blaženikovi sljedbenici propovijedaju Stepinčevu teologiju netrpeljivosti?

Novi list