Što je Hrvatskoj draže – fašizam ili antifašizam?

tačno.net
Autor/ica 1.9.2014. u 11:30

Što je Hrvatskoj draže – fašizam ili antifašizam?

Branitelji, barem ovi okupljeni u splitskoj koordinaciji udruga, hrvatski antifašizam minulog stoljeća suprotstavljaju ideji koja ih je vodila u rat devedesetih.

Politički mutant Ivo Baldasar odustao je od ideje da jedna splitska ulica ponese ime Prvog splitskog partizanskog odreda. Grad pod Marjanom još jednom je pljunuo na svoju povijest, a ulogu pljuvača opet je preuzeo prvi čovjek Splita.

Piše: Ladislav Tomičić, novilist.hr

Nije to ništa novo, isto je već ranije u nebrojeno navrata učinila i navijačka skupina Torcida, jedan od simbola Splita. Njezini pripadnici s tribina pljuvali su i na svoj grad i na Hajduk, točnije na slavnu antifašističku tradiciju svog kluba. To pljuvanje po herojima otpora fašizmu u Splitu je, kao i u ostatku Hrvatske, viđeno već milijun puta.

Priličan broj hrvatskih građana, naime, naprosto ne trpi antifašizam i to se ne može sakriti. O tome govore zidovi zgrada u svakom gradu u Hrvatskoj, o tome redovito govore biskupi, političari, takozvani predstavnici braniteljskih udruga… O tome govore ostaci srušenih spomenika antifašističkoj borbi. Nastojanja političkih prvaka Hrvatske – koji dobro znaju kako u Europi i svijetu kotira fašizam, a kako antifašizam – da ustraju na antifašizmu kao temelju moderne Hrvatske pokazuju se uzaludnima.

Uzmimo za primjer govor predsjednika Ive Josipovića na obilježavanju 71. godišnjice osnutka prvog partizanskog odreda u Hrvatskoj. Josipović je tad rekao ovako: »Ne smijemo zanemariti ni ono loše u događajima 1940-ih godina. Ali Hrvatska je bila na pravoj strani. Znamo da je bilo pravedno sudjelovati u antifašističkoj borbi. Ono što su antifašisti bili tada, to su naši branitelji bili 90-ih.« A pogledajmo što u svom priopćenju povodom najave da bi jedna splitska ulica mogla ponijeti ime Prvog splitskog partizanskog odreda piše Koordinacija udruga ratnih postrojbi Splitsko-dalmatinske županije:

  Kako su ovdje u pitanju političko-politikanski i ostali partikularni interesi suprotni interesima građana Splita, ova Koordinacija javno poziva predlagatelja i sve gradske vijećnike, i apelira da se navedeni prijedlog o imenovanju ulice »Prvi splitski partizanski odred« povuče s dnevnog reda i omogući zainteresiranoj i stručnoj javnosti donošenje svog mišljenja o ovoj temi. Isto tako, mišljenja smo da se poticanjem i forsiranjem ovakvih tema svjesno i ciljano obezvrjeđuje Domovinski rat i sve njegove vrijednosti.«

Iz navedenog je jasno da branitelji, barem ovi okupljeni u splitskoj koordinaciji udruga, hrvatski antifašizam minulog stoljeća suprotstavljaju ideji koja ih je vodila u rat devedesetih. To je pošteno, jer Domovinski rat nije bio antifašistički, što god o tome govorio Ivo Josipović ili tko drugi. Rat za neovisnost Hrvatske bio je sudar dvaju nacionalizama, bez obzira na činjenicu da se hrvatski nacionalizam našao u poziciji obrane od agresivnog srpskog nacionalizma.

Poslijeratna nastojanja hrvatske politike da se duh hrvatskog fašizma, koji ide ruku pod ruku s nacionalizmom, vrati u bocu iz koje je pušten početkom devedesetih već godinama se pokazuju uzaludnima. Antifašizam je u Hrvatskoj tako postao tek stvar političke korektnosti, krinka za vanjskopolitičku upotrebu, pod kojom se krije ne tako lijepo lice ove zemlje. Naravno, iskrenog antifašizma, odnosno organizacija i ljudi koji ga promiču u Hrvatskoj još uvijek ima, ali većinski stav društva prema ovim organizacijama i ljudima uglavnom je jednak stavu koji su splitski branitelji zauzeli pred inicijativom da se Prvom splitskom partizanskom odredu dadne ulica.

  U najboljem slučaju, promicatelji antifašizma prikazuju se kao smutljivci koji zbog vlastitih probitaka truju građane drugorazrednim temama. Evo, to je okvir u kojem se događa splitski cirkus pod dirigentskom palicom političkog mutanta Baldasara. Dobro je što je taj cirkus završio povlačenjem prijedloga da Prvi splitski partizanski odred dobije ulicu u jednom rubnom splitskom kvartu. Splitski mladići koji su dali život u borbi protiv fašističkog okupatora zaslužili su, naravno, ulicu, ali ne na periferiji, nego u strogom centru grada.

Tamo će ulicu i dobiti, ako današnji antifašisti uspiju pobijediti bolesnu nacionalističku ideju, ideju koja koketira s fašizmom, koja fasade zgrada kiti simbolima zločinačkog NDH režima, a sa stadionskih tribina kliče – »za dom spremni«. Ta borba traje i kraj joj se za sada ne nazire. Koliko god se nekome činilo da je pitanje vrednovanja antifašističke, odnosno fašističke prošlosti ove države danas nebitno, o toj borbi ovisit će kako će se u godinama koje dolaze oblikovati hrvatsko društvo. Nadamo se da neće biti skrojeno po mjeri takvih kao što je splitski gradonačelnik.

tačno.net
Autor/ica 1.9.2014. u 11:30