Štokholmski* sindrom: ima li nade i vremena za BiH (!)

tačno.net
Autor 18.10.2014. u 16:20

Štokholmski* sindrom: ima li nade i vremena za BiH (!)

 

Piše: Nedžad S. Hadžimusić

Kao da post-daytonski *Štockholmski sindrom u BiH počinje da popušta dobre i krotke građane ove zemlje ili nam se samo čini (?). Ali da ne dužimo – izborni rezultati su potvrdili ovo:

1. Očekivanu agoniju SDP;

2. ulazak SBB i DF u politički pejzaž BiH na velika vrata;

3. očekivanu, ali vjerovatno poslijednju pobjedu ‘real politike’ SDA, ako se do narednih izbora ne reformira uzduž i poprijeko (!)

Izdvojeni komentari:

*Profesor Esad Bajtal: “Kako to da su ljudi glađu istjerani na ulice i proteste, ponovo glasali za svojegrobare’ – v. http://hr.wikipedia.org/wiki/Stockholmski_sindrom. Čudno mi je da – zbog izuzetno teškog stanja u kojem se BiH nalazi – opštim prevarama, bijedi i svakodnevnom nezadovoljstvu građana, da dobijemo izborne rezultate koje smo jučer dobili.Zar je logički moguće da takve rezultate dobijemo – u zemlji u kojoj 50 posto stanovnika živi na granici siromaštva, a narednih 700.000 ispod te granice, u zemlji koja je posljednja po kupovnoj moći u Evropi i spada među 13 najjadnijih zemalja svijeta, u zemlji u kojoj 80 posto omladine, prema istraživanju, želi da ode i potraži sebi spas na nekom drugom mjestu na ovoj planeti ( !?)”.

Gojko Berić, kolumnista Oslobođenja: “…Zapadni mediji s neočekivanim pesimizmom gledaju na budućnost naše zemlje. U tome je, izgleda, najdalje otišao ljubljanski Dnevnik, koji (jedva) natpolovični izlazak građana na izbore vidi kao “mirenje sa neprihvatljivom sudbinom. Bosansko proljeće, nezadovoljstvo koje je eksplodiralo u februaru ove godine, do izbora se očito raspalo… Činjenica je da se vještački sačuvana avnojevska republika za još jedan korak približila svojoj kliničkoj smrti”, ocjenjuje list. Katastrofičan dan Dnevnikovog komentatora ili samo još jedan pesimističan pogled iz dežele na Balkan?”

* * *

AD – 1.SDP je na izborima 12. oktobra izgubila dvije trećine biračkog tijelau odnosu na izbore 2010. godine (!). Uslijedila je serija ostavki do jučer najodanijih saradnika šefa SDP – koji je svoju strategiju podkraj izborne kampanje reducirao na gestikuliranje i dovikivanje dežurnom ‘sotoni’ iz RS-a praćeno patetičnim cijepanjem ‘karata podjele koje SDP nikad neće prihvatiti’. Sve skupa u kampu SDP BiH (uz re-emitovanje kultnog upozorenja bivšeg predsjednika crvene stranke, rahmetli/preminulog dr. Nijaza Durakovića iz 2002. godine), neodoljivo djeluje kao bh. replika, bolje reći minijatura kraha 14. kongresa SKJ, tog rekvijema za bivšu KPJ/SKJ/SFRJ.

‘Što kažu’, desio se odron – poslužimo li se omiljenom spin-poštapalicom uskoro bivšeg šefa SDP koji danas poziva DF i ostale stranke lijevo od centra u pomoć za ‘spašavanje socijaldemokratije u BiH’ ! ;-). Od iste ‘socijaldemokratije’ u BiH koja je nekad davno trebala da posluži kao prirodno vezivno tkivo temeljito razvaljene, izmasakrirane daytonske nakaze – ostale su samo crvene kravate šefa i članova njenog centralnog komiteta. Istina biće tu prije ili kasnije jos svašta nešta, ali to je već u domenu poglavlja 23. pregovora sa EU – ‘Pravna država i vladavina prava’ na tzv. evropskom putu (i ne odnosi se ekskluzivno na SDP BiH). Prisjetimo se ovdje nedavne, ‘krajnje drske i bezobrazne’ poruke ambasadora Kraljevine Holandije u BiH: “…da se holandski kralj ponaša kao bahati bh. političari danas – morao bi uskoro potražiti novi posao..(!).”

AD – 2. Izborni rezultati SBB i DF su definitivno dobra vijest u političkom pejzažu BiH i po njenu (ne)opstojnost kovertiranu u Daytonu. Ideja, politički narativ i persone njihovih šefova Fahrudina Radončića (SBB) i Željka Komšića (DF) su po definiciji kontrapunkt i ‘neprijatelj’ pogubnog etničkog koncepta, koji obavezno podrazumjeva suicidnu, klijentelističku kadrovsku politiku, mega-korupciju, carstvo polusvijeta, mediokriteta, amidžića i netjaka, bahatih neznalica sa kupljenim diplomama i disertacijama, rječju – zagarantovano uružnjavanje i nazadak ove lijepe zemlje – u svakom pogledu.

Radončić je, po definiciji izuzetno uspješnog biznismena i medijskog mogula, doduše ‘kontroverznog Sandžaklije’ (kojem inače nikad neće biti oprošten uspjeh u Sarajevu) ulaskom u politiku u godini prije prošlih izbora (2010.) izazvao podozrenja i realan strah u političkoj bh. čaršiji. Vladajuća elita, već dobro navježbana u međusobnim lažnim svađama i istinskim međusobnim ucjenjivanjima (tako se uzajamno održava i na vlasti) s razlogom je zazirala od Radončićevih moćnih alata – osnivača i vlasnika najtiražnijeg dnevnog lista u zemlji, TV programa, jakih veza u regionu i artikulisanog – cool javnog nastupa. Njihove najcrnje noćne more postale su dnevne od trenutka kada je krenuo da se miješa u svoj posao na izuzetno delikatnoj poziciji ministra sigurnosti po daytonskoj shemi – posebno od momenta kada je najavio antikorupcijski cunami. Nakon što su se oporavili od šoka/erupcije prvog građanskog bunta u februaru o.g., zbili su se u redove u Parlamentu BiH. Gdje je hladno, koordiniranom ‘matematikom ruku’ – poduzetnom ministru sigurnosti izglasano nepovjerenje, jer je na toj poziciji ‘dozvolio’ paljevinu zgrade Predsjedništva BiH. Kakogod, Radončić se, naoružan solidnim rezultatima ovih izbora, vraća u politiku na velika vrata kao šef druge stranke po snazi u BiH i biće nezaobilazan partner u novoj podjeli vlasti u zemlji – u normalnom toku stvari.

Nakon što je prije nepune dvije godine demonstrativno napustio SDP, Željko Komšić je u konačnici drugog mandata na poziciji člana Predsjedništva BiH učinio izuzetno hrabar politički korak i osnovao DF, samo godinu i pol dana pred ove izbore u zemlji koja ima više partija nego pješačkih prelaza.

Za razliku od ranijih odmetnika iz SDP i njihovih novih partija ‘u pokušaju’ koje do danas nisu ostvarile značajnije rezultate, Komšić je definitivno uspio u prvom novom pokušaju. Njegova aura ‘rijetke ptice’ – poštenog političara, čovjeka iz naroda i odlikovanog ratnika protiv agresije – donijela je DF-u dovoljan broj glasova ‘birača’ (a ne ‘glasača’), da svoju mladu stranku i tim izvanrednih, kompetentnih i potvrđenih saradnika promovira i povede odlučno u promjene u narednom periodu – upravo onako kako je glasio udarni predizborni slogan DF-a.

AD – 3. SDA je pobjednica ovih izbora. Usput je ublažila dugogodišnji trend osipanja biračkog tijela i ostvarila relativno povećanje u odnosu na prošle izbore. Istina, na njenoj strani je bilo (gotovo) sve što treba za uspješnu izbornu trku: a) zakon velikih brojeva – većinska bošnjačka populacija u zemlji ; b) kontinuitet učešća u vlasti ; c) neuporedivo najjača stranačka infrastruktura ; d) ključni finansijski izvori/poluge ; e) stranačka disciplina zacementirana podjelom funkcija i dodjelom radnih mjesta i poticaja isključivo za familiju i podobne; i na kraju – f) ‘idealan’ izborni zakon koji je najveći čuvar status quo-a.

Dobro je, mudro je što vrh stranke u pojedinačnim javnim nastupima nije demonstrirao pretjerani post-izborni triumfalizam. Međutim, ukoliko se SDA zanese ovom pobjedom te ne pristupi ozbiljnoj, temeljitoj unutrašnjoj reformi (‘u izlogu i u radnji’), može od gotovog napraviti veresiju – poput svježeg, poučnog primjera izbornog debakla SDP, partije pobjednice na izborima 2010. godine.

Da ne bude zabune, reforma SDA   i m p e r a t i v n o   podrazumjeva reviziju sablasne/suicidne kadrovske politike koja ruinira samu supstancu plemenitih ideala i ciljeva osnivača ove najveće bošnjačke stranke – osim sto čini trajnu štetu legitimnim aspiracijama i stvarnim potencijalima BiH. Bez dramatiziranja, SDA i njene partnere u vlasti u narednom post-izbornom periodu čekaju veliki, sudbinski izazovi: realna – nikad gora – situacija u zemlji sa pola miliona nezaposlenih, u kojoj socijalni mir predugo ‘kupuju’ doznake iz dijaspore i kreditne zakrpe stranih povjerioca, plus poplave, plus recesija, plus stari i novi belaji u ostatku svijeta…

Na kraju, uz srdačne čestitke, evo prigodne mudre poruke uvaženim liderima i članstvu pobjedničke SDA: « Bolji je i vrijedniji jedan sat borbe za istinu i pravdu – nego 70 godina dobrog ibadeta ».

* * *

Uskoro slijedi drugi dio ovog osvrta:

4. osjetno smanjenje biračkog tijela i dominacije SNSD u RS;

5. nadmoćna pobjeda HDZ;

6. povratak Mladena Ivanića – u Sarajevo

tačno.net
Autor 18.10.2014. u 16:20