Stranke koje se zaklinje u Franju Tuđmana i podilaze crkvi nemaju pravo osuđivati fašizam

Povezani članci

• Ponovo ćemo morati savladavati najbanalnije riječi
• Oslobađajuća presuda Vojislavu Šešelju: Haška katastrofa
• Ministar Helez nazvao tacno.net i zaprijetio tužbom zbog pitanja o Muzeju HVO-a
• Viviane Reding, Drugi svjetski rat i Hrvatska: ANATOMIJA LICEMJERJA
• Most ili pontonski most, mandat, nešto treće, nešto veće…..
• Basara: Zašto Srbi hrane majmune

FAŠIZAM je na margini. Minorna strančica odaje počast ustašama i njihovu poglavniku. Organizira nacionalistički skup s minornim strankama iz okruženja. Antifašisti dižu glas. Vlada izražava čuđenje na Twitteru. Čak i Matica hrvatska odbija ustupiti svoju dvoranu za održavanje fašističkog skupa.

Na prvi pogled, Hrvatska izgleda kao normalna europska država.

Naime, u demokraciji je čak i budalama dopušteno da budu budale. Jasno, u okvirima Ustava i zakona.

Igrajmo uloge

A ovom prilikom, u povodu samoreklamerske akcije Hrvatske čiste stranke prava, svima je lako odigrati uloge koje se od njih očekuju: od desničarskih marginalaca da provociraju, od antifašista da reagiraju, od vlasti da to osudi, od medija da odaberu pravu stranu.

A najlakše je pritom na sav glas upozoravati na opasnost od toga da fašizam kojim slučajem ne metastazira. Kao da se ovdje ne radi o pukom recidivu.

Fašizam na margini

Fašizam je bezopasan dok ga propagiraju marginalci. Puno je opasniji kad ga propagira kandidat za predsjednika HDZ-a koji govori o poglavniku Paveliću kao o “tragičnoj povijesnoj ličnosti”, a istodobno mu lekcije drži šefica stranke koja se zaklinje u Franju Tuđmana. Onog koji je početkom devedesetih izjavom o NDH kao “izrazu povijesne težnje hrvatskog naroda” širom otvorio vrata fašizmu, dajući mu time pravo građanstva.

Lako je upirati prstom u pravaše kad pale svijeće za ustašku vojsku, a puno je teže otkriti što o tome misle SDP-ovi predsjednici države i Vlade koji su obojica posjetili Bleiburg, a sada govore kako se tamo “odaje počast vojsci i idelogiji, a ne žrtvama”.

Iako je upravo SDP otkupio zemljište na Bleiburgu, podigao spomenik i uveo Hrvatski sabor kao pokrovitelja komemoracije koja se održava svakog svibnja.

Gdje se krije fašizam

Da ne govorimo o bivšem predsjedniku koji je govorio kako su “Hrvati dvaput pobijedili u Drugom svjetskom ratu”, a onda se pretvorio u najgorljivijeg zastupnika antifašizma. Što opet više govori o svima ostalima, nego o njemu samom.

Gdje se danas krije fašizam?

Rad oslobađa

Na nogometnim stadionima gdje desetine tisuća Hrvata pjeva o klanju Srba. Na glazbenim koncertima gdje tisuće viču “Za dom spremni”. U crkvama gdje se održavaju mise za Pavelića (a predsjednik Ivo Josipović tvrdi kako je to “privatna stvar”). Među biskupima koji šire mržnju protiv homoseksualaca. Na gay paradama gdje se Hrvati-katolici kamenjem obračunavaju sa sudionicima.

U politici koja o svemu tome postojano šuti.

Fašizam se krije u izjavi gradonačelnika Splita Željka Keruma kako “rad oslobađa”, koja je samo kopija izjave Milana Bandića iz 2005. godine: “Rad oslobađa! Pa ne mislite valjda da su nacisti bili skroz blesavi?!”.

Urbani fašizam

Ali da ne bude zabune, fašizam se krije i u onim simboličnim koferima koje su zagrebački prosvjednici ostavili pred Bandićevim vratima, uz vrlo jasnu poruku da se iseli iz Zagreba i vrati tamo odakle je došao.

Fašizam se nalazi u skandiranju BBB-a “Badelju, Srbine” ili u grafitima “Mamiću Srbine”, u gromoglasnom hukanju tamnoputim nogometašima, ali i u izjavi ministra Željka Jovanovića da “nepoćudne pojedince u nogometnoj organizaciji treba istrijebiti kao komarce pri isušivanju močvare”, što je HHO prepoznao kao fašističku retoriku iz Goebelsova filma o Židovima kao štakorima.

O pozivanju Radimira Čačića na zloglasni Gestapo da se i ne govori.

Udaranje po sindikatu

Fašizam se krije i u idelogiji “krvi i tla”, ali i veličanju kulta “efikasnosti” koji bi trebao pregaziti sve zakonske, moralne i ljudske prepreke u ostvarivanju cilja. Govori se o radu, redu i disciplini, a krše osnovna ljudska prava. Govori se o kriminalu, a prozivaju Romi. Služi se krupnom kapitalu i podilazi crkvi, a onda udara po sindikatima.

I sad bi nas trebao brinuti nekakav HČSP?

Volimo se osjećati dobro dok prigodničarski pušemo na hladno, ali zato smo spremni konstantno trpjeti da nam gori pod noktima.

Fašizam nije eksces

Da hrvatski fašizam kojim slučajem počinje i završava sa čistim pravašima, bio bi to razlog za slavlje. Ne bi ih trebalo kritizirati, već uzdizati kao nepobitni dokaz da je fašizam u današnjoj Hrvatskoj sveden na razinu ekscesa.

Recimo, na razinu bizarnosti Mladena Schwartza koji je nedavno dobio priliku na cijeloj stranici u Slobodnoj Dalmaciji slaviti NDH, zagovarati otvaranje konc-logora i nazivati državni vrh izdajnicima. To bi čak u moglo biti smiješno.

Nažalost, zaglavili smo puno dublje od toga. A to je odavno prestalo biti smiješno.

tekst objavljen na portali index.hr, prenosimo uz dozvolu autora