Sukob do sukoba ili ode Vlada

Igor Serdar
Autor 5.4.2018. u 14:52

Izdvajamo

  • Zato i nije bitna veličina televizije. Zato nije bitna niti veličina platforme koja emitira sadržaj. Zato nije bitna niti veličina države. Nije bitan broj stanovnika. Nije bitan broj aviona, količina vojnika. Bitno je - je li nešto glupo ili pametno.

Povezani članci

Sukob do sukoba ili ode Vlada

HNS-u ništa drugo ne preostaje nego rasturiti Vladu ako će je voditi konzervativno klerikalni ridikuli

„U informatičkoj kompaniji KING ICT sve važne funkcije, od direktora preko prokurista do člana nadzornog odbora od 2001. do 2016. godine, odnosno do odlaska u visoku politiku, držao je upravo aktualni ministar obrane Damir Krstičević. Tek ulaskom u sabor kao zastupnik HDZ-a, Krstičević je brisan iz upravljačkih struktura tvrtke.”

“Valja naglasiti kako je na nedavnoj konferenciji za novinare, na kojoj je ministar Krstičević govorio o nabavi zrakoplova, bilo postavljeno pitanje o tvrtki KING ICT i njenoj povezanosti s kupnjom zrakoplova, no prvi čovjek obrane tada je rekao da to nije njegova tvrtka i da on nema veze s njom te da se ona ne bavi tim poslom.

“Čujem da se bave poljoprivredom”, rekao je krajem ožujka Krstičević pred novinarima.

Toliko o „našem“ ministru obrane u Vladi. Je li on „naš“ ili je „svoj“ ministar sada nije niti važno, ali da se o njemu kao ministru – poduzetniku ne može razgovarati – sasvim je jasno svima?

Drugi primjer:

Kujundžić:

Na pitanje kakva je to poruka da se ima tri milijarde kuna za vojne zrakoplove, a nema za bolesnu djecu, Kujundžić je odgovorio da to nije poruka i da se bolesna djeca u Hrvatskoj liječe.

“To nije poruka. Bolesna djeca se u Hrvatskoj liječe”, rekao je te naveo da se djeci u Hrvatskoj daje i najnovija generacija lijekova što, kaže, ne daju brojne bogate zemlje.

To je gospodinu konzervativnom ministru pristojan odgovor koji plasira javnosti. Opće negiranje problema i umirujući „apaurin ton“ pravo je zadovoljstvo ovog simboličkog tipa čovjeka. Nikad nije objasnio kako to da ima kuću zid do zida s najvećim dobavljačem lijekova…, ali to nije sve…

„Hrvatska ne priznaje diplome medicinsko-laboratorijskih tehničara, ako su stečene u Hrvatskoj, dok priznaje iste takve diplome, ako su stečene u drugim državama EU.”

Magistrima MLD-a iz Osijeka tako šalje poruka da nisu potrebni Hrvatskoj i da trebaju ići u inozemstvo, jer ministar Kujundžić “svjesno favorizira svoje studente s fakulteta na kojemu predaje”, iako oni žele ostati živjeti i raditi u Hrvatskoj.“

Treći primjer:

Matko Glunčić

„Glunčić je osoba koja bi vodila kurikularnu reformu, a istodobno joj se protivi. Taj docent na Fizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, rodom iz Dubrovnika, bio je dio ekspertne skupine za provedbu kurikularne reforme u vrijeme dok ju je vodio Boris Jokić. Tada je Glunčić bio protiv predloženog modela i jedan od žešćih kritičara reforme.

Glunčićeve dosadašnje kritike kurikularne reforme podržavala udruga GROZD (Glas roditelja za djecu) koju je osnovao i prvi predsjendik joj bio Ladislav Ilčić, a koju danas vodi Ilčićeva sestra Kristina Pavlović, oboje dobro povezani s udrugom U ime obitelji čija je čelnica Željka Markić.

Hrvatska država – sa samo nekoliko navedenih apsurdnih stanja –  jednostavno se ne može usporediti niti s jednom uređenom državom na svijetu.

Dokaz ovoj tvrdnji je najzabavniji dio televizijskog programa: onaj koji se bavi političkim pitanjima. To je današnji najgledaniji serijal…

Ništa nije zabavnije od, recimo,  HTV- emisije „Otvoreno“ s Mislavom Togonalom i „političkim“ temama i gostima.

Tu se pojave nekakvi „politički“ likovi koji laprdaju o, recimo,  kurikularnoj reformi sa stajališta političke platforme kojoj pripadaju.

Pojavi se među njima i poneki stručnjak, ali s obzirom da je u društvu većine političkih aparatčika – stručnjak ispadne kao neki uljez u toj priči, a sažaljivi Togonal pokušava raspravu odvesti u barem nekakav suvisli okvir.

Druga najkomičnija – ili prva najkomičnija zabavna emisija s političkim sadržajem je „Direkt“ Zorana Šprajca.

S institucuonalnom razlikom da Šprajc ima slobodu pričanja viceva i izražavanja mišljenja dok Togonal potiče sugovornike i usmjerava ih do apsurda jer on predstavlja „voditelja nacionalne TV“.

„Malo misto“, „Velo misto“ „Prosjeci i sinovi“, „Kuda idu divlje svinje“ i slične serije bile su igrane serije s glumcima u glavnim ulogama, ali danas nam ne trebaju profesionalni glumci, redatelji i scenaristi za igrane serije.

Imamo političke emisije koje su sa samo jednim profesionalnim djelatnikom i hrpom političkih diletanata direktno i otvoreno zabavne serije za podsmijeh, sarkazam, cinizam i obeshrabrivanje gledatelja. Kad sve zbrojimo – to su moderne serije. U skladu s trendovima. Puno su jeftinije, brže se snimaju, idu direktno u program i najvažnije – ne zahtijevaju veliku produkciju.

Zato i nije bitna veličina televizije. Zato nije bitna niti veličina platforme koja emitira sadržaj. Zato nije bitna niti veličina države. Nije bitan broj stanovnika. Nije bitan broj aviona, količina vojnika. Bitno je –  je li nešto glupo ili pametno.

Za sad smo zapeli. Ništa ne radimo pametno. Sve je glupo.

I spomenuti ministri i taj Glunčić koji se pojavio ni – od – kuda i ovaj očajni lik s križem Rijeka Zagreb, i nema veze naftovod u Slavonskom Brodu i radit ćemo s izraelcima jer moja firma radi i uzimat ćemo lijekove za državu od prvog susjeda i hoće li HNS rasturati Vladu.

A HNS-u ništa drugo ne preostaje nego rasturiti Vladu ako će je voditi konzervativno klerikalni ridikuli.

Igor Serdar
Autor 5.4.2018. u 14:52

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija