Suza majke Ike Blagojev

Slobodan Dukić
Autor/ica 27.1.2018. u 11:42

Suza majke Ike Blagojev

Joooj Srđane, Mrđane, Mlađane! Joooj tri goda u mom vijeku, tri prvine u mom mlijeku, tri saća teška silovita što ih utroba moja izvrca… (Iz poeme Stojanka majka Knežopoljka, Skendera Kulenovića).

U centru Pančeva, naslonjena na zgradu lokalnog skupštinskog zdanja uličica. Uska, kratka. Zove se Prolaz Srđana Aleksića. Na njenom kraju spomen ploča. Na njoj lik ovog hrabrog mladića koga su vojnici Republike Srpske, pre 25 godina, divljački pretukli samo zato što je pokušao da odbrani, komšiju Alena Glavovića. Imao je samo 27 godina kad je preminuo od batinjanjanja. Sa spomen ploče gleda gotovo dečačko lice. Pod titovkom. Sa petokrakom. Gleda heroj pogurene prilike. Lica sakrivenih pod posuvraćenim kragnama i kapama natučenim do očiju. Da li ih je stid?

    Gradskim trgom, šibana vetrom, ispred spomen ploče staje 88-godišnja Ika Blagojev. Penzionisana nastavnica razredne nastave. U ovdašnjoj osnovnoj školi Zmaj Jova Jovanović. “E sine moj! Kratak ti je vek bio. Kratak ali blještav. Kao put zvezde na nebu. Uvek odstojim ovde ispred Srđana. Pustim suzu. Kao da je moj. I uvek se pitam, zašto su to učinili tom dečaku. Zar zato što je štitio druga, prijatelja … Zar zato što je bio druge vere, nacije…? Gde su pohađali tu školu mržnje. Mi smo u Jugoslaviji decu učili bratstvu i prijateljstvu. Šta je sad ovo? Zašto ubijaju najbolje među nama?Umreću i neću dobiti odgovor.”

baka ika

     Razgovara baka sa mrtvim mladićem. “Bio si najbolje što je srpska majka odgajila. A ova deca danas. Zašto ih truju? Zar da se ponovo mašu pušaka. Zar ponovo da se ubijamo. Nikad svoje đake nisam učila neprijateljstvu prema drugim ljudima. Srđan kao da je bio moj najbolji đak. On je naučio tu lekciju dobrote i prijateljstva. I primenio je u svom kratkom životu. Kad je počeo taj prokleti rat, kad su počeli da ruše Jugoslaviju, moju domovinu, moj muž nije mogao to da podnese. Umro je od tuge. Jedan Srđan nije bio dovoljan da spasemo tu zemlju u kojoj su svi živeli mirno i dostojanstveno. I zato kažem: Stanite ljudi. Pogledajte junaka u oči. Dovedite decu i ispričajte im da je dao svoj život da spase druga. Hvala ti Srđane suzo moja.”

     P.S. Vremešnu pančevačku učiteljicu upoznali smo i popričali sa njom, 25. januara ispred spomen ploče Srđanu Aleksiću. Tog dana aktivisti Građanske akcije Pančevo, zajedno sa, njihovim gostom novinarom iz Banja Luke Draganom Bursaćem, kolumnistom Buke i Al Džazire, oživeli su sećanje na ovog heroja i položili cveće na spomen ploču.

Slobodan Dukić
Autor/ica 27.1.2018. u 11:42