Svako pred izbore laže koliko stigne

Savo Petrović
Autor 24.4.2018. u 16:11

Svako pred izbore laže koliko stigne

Uzalud narodi na Balkanu očekuju da  im za njihove pare vlastodršci udijele milost i učine da u životu ”stoke sitnog zuba” bude makar malo bolje. U predizbornoj atmosferi, bolje reći cirkusu čije klovnove narod skupo plaća, budući vlastodršci će pričati bajke i obećavati kule u vazduhu i glasačima će se učiniti da će sve biti bolje nego u istini koju vidimo i stvarnosti u kojoj živimo.

Kad je Mark Tven, pisac čudesnih knjiga ”Doživljaji Toma Sojera” i ”Doživljaji Haklberi Fina”, prijatelj našeg Nikole Tesle, rekao da čovjek ne može biti iskreniji osim kada prizna za sebe da je lažov, nije mogao ni znati da će sadašnji ministar spoljnih poslova Srbije Ivica Dačić biti krajnje iskren. U razgovoru za ”Večernje novosti” ministar je priznao: ”Svako pred izbore laže koliko stigne”. Baš lijepo – evo sada i zvanično stoji crno na bijelo da sadašnji i budući vlastodršci beskrupolozno lažu svoj narod, dakle glasače.

Kažem glasače, jer narodi na Balkanu mogu samo glasati, ali ne i birati. Valjda je to najbolje potvrdio Josif Visarionovič Staljin svojom izjavom: ”Samo vi građani glasajte, mi brojimo glasove”! I zaista neko drugi bira za nas: na posljednjim izborima u Americi, nekadašnjem srcu demokratije, Hilari Klinton je dobila više glasova naroda nego Donald Trump, ali je on izabran za predsjednika. Još je možda zanimljiviji slučaj Džordža Buša mlađeg, u čijoj je biografiji, između ostalog, pisalo da je u Teksasu osvojio prvo mjesto – u puštanju vjetrova. I on je imao manje glasova nego njegov protukandidat Albert Gor.  Pa je izmišljeno kako na Floridi nisu dobro izbrojani glasovi i onda je guverner Floride Džeb Buš, slučajno i brat Džordža  Buša mlađeg, odlučio da broji glasove, broji, broji… I ko zna dokle bi glasovi bili brojani da  Vrhovni sud, koji ima devet članova, nije odlučio: predsjednik će biti Džordž Buš! Džaba vam trud glasači, Vrhovni sud je izabrao predsjednika.

Kada su završeni prvi navodno demokratski izbori u Bosni i Hercegovini najviše glasova za  predsjednika Predsjedništva BiH dobio je Fikret Abdić, ali je za vođu tada triju naroda postavljen Alija Izetbegović. Ko je i kako usvojio takvu odluku vjerovatno se više niko i ne sjeća. Ali, zato trovjerski narod u Bosni i Hercegovini nepune tri decenije trpi posljedice jedne u najmanju ruku očajno loše politike koja sve čini da se čovjek u ovom dijelu svijeta tužno i beznadežno osjeća.

Nekoliko godina poslije prvih ”demokratskih” izbora u Hrvatskoj, Josip Manolić, bliski saradnik Franje Tuđmana i neko vrijeme predsjednik Vlade, rekao je u jednom intervjuu da je pred izbore 1990. bilo pripremljeno 250.000 glasačkih listića na kojima je rubrika za HDZ već bila zaokružena. I prije glasanja znalo se ko će biti pobjednik  ”demokratskih” izbora. Pa to je bar jasno – zna se, HDZ. Manolić je napomenuo da na mnogim glasačkim mjestima baš i nije bilo potrebno (zlo)upotrebljavati već zaokružene glasačke listiće. Drugim riječima: članovi HDZ-a  su brojili glasove i…   reče li ono drug Staljin ”da građani mogu i treba da glasaju, ali  – mi brojimo glasove”!

Jednostavno rečeno: sa novom ”demokratijom” i novim očevima nacija i narodnim vođama uz gomilu laži i praznih obećanja stvarani su neizvjesnost, strah i mržnja među ljudima koja je iskvarila i najčistija srca.

A Mark Tven, ili pravim imenom Semjuel Langhorn Klemens, davno je rekao da se izborima može nešto promijeniti ne bi nam ni dali da glasamo. Možda vrijedi podsjetiti se ovih riječi iako je do izbora u Bosni i Hercegovini ostalo još pet mjeseci. Ako smijem prognozirati, na izborima se neće ništa promijeniti. Jer. biće kao i do sada: svoji će glasati za svoje i, kao i svake četvrte godine, uživati desetak minuta u demokratiji dok budu zaokruživali listić sa budućim vlastodršcima koji, kako ono reče Ivica Dačić, ”lažu koliko stignu”!

A laži  u borbi za vlast nisu novijeg doba. Još je jedan od brojnih rimskih careva na upit svog sina kako da uspije u politici rekao da prilikom obraćanja narodu obećava kule i gradove jer narod brzo zaboravlja i za nekoliko dana neće ni pamtiti šta se govorilo. Ili, ako se sjećate kada je na vlast u Hrvatskoj došao otac nacije Franjo Tuđman da je rekao da će Hrvatska biti raj na zemlji.  I tada je u euforiji slavlja zbog protjerivanja 250.000 svojih građana uzviknuo ‘Imamo Hrvatsku!” misleći pri tom na sebe, svoju proodicu i svoje prijatelje. A narod, ta ”stoka sitnog zuba” kako je Hrvatima tepao  njihov voljeni predsjednik, povjeravao je da zaista ima Hrvatsku.

Sve je isto i u komšiluku. Stariji čitaoci se sjećaju kada je Slobodan Milošević uzviknuo: ”Narod niko ne sme da bije”, pa je  samo nekoliko mjeseci poslije toga izveo tenkove na ulice  Beograda i to na taj svoj narod!  U pravu je bio vožd: ”Narod niko ne sme da bije”, ubrzo se ispostavilo da narod zaista niko ne smije da bije osim policije kojoj je baš taj Milošević dao sva ovlaštenja da pendreči i ubija svoje građane. Nije bilo davno – ubijeni su Ivan Stambolić, Radivoje Bojičić, Slavko Ćuruvija, Dada Vujasinović, Milenko Pantić…

Slično je  bilo i ovdje u našoj Bosni: kada je došao na vlast Alija Izetbegović je rekao da je on predsjednik svih građana Bosne i Hercegovine  – i Muslimana, i Srba i Hrvata, a onda nedugo zatim uzviknuo ”Alahu ekber” kao znak ljubavi prema Hrvatima i Srbima. Kao i dvojica njegovih jarana iz Srbije i Hrvatske, slagao je da će biti predsjednik svih građana i nije mu bilo prvi put.

Nasljednici Franje Tuđmana, Slobodana Miloševića i Alije Izetbegovića su nastavili politiku svojih mudrih učitelja. Kolinda Grabar Kitarović je na svečanosti proglašenja za predsjednicu rekla da će Hrvatsku učiniti najbogatijom zemljom u Evropi. I ”uspjela” je: istina Hrvatska nije postala najbogatija u Evrpskoj uniji, nego najsiromašnija. Ali, zaboga, zar će predsjednica poslije izbora još misliti  i na ”stoku sitnog zuba” ? Ubrzo je iz predsjedničke fotelje za potrebe svog ureda naručila četiri tone lososa (četiri tone, pisao je ”Jutarnji list’) da i narod ima šta jesti uz jednu sitnicu – preko  usta svoje predsjednice i njene svite.

Kada je vlast sišla sa oca na sina u Bosni i Hercegovini, Bakir Izetbegović, obećao je da će već u svom prvom mandatu naći zaposlenje za stotinu hlljada ljudi. I umalo je ispunio obećanje: više od 80.000 mladih ljudi otišlo je trbuhom za kruhom daleko od Bosne i Hercegovine.

A predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obećao je neposredno po izboru za predsjednika Vlade da će obavezna pretplata na televiziju biti uvedena samo preko njega mrtvog. Nisu prošle ni dvije-tri sedmice a Srbima je uz račune za struju stigao i namet za tv pretplatu. Otkako je na vlasti svake godine govorio je da će se već narednog ljeta u Srbiji živjeti bolje. Nije istina precizirao kojeg će to ljeta Gospodnjeg biti…

Sigurno je jedno: kada lažu vlastodršci to ne rade da naškode samo svojim glasačima nego su ta lažna obećanja sredstvo da sebi učine  dobro. Drugim riječima, prilagođavaju se želji mase koju ću da opsjene i gule do gole gože ili do zadnje pare u džepu. Oni žive ne samo u lažima narodu nego i u laži o svojoj veličini i sposobnosti. Ulaguju se glasačima, a u suštini preziru gomilu i lažu, jer neće da se odreknu svojih privilegija i bogatstva. Uzalud narodi na Balkanu očekuju da  im za njihove pare vlastodršci udijele milost i učine da u životu ”stoke sitnog zuba” bude makar malo bolje. U predizbornoj atmosferi, bolje reći cirkusu čije klovnove narod skupo plaća, budući vlastodršci će pričati bajke i obećavati kule u vazduhu i glasačima će se učiniti da će sve biti bolje nego u istini koju vidimo i stvarnosti u kojoj živimo.

Nemojte me zamjeriti što ne mogu da vam kažem – izaći ili ne izaći na izbore, glasati ili ne glasati. Još jednom mi na pamet pada strašni Koba: samo vi glasajte, mi brojimo glasove. Ili kako je napisao Ivo Andrić da ako se nađeš pred izborom za neku nepoznatu stvar neće ti biti lako jer ako to uzmeš pokajaćeš se, a ako i ne uzmeš opet ćeš se pokajati!

Savo Petrović
Autor 24.4.2018. u 16:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija