SVAKO TREBA NEKOGA DA GA MRZI

Povezani članci

• Vojska nastavlja ratovati protiv sekularizma u Srbiji
• UEFA-euro kao privremena valuta: Ne razmišljajte o svakodnevici, samo gledajte utakmice
• Što da se radi?
• Donatella Di Cesare: Krhkost demokracije je njena snaga
• Zlatne devedesete
• Klauški: Kako biti dobar Hrvat? (Opet.)

Ne pada mi na pamet da im objašnjavam bilo šta. Ali ne mogu reći da se ne osjećam mrvu nadmoćan nad njima. I svima onima koji mrze bilo koga do te mjere da mu žele da izgubi i u fudbalu. Ipak je ovo samo igra koju igraju klinci i oni koji se tako osjećaju.

Piše: Dino Prohić

U legendarnom filmu Blues Brothers ima pjesma, koja je vjerovatno i najveći hit tog filma: Everybody Need Somebody (To Love). Još uvijek u Brazilskoj džungli, razmišljam o tome.

Sa nama je šarena ekipa iz raznih krajeva svijeta. Došli kao i mi da gledaju prvenstvo, pa povezali dva dobra. Sad gledamo egzotični životinjsi svijet ali u pauzama utakmica. I jasno, svi su strastveni navijači i znaju sve što treba znati o fudbalu.

Jučer je Engleska izgubila. Dan prije toga Španija. Oba tima ispadaju u grupnoj fazi, mada Engleska još ima neke teoretske šanse. Irci koji su sa nama u kampu podvriskuju od sreće i raduju se porazu Engleske. Ja malo naivno pitam, zbog čega tolika radost. Dio su iste države, imaju gotovo identičnu kulturu, zaboga, pa imaju i tu funtu.

– Ja želim da Engleska izgubi u svim sportovima. U badmingtonu, ako treba, odgovara mi jedan od njih.

Malo kasnije počinje utakmica između Japana i Grčke. Indijci koji su došli da na putovanje po Brazilu da nešto dožive, i koji sve nas maltretiraju slikanjem sa blicevima po mjestima gdje blic ne može dobaciti, kao recimo po zvijezdama, sjede u maloj prostoriji gdje je TV. Jedan od njih pita mladog Korejanca iz Kanade navija li on za Japan, pošto je Azijat. Korejanac mu sa širokim osmijehom da navija da Japan izgubi. Objašnjava Indijcima kako je on iz Koreje i pita:

– A navijate li vi za Pakistan u nekom od sportova?

Indijci se na to od srca počinju smijati. Dovoljan odgovor.

Japan nije izgubio već odigrao 0:0, a simpatični Korejanac je zadržao svoj smiješak. Oko toga kako Grčka igra antifudbal se svi slažemo. Njih niko ne mrzi, makar ne otvoreno.

Pričam sa Brazilcem o našoj utakmici protiv Argentine. On leži u ležaljki pored moje. Objašnjavam mu da mi je jasno da oni mrze Argentinu od prvog dana (mada sam to znao i ranije), i kako nam je bila bitna njihova podrška u navijanju. Bez obzira na to što smo mi kolateralna šteta u svemu tome.

Istini za volju: ja ne volim Portugal, ali samo iz sportskih razloga jer su nas dva puta izbacivali u baražu i na taj način nam uskratili da budemo dio ovoga što sad doživljavamo. A nakon što smo se kvalifikovali za prvenstvo, ma nije mi ni Portugal bitan.

Drago mi je što stvari gledamo drugačije nego mnogi drugi. Mi smo njima misterija, i ne mogu da se načude našem načinu razmišljanja. Kako to da smo mi u toku utakmice između Hrvatske i Kameruna navijali za Hrvatsku? Odakle su se pojavila tri dresa koje smo nosili, nakratko njima zamijenivši Bosanske dresove. Gledaju BiH zastavu koja visi na dijelu kampa koji smo mi okupirali i pitaju se šta je to sad? Kakvo je to odsustvo mržnje prema nekome s kim smo ratovali? Ne pada mi na pamet da im spominjem Čapljinu, Dretelj i slično, o tome neka čitaju iz knjiga. Za dijela pojedinaca, pa i za dijela grupa ne može se kriviti čitav narod, pogotovo ne onako kako to mnogi rade: stotine godina nakon počinjenog djela.

Ne pada mi na pamet da im objašnjavam bilo šta. Ali ne mogu reći da se ne osjećam mrvu nadmoćan nad njima. I svima onima koji mrze bilo koga do te mjere da mu žele da izgubi i u fudbalu. Ipak je ovo samo igra koju igraju klinci i oni koji se tako osjećaju.