Sveti Nikola – rasist?

Goran Sarić
Autor 24.10.2013. u 12:39

Sveti Nikola – rasist?

“Kako je bilo,” upitam kolegu koji se upravo vratio sa sastanka. “Super”, živahno odgovori jedan od mojih boljih holandskih kolega. “Dogovarali smo se o stvarima o kojima se naredni put, na slijedećem sastanku, ne moramo dogovarati.”

   Ah, ti Holanđani! Stvarno su bogovi u dogovaranju. Već sam pisao o njihovoj izraženoj potrebi da sve bude pretrešeno i prodiskutovano, do u najsitniji detalj. To je, naravno, dobro, i često dovodi do odličnih rezultata.

   No, ni u čemu ne valja pretjerivati. Tako, u težnji ka savršenom,  često pokvare nešto što inače veoma solidno šljaka. Primjera koliko hoćeš, i u politici, i kulturi, i u privredi…

   Znaju tako “čačkati” i po tradiciji. Ovih se dana, tako, ovdje vodi žestoka diskusija oko Svetog nikole (Sinteklasa) i Krampusa, iliti Zwarte Pieta.

   Holanđani drže da je to njihova priča, pa se silno iznenade kad im kažem da sam kao dijete i ja početkom decembra na prozor stavljao cipelicu, očekujući u njoj sutra ujutro kakav poklončić, slatkiš ili nešto slično. Ah, kako je bilo uzbudljivo – cijelu noć oka ne sklopiti, sve osluškujući kad će se na krovu oglasiti koraci Svetog Nikole i njegovih vragolastih, malo zločestih pomoćnika!

   Kasnije, kad je sve postalo poznato i dosadno, mi tate smo preuzeli te časne uloge. K’o danas se sjećam mog zeta kako skače po ravnom krovu holandskog krova, dok ja s njegovom i mojom djecom trčim oko kuće, kobajagi ganjajući male, skakutave veseljake, u Holandiji crnje i od najcrnje noći.

   E baš to, ta boja njihovih lica, ovih dana je u ovdašnjem društvu dokonih uskovitlala mnogo prašine.

   No, da bih pojasnio o čemu se radi, moram se malo vratiti u istoriju.

   Zbog lijepih slika iz djetinjstva silno sam se iznenadio kad sam saznao da moderna varijanta priče o Svetom Nikoli i Crnom Petru u stvari jeste potekla iz ovih sjevernih krajeva.

   Napisao ju je 1850. godine holandski pisac Jan Schenkman, u slikovnici Sveti Nikola i njegov sluga. U početku je to bio praznik za djecu da bi 5. decembar u Holandiji ubrzo postao pravo narodno slavlje. (I to, za moj ukus, pre-previše komercijalizovano.)

   No, vratimo se priči. Sveti Nikola početku nije imao pomagača. Uveo ga je, ovakvog čađavog i pomalo blesastog, upravo pomenuti Jan Schenkman. Pored Crnog Petra, Schenkan je smislio i Bradonjin dolazak u Holandiju parobrodom, te njegov čuveni obilazak gradova i sela na bijelom konju.

  Njegov pomoćnik u knjizi još nije imao ime, a bio je obučen kao paž. Prvi put je Perom (Peterom) nazvan 1859., a 1895. je dobio puno ime: Crni Petar.

   Već rekosmo da pomoćnik dobrog sveca u različitim zemljama ima različita imena i figuru. Tako u frankofonskom dijelu Belgije Nikolu prati Teta Šiba, a u Švajcarskoj ženturača imenom Schmutzli. Obje su pravi “otrov” za zločestu djecu.

   Kako je nastala holandska varijanta, Crni Petar? Na Svečevom  uplovljavanju u amsterdamsku luku 1934. se slučajno zateklo šest surinamskih mornara koji su se spontano priključili povorci. Tako je naš širokoruki Nidžo u jedan mah, umjesto jednog, dobio sedam pomoćnika. Od tada im je broj stalno rastao, a svi su imali jasne zadatke. Katkad strogi, katkad veseli, razigrani, prave akrobate, oni su djeci uvijek bili beskrajno zabavni.

   Zato je ovih dana kao grom iz vedra neba odjeknula vijest da je jedna komisija UN-a pokrenula istragu o “diskriminirajućem karakteru” praznika Svetog Nikole u Holandiji. Istraga je pokrenuta na iicijativu nekolicine bogatijih stanovnika Amsterdama. Imenovana je i glavna istražiteljica, izvjesna gđa Veren Shepherd sa Jamajke, koja se i inače u ime ove organizacije bori protiv rasizma svuda u svijetu. Sad je, eto, došao red na Crnog Peru. “To je vraćanje u robovlasništvo”,  izjavila je na ovdašnjoj televiziji. I odmah upitala voditeljicu: “Već imamo Djeda Božićnjaka, pa što će vam onda njegov ‘dvojnik?!’ “

   Gospođa očito nema pojma o čemu priča. Dama “Polupala lončiće”.

   Jer, koliko znam, robovlasništvo je davno ukinuto. No, čovjek uvijek može biti rob tamo gdje je najnezgodnije – u svojoj glavi. A odatle ga je vraški teško istjerati.

   Cijela Holandija se digla na noge. Brani tradiciju. Napravljena je peticija, i za nepuna 24 sata na facebooku dobila preko milion “lajkova”, te tako postala najveća holandska fb-stranica ikada.

   “A šta ćemo”, pitaju neki od “lajkera”, “sa losovima upregnutim u kočije Djeda Božićnjaka? Nije li to zlostavljanje životinja? Šta s djecom koja za njega pakuju poklone? Tipičan kuluk maloljetnika!?”

   Uzbunila se i svjetska štampa. The Washington Post piše o “otvorenom rasizmu” koga se, kao, Holanđani, ne kane odreći.

   Znaju Ameri šta je rasizam. Imaju oni svoje “Korijene”.

   U cijeloj stvari je važno reći da ni izrazita većina tamnoputih Holanđana ne podržava inicijativu za ukidanje Crnog Petra.

   No, da stvari ne bi otišle u materinu – a mi u tome baš imamo itekakvog iskustva! – hajde da im nešto predložimo: ofarbajmo “Čađavog” i družinu svim bojama! United Colors. Tako bismo se riješili čangrizave gđe Shepherd, a dobili moćnog sponzora: Benetton.

 Na radost ovdašnje djece, a, bogami, i nas starohana, sklonih marifetlucima.

 


 

 

 

Goran Sarić
Autor 24.10.2013. u 12:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija