Tetak iz Imotskog

Ivo Anić
Autor 31.1.2018. u 16:07

Izdvajamo

  • Uostalom sve će vam biti jasno već kod ulaska u bolnicu, gdje čekate kada će vam strop ili žbuka pasti na glavu i gdje gledate ljude u krevetima ostavljene po hodnicima i da ste slijepi bilo bi vam sve jasno. No da će ministru Kujundžiću pasti rejting za 7 mjesta, a na HTV-u je sve sjajno i sve ide na bolje, svaki dan novi prilog o respiratoru ovom – onom - e to i nije baš jasno.

Povezani članci

Tetak iz Imotskog

Foto: Robert Anic/PIXSELL

Žalosna je budućnost zemlje koja u tako krucijalnom i ključnom resoru kao što je zdravstvo gubi toliko iskusnih liječnika, u Osijeku kažu da nema tko više operirati. Žalosna je budućnost zemlje i njena zdravstva u kojoj vi praktički više znate od onog stažista koji vam drhtavim rukama mjeri tlak i govori kako je specijalist zauzet jer je sam na odjelu i da će svakako doći kroz sat ili dva, da popijete kavu na automatu dok stigne i potrudite se da ne umrete do tada. Žalosna je zemlja koja nema djeci za lijekove ma kako oni skupi i nedostupni bili, žalosna je zemlja koja po bolnicama vrši selekciju i stare i nemoćne ostavlja gdje stigne ako ih tko stigne pregledati.

Ministar zdravstva Milan Kujundžić, barem ja imam takav osjećaj, ostavljen je u jednoj prostoriji sam, napušten od svih. Valjda mu tko donese što da ne skapa od gladi i žeđi, sa jednom olovkom kojoj je izgrizao vrh, tupa izraza lica i pogleda negdje u strop. Vjerojatno nesretnik nije nikome ništa skrivio, uostalom sam je sebi kriv kada se uhvatio resora o kojem u vladajućoj garnituri ama baš nitko ništa ne zna, niti zna što bi s tim Titanikom koji tone već dobrih dvadeset i kusur godina. Ja iskreno vjerujem da je laknulo svima kada ga se uhvatio Milan Kujundžić. Onako rustikalan, kao neki tetak kojeg imate u Imotskom pa kad vas put nanese izljubi vas, iznese kavu i rakiju pred vas, starinski bocun sa crnim vinom i čeka da mu ga nahvalite, i naravno, najnovije vijesti iz grada, jeste svi zdravo.

„I kažeš svi ste zdravo, nitko nije u bolnici, ajde bogu hvala“, pa vas ponudi rakijom i domaćim sirom.

Ministru zdravstva uistinu nije lako, vjerujem iskreno da mu je u tom uredu pod prekriven zgužvanim listovima papira na kojima bi započeo koju krasnu reformaciju ili ideju, koju je na kraju odbacio i nastavio gledati u strop. Bilo je tu ideja koje su istina i prošle bez gužvanja, pa je Ankica uredno istipkala ono što je Kujundžić nažvrljao na papiru A4 i u pravilu se pripremila za popodne „vrućih telefona“ kada bi joj se užarila linija što od poziva novinara, što od poziva ministara, što od poziva građana. Svaki istup našeg junaka, ali baš svaki, čim se izađe iz ureda izazove kontroverze, da ne kažemo skandale, pa ga i u hodnicima središnjice pomalo kolege izbjegavaju, ili sućutno gledaju kako lupa po kafe aparatu da mu ovaj vrati sitno.

Pamtite na početku mandata „Prioritetne liste?“

Dosjetio se naš tetak iz Imotskog što je najveći i gorući problem naših bolnica, skratiti čekanje teškim pacijentima bio bi izvanredan pomak, pa je svoju nevjerojatnu ideju kao opservaciju uputio obiteljskim i bolničkim liječnicima kao pilot – projekt, za koji je zgranutim novinarima kazao kako bi trebala odlično funkcionirati. Pobunile su se istog dana dvije liječničke udruge, i to ona bolničkih (HUBOL) i obiteljskih liječnika (KOHOM) koje su ustvrdile da su “okvirne smjernice” izašle iz “okvira”, jer veći broj pacijenata o kojima se govori kao o prioritetnima – zapravo to nisu. Oni su naprosto hitni pacijenti koje će primiti svaki hitni bolnički prijem jer su životno ugroženi odmah i sad, pa im je potrebna žurna pomoć, a ne ona koja će stići možda za mjesec dana. Ostali su, naglasila je struka, prioritet uvijek kad postoje sumnja na neku tešku bolest bili pregledavani “preko reda” jer kvržica na dojci ne trpi standardne liste čekanja.

U HUBOL-u i KOHOM-u pak utvrdili su da će ove okvirne smjernice donijeti niz problema obiteljskim liječnicima koji gotovo svakog pacijenta mogu proglasiti prioritetnim, a kojeg treba primjerice poslati “mjerodavnom” kardiologu. Koji su to nemjerodavni kardiolozi, to zapravo nigdje ministar Kujundžić nije napisao. Nestalo papira. Nije li divno kako se ministar u pravilnom razmaku od četiri mjeseca dosjeti iste ludorije, samo u drugačijem obliku, pamtite vjerujem tu inicijativu iz kolovoza prošle godine, koje se nije odrekao.

Dapače.

Sastavio je još luđu i iznio je sinoć u Direktu RTL- televizije: „Da bi se uopće pacijent mogao uputiti na neku pretragu, morat će ispuniti upitnik kakve tegobe i nalaze ima!“
Ako malo bolje analizirate navedenu izjavu vrlo lako možete zamisliti čovjeka ili ženu, sa simptomima srčanog ili moždanog udara, prijelomom ključne, bedrene ili podlaktične kosti, unutrašnjim krvarenjima, kako ispunjava obrazac A4 dok čeka na svoj red uzevši uredno broj. Ili recimo automobilska nesreća, udarilo vas auto, sve vas boli, pogodio vas grom kraj trafostanice, znate da bez uputnice neće da vas prime na hitnu, magli vam se pred očima, vidite tunel i bijelo svjetlo na kraju, kraj vas stoje davno pokojni najmiliji, ali vi drhtavim rukama pokušavate pronaći kemijsku da ispunite obrazac i upitnik.

„Što vas boli?“
„Sve.“
„Što imate od nalaza?“
„Ništa, u potkošulji me odnijeli iz kuće!“
„Osjećate li kakve tegobe?“
„Da, mislim da umirem.“

Tako bi otprilike trebala u praksi izgledati najnovija sjajna ideja ministra Kujundžića. Ona ista od kolovoza, samo preformulirana – još blesavija. I naravno to nije sve. Kada ispunite obrazac/upitnik, kada vam ga vaš liječnik opće prakse ovjeri, na šalteru u KB mlada će vam stažistica odcvrkutati kako ste na specijalistički pregled naručeni točno za dvije godine, na ovaj datum i u osam sati.

U HUBOL-u i KOHOM-u, čvrsto vjerujem ovaj put će ostati suzdržani, jer su u kolovozu već ministru objasnili koliko obiteljski liječnici ionako imaju problema i kako „prioriteti“ ili „upitnici“ nisu nikakvo rješenje već dodatna ludost na ionako suludi sustav zdravstva koje grca u problemima.

Da nam je zdravstvo na dnu, da su nam bolnice kao ona bez nade u Alan Fordu, da liječnici, stručnjaci bježe glavom bez obzira i pticama na granama je jasno, i više to nije ocjena nas konzumenata koji dođemo u bolnicu i gledamo taj kaos, te mlade stažiste, polaznike zadnjih godina studija koji vas uplašeno i u panici pitaju što vas boli, sada je to i ocjena struke, one relevantne, one koja sastavlja Europski zdravstveni index.

Uostalom sve će vam biti jasno već kod ulaska u bolnicu, gdje čekate kada će vam strop ili žbuka pasti na glavu i gdje gledate ljude u krevetima ostavljene po hodnicima i da ste slijepi bilo bi vam sve jasno. No da će ministru Kujundžiću pasti rejting za 7 mjesta, a na HTV-u je sve sjajno i sve ide na bolje, svaki dan novi prilog o respiratoru ovom – onom – e to i nije baš jasno.

Nije se naš tetak iz Imotskog baš nadao, a dogodilo se to i to po Europskom zdravstvenom indeksu po kojem smo na 26. mjestu u Europi, ispred nas su i Crna Gora i Makedonija, Srbija i Slovenija. Da su tome pridonijele izvanserijske i lucidne najave reformi, prioriteta, upitnika, vrag će ga znati, činjenica jest kako je Kujundžić kao konstruktivni pristup izlasku iz krize u kojoj se našlo zdravstvo predlagao da građani sami skupljaju novac za skupe lijekove, a bolje stojeće firme za respiratore. Činjenica jest da smo na začelju, da smo pali za 7 mjesta po anketama EU, i ništa ne može promijeniti činjenicu da je stanje u bolnicama uistinu strašno i da za kakav takav red i spas bolesnih još se samo brinu nadljudski napori osoblja koje je ostalo, ono malo struke što čeka mirovinu, medicinske sestre koje se lome u dvije smjene, i mladih stažista koji vam u panici drhtavim rukama izmjere tlak.

„Ne mogu ja to riješiti preko noći, da imam novaca i opremu opet mi ne znači ništa, kada nemam ljude, svi odlaze. Teško bolesni ne smiju čekati, to ćemo riješiti nabavkom opreme i stimuliranjem ljudi“, nastavio je lupetati tetak Kujundžić, te izvalio kako famozni upitnik mogu pacijenti ispuniti i informatički. Da proces brže ide. Recimo aplikacija. Dok vas voze na hitnu vi samo uđete u aplikaciju i ispunite deset kratkih pitanja. Jednostavno. Možete to i od kuće, ako osjećate simptome srčanog ili moždanog udara, dok mjerite tlak, jedini je problem ako niste platili račun pa vas je operater isključio, ali to našeg ministra ne zabrinjava. Nalupetao se on gluposti za dva mandata, i još je javnosti svježa njegova inicijativa da građani sami skupljaju za skupe lijekove za djecu, jer za sve naravno – nema.

Još se nije slegla niti prašina sa skandala oko famoznog pisma Draženu Bošnjakoviću u kojem ga ministar opominje kako treba ujednačiti sudsku praksu za što ga je prozvala i udruga bolničkih liječnika jer otvoreno traži da sudstvo „malo zatvori oči“ kada su u pitanju radni sporovi protiv bolnica, a naš tetak iz Imotskog već se potrudio da izađe u javnost sa genijalnim rješenjima, upitnicima i uskličnicima.

Žalosna je budućnost zemlje koja u tako krucijalnom i ključnom resoru kao što je zdravstvo gubi toliko iskusnih liječnika, u Osijeku kažu da nema tko više operirati. Žalosna je budućnost zemlje i njena zdravstva u kojoj vi praktički više znate od onog stažista koji vam drhtavim rukama mjeri tlak i govori kako je specijalist zauzet jer je sam na odjelu i da će svakako doći kroz sat ili dva, da popijete kavu na automatu dok stigne i potrudite se da ne umrete do tada. Žalosna je zemlja koja nema djeci za lijekove ma kako oni skupi i nedostupni bili, žalosna je zemlja koja po bolnicama vrši selekciju i stare i nemoćne ostavlja gdje stigne ako ih tko stigne pregledati. Žalosna je takva zemlja bez budućnosti, a još žalosniji njen je ministar, naš tetak iz Imotskog koji će vas rado vidjeti, posjesti i dati vam rakiju.

„I kažeš doma sve zdravo?“

„Zdravo tetak bogu hvala, neda bog samo da je ko u bolnici!“

Ivo Anić
Autor 31.1.2018. u 16:07