Tomislav Karamarko je živi mrtvac mrtvih živaca

Autor 17.9.2011. u 07:56

Tomislav Karamarko je živi mrtvac mrtvih živaca

z golemu medijsku pompu, ražalovane partijske drugove i dojučerašnje prijatelje, u ponedjeljak je pokopan bivši dugogodišnji tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak. Nakon duge i teške profesionalne bolesti, Jarnjak je upokojen u središnjici stranke na Trgu žrtava fašizma. Komemoracija je održana nedugo nakon intimna pokopa, a o pokojniku je nekoliko riječi prozborio jedan jedini govornik budući da je premijerka Jadranka Kosor, neutješno jecajući poput curice, već otprije odjezdila s Trga žrtava fašizma.

Jedini govornik bio je, naime, pokojni Ivan Jarnjak koji je tamo pokazao da ne pokazuje nikakve znakove političkog života.

“Navodi u medijima su laž i neistina. Prvi put ću podnijeti tužbu i to protiv Branke Pavošević. Nazvao sam i razgovarao s Bajićem i dat ću iskaz pred DORH-om o svim tim okolnostima koje se navode u medijima”, rekao je Jarnjak mrtav-hladan, odgovarajući na optužbe bivše HDZ-ove blagajnice da je za partijske potrebe pokojnoga premijera Ive Sanadera i živahne premijerke Jadranke Kosor sudjelovao u razgranatoj mreži utjerivanja reketa u kosti državnih poduzeća.

Jarnjak je tom prilikom znatiželjnim novinarima otkrio način na koji su ga potreseni članovi HDZ-ove vrhuške pokopali.

“Ovdje se radi samo o meni, ne o stranci”, izjavio je blaženopočivalački HDZ-ovac, dok se iz susjedne prostorije čula serija tupih udaraca srednjeg intenziteta. To su, kako doznajemo, HDZ-ovi domari klepali još nekoliko improviziranih kapsi.

Tako je dodatno potkrijepljena sumnja da je središte HDZ-a zadnje dvije godine kontaminirano nekom vrstom epidemije jer od istih su simptoma već preminuli Damir Polančec, Ivo Sanader, Mladen Barišić i još nekolicina partijskih prvoboraca.

No, zadnje u nizu političkih odapeća po mnogočemu je jedinstveno, u što smo postali poprilično uvjereni nakon onog što nam je ispričao jedan naš sugovornik.

“Znate, nije bilo ugodno gledati kako cijelo desetljeće jedan takav leš defilira po ulicama, HDZ-ovim skupovima i Mirogoju. Hoću reći, bilo je i vrijeme da pokopaju živog mrtvaca. “

“Živog mrtvaca? Kako to mislite?!”, zaprepašteni smo pitali sugovornika.

“Pa lijepo”, smirenim tonom je odgovorio. “Čovjeka koji se od svojih stranačkih kolega razlikuje po tome što je odavno politički istrunuo ali se zbog posebnih HDZ-ovih potreba ponekad vrati u svijet živih”

Budući da nam i dalje nije bilo jasno što naš sugovornik lupeta, zamolili smo ga da nam svoju teoriju potkrijepi dokazima.

“Izuzev današnje komemoracije, kada ste ga zadnji put vidjeli da istupa u javnosti?”, pitao nas je ugledni političar.

Idealni ambijent živog mrtvacaIdealni ambijent živog mrtvaca“Prije dva tjedna, na svečanosti povodom 20. obljetnice osnivanja Specijalne jedinice MUP-a Alfa”, odgovorili smo.

“I, što je tom prilikom rekao?”

“Nešto jako kratko. Pozdravio je generale koji su po haaškoj optužnici ratni zločinci i potom pred euforičnim posjetiteljima istresao standardnu količinu naoštrenih patriotskih bljezgarija.”

“A kada ste ga u javnosti vidjeli prije toga?”, nastavio je pitati naš izvor.

“Prošle godine na bleiburškom polju, ako se dobro sjećam, odakle je razdraganoj publici s ustaškim pokrivalima cvrkutao revizionističke idiotarije, na čemu mu je posebno bio zahvalan organizator manifestacije, inače osvjedočeni ubojica i osumnjičenik za otmicu.”

“Upravo tako”, dodao je sugovornik. “Prije ili poslije toga?”

“Hm…, moram priznati da se ne sjećam. Na prošlim izborima kada je s govornica odašiljao istovjetni nacionalistički debilizam? Znate li vi?”

“Naravno da znam. Na Mirogojskom groblju. Gdje se privremeno kao podstanar preselio prije dobrih 10 godina. Dok ne pronađe posljednje konačište”.

Nakon nekoliko minuta muka, konačno smo teškom mukom procijedili:

“Mislite, na grobno mjesto?”

“Naravno. Većinu vremena provodi ispod privremena vlažnog humka brojeći godove na hrastovim daskama dok iščekuje partijske zapovijedi. Zapravo, mnogi posjetitelji misle da je ukrućen zbog rigor mortisa, a on je zapravo napet kao puška. A kad direktiva stigne, Jarnjak izlazi iz grobnice i kreće do govornice. Čak je i grobaru taj prizor postao normalna stvar, pa ponekad ćaskaju: “Hvaljen Isus, Ivane! Ideš na glasovanje, kampanju ili u Bleiburg?”, obično ga pita grobar. “Ništa od toga”, ponekad odvrati ucrvana spodoba. “Idem u HDZ odnijeti neke vreće”.

“Opet? Pa, sretno ti bilo…”, završio bi grobar razgovor sa živim truplom i potom naglas pomislio. “Tja! Čovjek je odavno mogao politički preminuti. Sa stilom! Ako ništa, onda zbog masovnih zločina koji su se tijekom njegova ministrovanja dogodili u Oluji, da ne govorimo o očiglednoj režimskoj opstrukciji istraga koje su imale zadatak rasvijetliti okolnosti ubojstava Srba u Sisku, Osijeku i drugim gradovima. Mogao si je, s druge strane, oduzeti politički život i zbog nelegalna kopanja po utrobama novinara i nezavisnih intelektualaca, što također nije loše, a mogao je otići i zbog policijskog protežiranja Miroslava Kutle te drugih poduzetničkih hulja…I onda, na kraju balade, hropac će doći po njega zato što je sudjelovao u pljački nekoliko pišljivih milijuna! Eto ti sudbine!”

“Fascinantno!”, viknuli smo. “A, recite nam, zašto je Jarnjak sve dosad bio živ ako je očigledno politički mrtav? Još važnije – zašto je HDZ koristio usluge jednog živahnog leša?”

Govornica napravljena po mjeri govornika (Photomontage)Govornica napravljena po mjeri govornika (Photomontage)“Upravo mu psihosocijalna pozicija živog mrtvaca daje legitimitet da se obraća živima budući da su leševi s adekvatnim backgroundom uvjerljiviji dok kenjaju o unutrašnjim i vanjskim ugrozama ili dok s pozornice dezodoriraju naslijeđe velikog Franje Tuđmana te, općenito, za potrebe bilo kakve vrste povijesnog revizionizma. Još bi bilo ljepše da je Jarnjak i biološki istrunuo jer bi tada njegova ostavština poslužila za puno potentnije predizborne manipulacije, jer, kao što je poznato, mrtva usta ne demantiraju. Kao i u slučaju velikog Franje Tuđmana”.

“Ali gdje je tu legitimitet?”, bili smo znatiželjni.

“Zar niste slušali grobara? Njegov legitimitet je sudjelovanje u svinjarijama tijekom 90-ih godina. Prvih 10 godina hrvatske nezavisnosti imao je ulogu tupog režimskog činovnika koji je provodio najgore totalitarne gadarije prividnog demokratskog sustava, a drugih 10 godina nastupa kao perverzni narator te povijesti. Ako ništa, sigurno ćete se složiti da je mumija Jarnjakova kalibra svakako vjerodostojniji režimski megafon u slučajevima zapjenjene domoljubne histerije od jednog Tomislava Karamarka, naspram kojeg Jarnjakova retorika izgleda kao buncanje umjerenog demokršćana”.

“No zašto Jarnjaka ne koriste češće, nego se u javnosti pojavljuje samo tijekom predizbornih kampanja i obljetnica što bazde na fašizam?”

“Jer mediji i političke elite zadnjih nekoliko godina zbog cenzora iz Bruxsellesa i lažnog liberalnog moraliziranja provode embargo emitiranja takve vrste političke pornografije. Dakako, izuzev predizbornog razdoblja i kasnih noćnih polucija. U ostatku godine stvar se kompenzira nešto mekšim tipom pornografije, u vidu pomnog praćenja putešestvija Jadranke Kosor.”

“Čekajte, hoćete reći da je gospodin Jarnjak sve ove godine bio HDZ-ov rent-a-mrtvac, pohabani fosil minulog rigidnog režima koji konstantno baulja u limbu; nedovoljno politički živ da bude dio stalne postave putujućeg premijerkina cirkusa, a nedovoljno politički mrtav da završi iza rešetaka jer je bio istureni reprezent sustava koji je provodio pljačkašku privatizaciju, uhodio nepodobne pojedince i zataškavao ratne zločine?”

“Tako je. Napokon ste shvatili. Nešto slično Andriji Hebrangu i Vladimiru Šeksu, samo, za razliku od njih dvojice, lišen sposobnosti da bude u prvom planu i bez dara da s vremena na vrijeme zatomi svoju nakaradnu ideološku prirodu.”

“Sve dosad?”

“Tako je. Sve do sada. Jarnjak je jednom za svagda izgorio jer je konzumirao samu esenciju HDZ-ove državotvorne ideologije, naime pelješenje državnih novaca. I to, u skladu s jednim od najsvetijih ideologema liberalnog kapitalizma.”

“Kako to mislite liberalnog kapitalizma?”

“Pa, baš kao i u slučaju tog ekonomsko-političkog sustava, ljudski individualitet je i u HDZ-u izmišljen da u izvanrednim slučajevima posluži kao glavna izlika za samoodržavanje postojećeg društveno-političkog poretka. Naime, svi zagovornici liberalnog kapitalizma u načelu su nakon izbijanja velike financijske krize kao odgovorne prokazivali pojedince, nikako kapitalistički sustav kao takav. Tako i HDZ u kriznim razdobljima pledira na osobnu odgovornost, nikako kolektivni krimen. Ili, Jarnjakovim rječnikom: ‘Ovdje se radi samo o njemu, ne o stranci.’ No to je već neka druga priča.

“Čekajte, kako vi sve to znate?”, pitali smo na kraju našeg uglednog sugovornika.

“Čujte, kad ste mrtvi živac poput mene, onda ste neprestano izloženi teroru iritantnih podstanara koji glasno pričaju”, rekao nam je F.T., koji je želio ostati anoniman.

tekst preuzet sa nacional.hr

Autor 17.9.2011. u 07:56

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija