TOPOVSKO MESO VJEROUČITELJA BAGARIĆA

Ivo Anić
Autor 22.12.2017. u 14:57

TOPOVSKO MESO VJEROUČITELJA BAGARIĆA

U siječnju 1933. novoimenovani Kancelar Reicha Adolf Hitler dolazi u posjet svom rodnom mjestu Braunau u Austriji i sa svojom svitom obilazi školu koju je pohađao, a u kojoj su kao i u doba njegova djetinjstva katolički svećenici držali vjeronauk. Vidno ganuti Kancelar okupljenim učenicima dijeliti će potpise u bilježnice kao Führer und Reichskanzler i među ostalim održat će im gorljivo predavanje o životnom prostoru „Lebenstraumu“ na koje oni, kao Arijevci polažu potpuno pravo. Svoj antisemitizam novoimenovani Fuhrer završio je rečenicom kako su Židovi nešto nalik tuberkulozi, kako su prljavi izdajnici i štakori koje valja istrijebiti, te kako ih treba iskorijeniti do sedmog koljena iz Njemačkog naroda.

Među tom djecom koja su s obožavanjem slušala tog dana svog Führera bio je i Wolf Rudiger, dječak koji će točno deset godina kasnije postati desna ruka Hansa Franka, nacista iz Hitlerova najbližeg kruga, poznatijeg kao „Krvnika Poljske“, čovjeka koji će nakon okupacije Poljske preuzeti dužnost upravitelja Generalnog Gubernatorstva nad 12 milijuna ljudi. Hans Frank izravno će stotine tisuća Poljaka uputiti na prisilni rad u Njemačku, a sa tog područja deportirati između 2,5 i 3,5 milijuna Židova. Njegova desna ruka Wolf Rudiger koji je do samog kraja čuvao bilježnicu sa Führerovim potpisom još je u prosincu 1941. godine u nju upisao: “Wir müssen die Juden vernichten, wo immer wir sie treffen und wo es irgend möglich ist“, u slobodnom prijevodu: „Mi moramo uništiti Židove gdje god da ih sretnemo i na način na koji je moguć!“

Wolf Rudiger pod svojim zapovjednikom Hansom Frankom izvršit će neke od najbrutalnijih zločina u ljudskoj povijesti, spaljujući još živu djecu u logorima pod njihovom jurisdikcijom, Belzecu, Sobiboru, Treblinki i Majdaneku. Na suđenju u Nurnbergu preživjeli svjedoci opisivali su brutalnost Franka i Rudigera koji su znali nedonoščad gaziti svojim vojničkim čizmama, a na prostoru na kojem su djelovali 1945. godine od 3,5 milijuna Židova ostalo je njih oko 103.000. Nacistička ideologija na koncu je uzela 60. milijuna žrtava od kojih je 6,5 milijuna bilo Židova, istih onih koje je Fuhrer to sunčano jutro u svojoj rodnoj školi označio kao prljave izdajnike, štakore koje valja istrijebiti, te kako ih treba iskorijeniti do sedmog koljena iz Njemačkog naroda.

Svi do jednog nakon deset godina postat će ili gorljivi nacisti, ili vojnici Wehrmachta, ili kao Wolf Rudiger ratni zločinci. Napomenimo, samo reda radi, kako su znameniti susret Kancelara i djece prenijeli svi najvažniji mediji u Njemačkoj, romantično opisujući dirljivi susret svog Führera ganutog nostalgijom. Njemački narod nije zgrozilo što taj, dojučerašnji beskućnik koji je za život zarađivao crtajući razglednice i prodavajući ih turistima, govori djeci i što ih uči, djeci koja će za nepunih deset godina postati njegovo topovsko meso. Njemački narod se, kao uostalom i sa progonom Židova slagao, izabravši svog vođu sa više od 37 posto na tadašnjim izborima. Kancelar Reicha nije skrivao svoj antisemitizam, on ga je gorljivo isticao, kako u svom „Main Kampfu“, tako i u svim predizbornim govorima. Povijest će se poigrati sa Hitlerom, a saznali smo to ovih dana kada su znanstvenici iz pramena kose Eve Braun izvadili njen DNK i došli do šokantnog otkrića da je Hitlerova ljubavnica bila – Židovka, no to nije tema ove priče.

Tema ove priče nastavnik je vjeronauka Krešimir Bagarić, koji podučava učenike zagrebačke škole Matija Gubec na Knežiji, ljubavi, praštanju i katoličkoj katehezi. Usput, razdraganim učenicima koji su ga snimali, razložio je ideju o životnom prostoru Hrvata, „Lebenstraumu“ na koje oni, kao Arijevci polažu potpuno pravo. Svoj antisemitizam novoimenovani Führer, pardon Krešimir, završio je rečenicom kako su Srbi nešto nalik tuberkulozi, kako su prljavi izdajnici i štakori koje valja istrijebiti, te kako ih treba iskorijeniti do sedmog koljena iz Hrvatskog naroda. Razložio je usput koje bi i hrvatske izdajnike treblo ubiti, čije glave na kolac nabijati, te kako je divno što je u Bosni pobijeno na tisuće muslimana, objasnivši djeci kako su to nametnici, štakori tj. “Wir müssen die Serbian vernichten, wo immer wir sie treffen und wo es irgend möglich ist“, u slobodnom prijevodu: „Mi moramo uništiti Srbe gdje god da ih sretnemo i na način na koji je moguć!“

Nije istina poznato među tom djecom nalazi li se budući Wolf Rudiger, nakon deset godina mogli bi vrlo lako saznati i taj podatak, kao što nije poznato hoće li ostala djeca iz te škole za deset godina postati Kristovi, Hrvatski, Ustaški ili bilo koji drugi vojnici Werhmachta, kao što nije poznato hoće li Krešimir Bagarić kao Hans Frank revno svoj antisemitizam i provesti u djelo, ono što je poznato, što su činjenice koje nitko danas ne može pobiti, jest kako su Hrvati kao narod izabrali svog prvog i nikada prežaljenog predsjednika koji se javno hvalio kako mu žena nije Židovka niti Srpkinja, kako su Hrvati narod koji slavi svoje ratne zločince, a djeca im u školama uče kako su za holokaust krivi ateisti, a na zadnjim popisima izjasnili su se i kao devedeset postotni katolici, davši tako punu podršku svećenstvu i katoličkoj Crkvi da im uči djecu na način kako to radi Krešimir Bagarić. Napomenimo još reda radi kako su ovaj govor prenijeli svi relevantni mediji u Hrvatskoj, te kako Vladi Košiću, Luki Prceli koji otvoreno propagiraju ustaštvo i fašizam, drže mise za Poglavnika, te isto misle kao i Bagarić vlas s glave neće pasti, niti će završiti u zatvoru, niti će prestati obnšati svoje dužnosti. Pogađate, upravo zbog činjenice da Njemački, pardon, Hrvatski narod voli i podržava svoju Crkvu i svoje Kancelare, da ih bira sa 37 postotnom većinom i na koncu, da je spreman ako Domovina pozove postati topovsko meso svoga Führera.

Ili Krešimira Bagarića?

Da ga jebeš više ni sam ne znam u čemu je razlika!

Lupiga.com

 

Ivo Anić
Autor 22.12.2017. u 14:57

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija