TRAŽI SE TETA ZA RAD U POLITIČKOM VRTIĆU

Izdvajamo

• Imamo Hrvatsku već četvrt stoljeća bez „svemoguće partije i centralnog komiteta“ – a još uvijek glupavi pojedinci „idu po mišljenje“ u „centralu“.

Povezani članci

• ”Ništa te kao ne boli”
• Fuad Đidić: Japan poslije četiri godine
• Dino Mustafić: VICTIMIZERS
• Lucić: Svega ima u Eurohrvatskoj, jedino nema Eurobalkana
• Zašto bi bilo dobro da Siriza bude komunistička partija
• Ivan Markešić: Nula „Nulte točke“

Nakon političke školice u Briselu ovih dana – ovaj dječji vrtić mora da silno zabavlja  „briselskog igrača“ – zato je inspirirao naslov ovog teksta.

Bilo je ne tako davno vrijeme u kojem smo se šalili da pojedini „zaslužni“ partijci moraju skoknuti prvo do „kockice“ pa tek tada reći „svoje mišljenje“.

Imamo Hrvatsku već četvrt stoljeća bez „svemoguće partije i centralnog komiteta“ – a još uvijek glupavi pojedinci „idu po mišljenje“ u „centralu“.

Likom podsjeća na „opernog pjevača omiljenog u provincijskom teatru“, a djelom utjelovljuje ona tri debela (grado)načelnička prasca iz Alan Forda.

Prvi prasac izvarao je frenda iz svog sela kupivši „bezvrijednu zemlju“ i prodavši je za tisuću puta više love nakon što je prekrojio pravila igre za zemljište.

Drugi prasac otvorio je firmu, kupovao stvari i nije plaćao, a kad je trebalo platiti – izvarao je sve kojima je ostao dužan – otkupivši dug – sam od sebe.

Treći prasac kamatario je prva dva prasca i grebao se za političke pozicije.

Na našu zajedničku žalost mi nemamo sreću  s tri prasca i  šaljivom pričicom iz Alana Forda. Naši prasci su u blatu vlastite stvarnosti koja je i naša stvarnost.

Operni pjevač „igra“ sva tri prasca. Multipraktik.  Tri Kuščevića u jednog Lovru..

Operetskom glavom i bradom i ciničnim smiješkom mlati po slici i tonu svih televizija – evo gotovo cijeli današnji dan trećega srpnja 2019.-te…

Ima mozak u takvom plićaku da bi vlastita jaja mogao skuhati i servirati odmah.

Takav jadan iskrivljen i neiskren, a vjernik katolik i hadezeovac podpredsjednik!

Toliko mu intenzivno blješti njegova operetska slava da je  jadan nesvjestan svijeta u kojem živi, ljudi, običaja. Nakarada urbi et orbi. Svjetska sramota.

A trebao bi nekako živjeti – i kad se rajski balon taštine raspukne i stvori pakao.

Plenković bi na slikama – samo prije nekoliko mjeseci – izgledao nadmoćno u kadru s Kušćevićem. Hadezeovci, otočani, kolege, prijatelji.., zapravo su oni – samo modno, obrazovno i po kapacitetu različiti…, činilo bi se neupućenima…

Danas se Plenki briselac ne slika više s opernim pjevačem. Ni Jandroković.

A glupan glupi s onim mozgom iz bračkog plićaka misli  da ga je Plenki „uvažio“.

E moj operetni nemajstore – ti si „pa, pa“ – samo to nemaš čime shvatiti.

Nakon političke školice u Briselu ovih dana – ovaj dječji vrtić mora da silno zabavlja  „briselskog igrača“ – zato je inspirirao naslov ovog teksta.