Tri muzeja pod istim krovom?

Goran Pandža
Autor 3.1.2012. u 22:15

Tri muzeja pod istim krovom?

Ako ne mogu osigurati zajedničku prošlost, kako će budućnost? Nema sumnje da će neki reći – nikako – i raditi da stvarno tako bude.

 

Korak naprijed, nazad sedam. Tek što su gradske i kantonalne vlasti Sarajeva najavile konačno osnivanje prijeko potrebnog azila za pse u Prači (iako niko nije pozvan na odgovornost zbog utroška 85 000 KM na projektnu dokumentaciju za ranije predviđeni azil u Rakovici koji, svi su izgledi, neće ni biti izgrađen, ipak, bilo kakav pomak na ovom polju treba pozdraviti) jedna za drugom, zbog nedostatka finansijskih sredstava, ključ u bravu stavljaju kulturne institucije, kojih je ukupno sedam od državnog značaja u BiH.

Prva je zatvorena Umjetnička galerija BiH, nakon 125 godina kontinuiranog rada i Zemaljski muzej BiH, a istu sudbinu ovih dana očekuje Historijski muzej, te ukoliko se nešto hitno ne promijeni, i druge kulturno-istorijske institucije.

Zašto se ovo dešava?

 

Ustavno-pravne nedorečenosti

Daytonski Ustav BiH je po ovom, kao i po brojnim drugim pitanjima, stvorio pravni vakuum u kojem su moguće različite interpretacije ustava i zakona. 

Bosna i Hercegovina, prema Ustavu iz Daytona nema ministarstvo kulture, već su pitanja kulture u nadležnosti entiteta RS, odnosno svakog kantona u Federaciji BiH pojedinačno.

Međutim – i tu sada počinju pravne zavrzlame – prema zakonskim propisima Republike BiH još od prije rata, Zemaljski muzej je „ustanova od republičkog značaja“, dakle čitave Bosne i Hercegovine.

A Članom 2. Aneksa II (Daytonskog) Ustava Bosne i Hercegovine, predviđeno je da ”Svi zakoni, propisi i sudski poslovnici, koji su na snazi na teritoriji Bosne i Hercegovine u trenutku kada Ustav stupi na snagu, ostaće na snazi u onoj mjeri u kojoj nisu u suprotnosti sa Ustavom dok drugačije ne odredi nadležni organ vlasti Bosne i Hercegovine”.

Samim tim je, barem sa pravnog stanovišta, Zemaljski muzej BiH zadržao epitet institucije od univerzalnog bosansko-hercegovačkog, državnog značaja. Međutim, kako ne postoji državno ministarstvo kulture, postavlja se pitanje iz kojeg budžeta finansirati takvu instituciju.

 

Da li je Sarajevska Hagada i „Istočnosarajevska“?

Jedni kažu da kulturnu instituciju od državnog značaja treba finansirati čitava država, što znači da bi, obzirom da ne postoji državno ministarstvo kulture, sva pojedinačna (entitetsko-RS i kantonalna) ministarstva kulture trebala učestvovati u finansiranju Zemaljskog muzeja i ostalih šest kulturno-istorijskih institucija od državnog značaja. Drugi opet tvrde da, pošto se nalazi u kantonu Sarajevo, Zemaljski muzej (i ostale institucije) treba finansirati samo kanton Sarajevo.

I vjerovatno su, opet čisto pravno gledano, i jedni i drugi u pravu, pa zato postavimo nekoliko logičkih pitanja…

Da li najpoznatiji i prema mnogim stručnjacima najvrijedniji stećak, tzv. „Zgošćanski“, koji je u Zemaljski muzej dospio iz okolice Kaknja, pripada i kulturno-istorijskom naslijeđu Kaknja, dakle i Zeničko-dobojskog kantona, ili je on danas samo sarajevski?

Predstavljaju li ostali stećci u Zemaljskom muzeju, djelimično i naslijeđe Nevesinja, Konjica, Stoca i ostalih gradova i područja sa velikim i poznatim nalazištima stećaka?

Da li značaj, više od 600 godina stare, čuvene Sarajevske Hagade (knjige o oslobođenju Jevreja iz egipatskog ropstva) završava na trolejbuskoj okretaljci na Dobrinji, ili se proteže i do Lukavice, predstavljajući i kulturno-istorijsko naslijeđe onog dijela grada, koji se naziva Istočno Sarajevo? Uostalom, je li Sarajevska Hagada samo sarajevska, ili predstavlja baštinu svih Jevreja/Sefarda Bosne i Hercegovine, dakle i svih gradova u kojima žive, ili su živjeli?

Kome pripadaju povelje Kotromanića i još hiljade različitih srednjovjekovnih dokumenata i artefakata koji su sačuvani u Zemaljskom muzeju? Da li je sve nabrojano, samo baština Sarajeva, ili na neki način ipak, svih nas, koji smo danas državljani Bosne i Hercegovine?

 

Segregacija kulture

Odgovori će poprimiti obrise ukoliko napustimo dnevnopolitička prepucavanja.

Ma koliko nas neki ubjeđivali da smo iz korijena različiti, pokušavajući odvojene institucije uvesti kao „modus operandi“ za sve aspekte društva, blago Zemaljskog muzeja je najočitiji dokaz da nas daleko više stvari spaja, nego razdvaja. Odricanjem Zemaljskog muzeja i njegove sadržine, odričemo se svoje prošlosti i dijela sebe, što jesmo danas.

Iz navedenih razloga bismo svi trebali doprinijeti brizi za ovu i slične kulturno-istorijske institucije i to će vjerovatno biti prvi ozbiljan test za novo Vijeće ministara. Ako ne mogu osigurati zajedničku prošlost, kako će budućnost? Nema sumnje da će neki reći – nikako – i raditi da stvarno tako bude.

Sretna Nova Godina, Bosno i Hercegovino! U vremenu pred nama, sreća će nam trebati.

Foto: zonerica.com

Goran Pandža
Autor 3.1.2012. u 22:15

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija