Trideset krvavih godina

Boris Dežulović
Autor 8.5.2021. u 09:20

Trideset krvavih godina

Dok će ostatak svijeta živjeti svoju 2021. – boreći se s pandemijom i cijepljenjem milijardi, strepeći od četvrtog vala, noseći se s ekonomskim slomom i tražeći spas na Marsu – Hrvati će iznova živjeti, proživljavati i preživljavati slavnu devedeset prvu, svoju Groundhog Year.

Ova je 2021. ukupno treća takozvana okrugla godina u kalendaru starih Hrvata. Lijepa, okrugla trideseta od početka slavnog Domovinskog rata, od početka svijeta, svjetske povijesti, čovjeka i vremena, dakle od početka svega.

Stari Hrvati vole takve godine. Kad se Sunce, Mjesec i zvijezde tako poslože da Zemlja bude ravna, a godina okrugla, stari Hrvati ništa drugo i ne rade nego cijelu godinu obilježavaju i slave. Obilježavaju oni i slave, ne kažem, i osme i sedamnaeste i dvadeset treće obljetnice, ali kad je deseta ili trideseta, ili – mili Bože, hoće li je dočekati? – pedeseta, onda je to u kalendaru starih Hrvata ono što zovu Godina veličanstvenih jubileja.

Godine veličanstvenih jubileja stari Hrvati osobito štuju, zato što iz njima nepoznatih razloga padaju dosta rjeđe od neokruglih, po prilici svakih deset godina. Ali kad padnu, kao što se to namjestilo ove godine – kad svaka ona kvrgava osma, sedamnaesta ili dvadeset treća godišnjica postane lijepa i okrugla – sve je nekako veće i važnije i svečanije i dirljivije i povijesnije.

Prije dva mjeseca obilježili su tako Hrvati okruglu tridesetu godišnjicu slavne bitke za Pakrac, prije mjesec dana okruglu tridesetu godišnjicu Krvavog Uskrsa na Plitvicama, prije jedva tjedan dana i okruglu tridesetu godišnjicu pokolja u Borovu Selu, pa prije dan-dva i okruglu tridesetu godišnjicu povijesnih demonstracija pred splitskom Banovinom.

A tek je počelo.

Nevjerojatnom igrom slučaja i konstelacije zvijezda, svaki dan od danas do kraja godine bit će okrugla trideseta godišnjica tog istog dana devedeset prve, a svaki dan herojske devedeset prve Hrvatima je bio herojski i povijesni: već za koji dan slavit ćemo veličanstveni jubilej referenduma za samostalnost Hrvatske, za jedva mjesec dana veličanstveni jubilej prve bitke Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na Dinari, za mjesec i pol veličanstveni jubilej proglašenja neovisnosti, pa veličanstveni jubilej glasovitog osječkog “crvenog fiće”. Obilježit ćemo onda tridesetu obljetnicu četničkog spaljivanja Ćelija, pa tridesetu obljetnicu herojske obrane Daruvara, pa tridesetu obljetnicu herojske akcije Brđani 91, i već će doći trideseta obljetnica početka opsade Vukovara, grada heroja.

Onda će se sve ubrzati, nizat će se jubileji, trideseta godišnjica Bedema ljubavi, trideseta godišnjica govora Vlade Gotovca pred komandom Pete armijske oblasti, trideseta godišnjica Kikaševa hapšenja, trideseta godišnjica napada na Petrinju, trideseta godišnjica pokolja u Graboštanima, Četekovcu i Kusonjama. Pa trideset godina od bitke za Gospić, pa trideset godina od bitke za Maslenički most, pa slavna bitka za Ploče, pa slavna bitka za Šibenik, povijesna prva velika pobjeda i čuveno “Obadva, obadva su pala!”.

Pa trideseta obljetnica prve pomorske blokade JNA, pa trideseta godišnjica utemeljenja Glavnog stožera Oružanih snaga, pa godišnjica okupacije Petrinje, pa godišnjica operacije Medvjed, pa oslobođenja Bjelovara, pa početka agresije na Dubrovnik, pa početka agresije na Karlovac, pa pokolja u Čorcima. Uto će pasti i okrugla trideseta obljetnica raketiranja Banskih dvora i atentata na vrhovnika Franju Tuđmana, pa okrugla trideseta obljetnica raskidanja svih državnopravnih veza s Jugoslavijom, pa okrugla trideseta obljetnica prve table “Republika Hrvatska” na granici s Mađarskom.

Onda, jasno, trideseta godišnjica pokolja u Čanku i Širokoj Kuli, za njom godišnjica progona Hrvata iz Iloka, zatim godišnjica operacije Otkos 10, potom godišnjica operacije Drenjula, pa godišnjica pada Bogdanovaca i odsijecanja Vukovara, i eto godišnjice čuvene bitke u Splitskom kanalu i napada na Split. A onda godišnjica sviju godišnjica, okrugla trideseta obljetnica pada Vukovara, masakra u Škabrnji i Nadinu, te uspostave Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Pa okrugla trideseta obljetnica krvavog dubrovačkog svetog Nikole, pa okrugla obljetnica oslobođenja Lipika, pa najzad obljetnica povijesne odluke Islanda, Njemačke i Vatikana o priznanju Republike Hrvatske.

Između svih tih povijesnih datuma komemorirat ćemo tridesete godišnjice herojskih pogibija hrvatskih vitezova i slaviti tridesete godišnjice osnivanja raznih 114., 108. i 145. brigada, kojekakvih specijalnih policijskih postrojbi, legendarnih bojni i herojskih vodova nazvanih po divljim zvijerima, gmazovima ili insektima.

Ako nakon svega slučajno i ostane koji slobodan datum – da nije Velika Gospa, Svisveti ili Božić – svaka županija, grad, općina i selo uglavit će u njega svoj dan neke povijesne bitke, pada ili oslobođenja. A kad je okrugla trideseta, onda je godišnjica svake prve seoske puške historijski događaj za prvih deset minuta televizijskog Dnevnika: svaki prvi let Croatia Airlinesa i svaka Hajdukova pobjeda nad Zvezdom u finalu Kupa veličanstvena je ratna pobjeda nad srbočetničkim agresorom.

Do kraja ove okrugle godine, ukratko, nećemo raditi ništa drugo nego slaviti, obilježavati i komemorirati. Cijeli televizijski program bit će jedan maratonski TV-kalendar: godinu dana gledat ćemo specijalne programe i tronuto slušati žive svjedoke, štampat ćemo jubilarne monografije, crtati ogromne murale, otvarati izložbe i svečane akademije, slušati recitale, dijeliti odlikovanja, stupati u kolonama sjećanja, paliti lampione, polagati vijence, lijevati biste, otkrivati spomen-ploče, obilaziti spomen-domove, pucati počasne plotune, pjevati himnu, šutjeti minute šutnje i mrmoriti mise zadušnice.

Mnogo misa zadušnica.

Bit će, naravno, i “praznih dana”, dogodit će se da na kolegiju Hrvatske televizije toga dana nemaju ništa, ni nekakvu seosku pušku, prijetit će se ostavkama i otkazima, prave će se drame odigravati na Prisavlju.

– Hoćete mi reći da se 8. rujna 1991. nije dogodilo baš ništa?! – urlat će glavni urednik.

– Ništa. Tražio sam cijelu noć – stidljivo će se javiti jedan s kraja stola. – Bio referendum u Makedoniji.

– Jebotereferendum i Makedonija! – popizdit će urednik. – Tražite i dalje. Mora biti nešto. Nećemo valjda Dnevnik početi s dvjesto pedeset mrtvih od mutiranog koronavirusa? To smo imali i jučer.

I tako će, da skratim dramu, večernji Dnevnik početi dostojanstvenim desetominutnim prisjećanjem na tridesetu godišnjicu svete mise u talijanskoj Vicenzi, na kojoj je papa Ivan Pavao Drugi blagdan Male Gospe proglasio Svjetskim danom molitve za mir u Hrvatskoj.

Dok će ostatak svijeta živjeti svoju 2021. – boreći se s pandemijom i cijepljenjem milijardi, strepeći od četvrtog vala, noseći se s ekonomskim slomom i tražeći spas na Marsu – Hrvati će iznova živjeti, proživljavati i preživljavati slavnu devedeset prvu, svoju Groundhog Year. Neće biti novca za vraćanje dugova, ali bit će dovoljno cvijeća za vijence, neće biti radiologa u bolnicama, ali bit će dovoljno vojske za počasne vodove. Nadut će opet Hrvati svoja već pomalo posustala srca novim ponosom, napuniti svoje presahle žile novim prkosom i svoja sasušena muda novim pravednim gnjevom, i opet će biti kako treba i kako je uvijek trebalo biti, za sve će nam biti krivi srbočetnički agresor, JNA i Udba.

Brzo će nam tako proći okrugla Godina veličanstvenih jubileja, činit će nam se da je trajala kao minuta šutnje.

A onda će, jasno, doći trideset prva godišnjica slavne bitke za Pakrac. I eto već trideset prve godišnjice Krvavog Uskrsa, pa trideset prve godišnjice Borova Sela, pa trideset prve godišnjice povijesnih demonstracija pred splitskom Banovinom.

U nastavku Dnevnika gledajte: oporba traži hitnu sjednicu Sabora i glasanje o povjerenju Plenkovićevoj vladi jer nije osigurala dovoljno municije za počasne plotune.

Portal Novosti

Boris Dežulović
Autor 8.5.2021. u 09:20

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija