Tomislav Jakić: Trumpov zaokret

Tomislav Jakić
Autor 21.1.2017. u 13:29

Izdvajamo

  • ono što je govorio Donald Trump, morao bi potpisati svaki liberalni ljevičar u svijetu. Briga za maloga, “zaboravljenog” čovjeka, blagostanje za sve, jednakost svih (“ako smo crni, smeđi, ili žuti, krv nam je svima crvena”), transformacija sustava u kojemu su prosperirali političari, a patili pripadnici srednjeg sloja, pokretanje proizvodnje, prenošenje vlasti ne s jedne stranke na drugu, nego s wahingtonske elite na narod, sve se to može, ne poričemo, ocijeniti i kao populistički, pa i nacionalistički diskurs. No, u isto vrijeme sve je to daleko bliže ljevici, nego desnici (jedan američki analitičar rekao je kako mu se učinilo da iz Trumpa progovara Bernie Sanders, “propovjednik” demokratskog socijalizma u Americi). I to je definitivno smireni, na analizi zasnovani dojam nakon Trumpovog preuzimanja dužnosti.

Povezani članci

Tomislav Jakić: Trumpov zaokret

Reuters

A hoće li moći ostvariti svoju viziju Amerike i njezine (nove) uloge u svijetu, vidjet će se već nakon nekoliko mjeseci. Ne dulje, nekoliko mjeseci. Onda ćemo znati je li Trumpov zaokret uspio, ili nije. I onda će njegovi birači znati je li govorio bez utemeljenja kada im je poručio. “Nikada vas neću iznevjeriti!”

Od petka, 20. siječnja 2017. Sjedinjene Države imaju novoga predsjednika, za mnoge – ne samo u Americi – i dalje u najmanju ruku kontroverznog, a u ekstremnoj varijanti potpuno neprihvatljivog Donalda Johna Trumpa. U ceremoniji pred zgradom Kongresa što se odvijala točno po programu i na sekundu točno, Trump je položio zakletvu i održao svoj prvi govor u funkciji šefa države. Za svakoga tko nije pristran, ili tko nije postao zarobljenikom predrasuda, najavio je potpuni zaokret u odnosu na dosadašnju američku politiku. Taj se zaokret ogleda u nekoliko ključnih poruka koje jesu (i) populističke, ali koje nikako nisu lišene dubljeg političkog sadržaja.

Kao prvo, Trump se potvrdio kao dosljedni protivnik političkih elita, optužujući ih da su one prosperirale, dok su obični Amerikanci propadali. “Zaboravljenim muškarcima i ženama” Amerike poručio je: “Niste više zaboravljeni, niti ćete ikada biti”, dodajući kako dan njegovoga stupanja na dužnost označava početak prijenosa vlasti (on je upotrijebio za američke prilike prilično neuobičajeni izraz “vladanje”) s washingtonskog sustava na narod. Potom je, koristeći – povijesno gledano – parolu američkih izolacionista proglasio kako od danas vrijedi, i to pri donošenju svih odluka, samo jedno: Amerika prije svega (pri čemu je i svim zemljama svijeta priznao pravo da svoje interese stavljaju na prvo mjesto). Potom je, jasnije nego ikada do sada, ponovio ono što je prvi puta izrekao u govoru nakon osvajanja nominacije Republikanske stranke za predsjedničkog kandidata. Tada je najavio kako SAD više neće drugima nametati režime, da bi u prvom predsjedničkom govoru precizirao kako Amerika nikome više neće nametati “svoj način života”. Treba znati da je “American way of life” do sada bio nešto poput svete krave u vokabularu američkih političara. Trump je dodao da će SAD biti “svijetli primjer” kojega će drugi slijediti (ako budu htjeli, podrazumijeva se). I na kraju dodao je nešto, što će biti potpuno nerazumljivo ovdašnjim desničarima, ali i neofašistima širom Evrope koji ga smatraju (pogrešno!) “svojim”: “Ako otvorite srce domoljublju, onda nema mjesta za predrasude.”

I da nije rekao ništa drugo, njegov relativno kratki inauguracioni govor ušao bi u kategoriju onih što ih valja pamtiti. Stoga je potpuno promašena tvrdnja izvjestiteljice njemačke javne TV (ARD) kako to uopće nije bio predsjednički govor, nego  samo nastavak kampanje. Bilo bi zanimljivo čuti što bi svi ovi navodni liberali rekli da je Trump nakon preuzimanja dužnosti promijenio retoriku, ali i stavio nove, drugačije naglaske. Onda bi im bila puna usta licemjernosti, nedosljednosti i prijetvornosti novoga šefa Bijele kuće. Budući da je, međutim, ostao konzistentan, otpisali su ga po kratkome postupku kao nekoga tko uopće nije shvatio da je postao Predsjednik, pa samo nastavlja predizbornu kampanju. No, objektivno gledano, osnovne poruke što smo ih naveli, za svakoga tko ih je htio čuti, najavile su početak ne samo onoga što je Trump naznačio porukom kako “od danas” prazne riječi valja zamijeniti djelima. Srž njegove ekonomske politike sažeta je u kratkoj paroli “kupujte američko i unajmljujte američko” (radnu snagu). A već pola sata nakon preuzimanja dužnosti najavio je da dovodi u pitanje multilateralne trgovinske sporazume sklopljene u vrijeme Obamine administracije za američki kontinent i za pacifičku regiju, što je i opet na tragu onoga što je najavljivao još u kampanji, naime da će težiti tome da takve trgovinske sporazume zamijeni mrežom bilteralnih.

Nije spominjao ni jedan od konkretnih problema s kojima će se suočiti, poput odnosa s Rusijom, zdravstvene zaštite u SAD, klimatskih promjena itd, ali pođemo li od toga da je govor pred Kongresom bio programatski, da je sadržavao ključna načela, onda u njemu i nije bilo  mjesta za specifična pitanja. Izuzetak je samo spominjanje “radikalnog islamizma” (ne islama, nego radilalnog islamizma) kojemu je nagovijestio “brisanje s lica Zemlje”, a za što će mu nedvojbeno trebati suradnja s Rusijom.

Ponovio je obećanje o stvaranju novih radnih mjesta u SAD, ponovio je svoju sliku propalih nekadašnjih američkih industrijskih centara (za što njemačka televizija bezočno tvrdi kako ne odgovara stvarnosti, kao da nebrojeno puta nismo vidjeli napuštene tvorničke hale u Detroitu, ili puste ulice s kućama što propadaju u nekada prosperitetnim američkim gradovima). I obećao, još jednom, da će to promijeniti, da će graditi nove autoputeve, nove mostove, nove željezničke pruge. U prvim komentarima zamjeraju mu što nije rekao: kako. A bilo bi i čudno da je to mogao reći u situaciji kada dobar dio njegovih odabranika za članove vlade još nije potvrđen u Kongresu i kada neki čak i među njima imaju stanovišta prilično različita od njegovih. No, ako išta, Donald Trump ima svoju viziju budućnosti i ocrtao je temelje na kojima je želi graditi, usprkos onima koji nisu oklijevali predbaciti mu da ne razumije današnji svijet. Neki analitičari vidjeli su u njegovom govoru paralele s inauguracijskim govorima najpoznatijeg američkog predsjednika 20. stoljeća, Franklina Delana Roosevelta, koji je, nije nezanimljivo dodati, sebe – interno – smatrao dobroćudnim diktatorom. Usudili bismo se otići i korak dalje. Zanemarimo li osobu Trumpa i činjenicu da je on milijarder, zanemarimo li njegovo naglašeno pozivanje na Boga pri kraju govora, možemo bez bojazni da griješimo zaključiti samo jedno: ono što je govorio Donald Trump, morao bi potpisati svaki liberalni ljevičar u svijetu. Briga za maloga, “zaboravljenog” čovjeka, blagostanje za sve, jednakost svih (“ako smo crni, smeđi, ili žuti, krv nam je svima crvena”), transformacija sustava u kojemu su prosperirali političari, a patili pripadnici srednjeg sloja, pokretanje proizvodnje, prenošenje vlasti ne s jedne stranke na drugu, nego s wahingtonske elite na narod, sve se to može, ne poričemo, ocijeniti i kao populistički, pa i nacionalistički diskurs. No, u isto vrijeme sve je to daleko bliže ljevici, nego desnici (jedan američki analitičar rekao je kako mu se učinilo da iz Trumpa progovara Bernie Sanders, “propovjednik” demokratskog socijalizma u Americi). I to je definitivno smireni, na analizi zasnovani dojam nakon Trumpovog preuzimanja dužnosti.

No, da se razumijemo: sve što je rečeno nije nekritički pledoaje za Donalda Trumpa kojemu se može što-šta prigovoriti: od potpunog nedostatka iskustva u politici, preko potencijalno opasnog antagoniziranja Narodne Republike Kine, pa do u najmanju ruku krajnje dubioznih najava energetske politike i stanovišta prema fenomenu globalnog zagrijavanja. No, u isto vrijeme to jest pledoaje za toliko potrebni zaokret u dosadašnjoj američkoj politici koja je svijet učinila nesigurnim i koja je globalni terorizam pretvorila u opasnost za sve i svakoga, kratkovidno prihvaćajući njegove protagoniste kao saveznike u projektima rušenja režima u pojedinim državama Bliskoga istoka. Pa i onda ako će taj zaokret – biti Trumpov zaokret, bit će dobrodošao. Ako, naravno, ispuni ono što je rekao: sve to prestaje sada i prestaje ovdje. A hoće li moći ostvariti svoju viziju Amerike i njezine (nove) uloge u svijetu, vidjet će se već nakon nekoliko mjeseci. Ne dulje, nekoliko mjeseci. Onda ćemo znati je li Trumpov zaokret uspio, ili nije. I onda će njegovi birači znati je li govorio bez utemeljenja kada im je poručio. “Nikada vas neću iznevjeriti!”

Forum.tm

Tomislav Jakić
Autor 21.1.2017. u 13:29

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija