Tuci nas Rasime, bolje sigurno nismo ni zaslužili

Predrag Blagovčanin
Autor 29.6.2016. u 16:53

Tuci nas Rasime, bolje sigurno nismo ni zaslužili

I sve dok reakcije na ovakve događaje budu na nivou ismijavanja, šege, šale i pošalice, fizički obračuni sa neistomišljenicima, transparentni kriminal, sticanje enormnog bogatstva pljačkanjem ove države, kriminalne privatizacije, najveća nezaposlenost u Evropi, degradacija znanja, nepotizam bit će sastavni dio našeg života.

Jučer smo zahvaljujući televizijskom prenosu Skupštine Kantona Sarajevo na praktičnom primjeru mogli vidjeti do koje mjere je bosankohercegovačko društvo nerazvijeno, retrogradno, primitivno, siledžijsko i u konačnici lišeno bilo kakvih civilizacijskih normi.

Također mogli smo primijetiti i da na najveći srpski praznik Vidovdan sloge među Srbima nema, pa čak ni u Skupštini Kantona Sarajevo.

Zastupnik stranke BOSS Rasim Smajić među vlastitim prijateljima poznatiji pod nadimkom Bizon, u toku jučerašnje sjednice Skupštine KS-a prvo je počeo vrijeđati i prijetiti Sabini Čudić, zastupnici Naše stranke, da bi nakon reakcije Predraga Kojovića na njegovo nedolično ponašanje odlučio da ne bi bilo loše da se fizički obračuna sa neistomišljenicima.

Najvjerovatnije, kako bi javnost Bosne i Hercegovine da budemo precizniji, oni koji su glasali za njega, mogli vidjeti da će njihov predstavnik u institucijama ako zatreba i život dati braneći svoje legitimno pravo da parkira lični automomil tamo gdje se njemu svidi..

Ali ko je uopšte Rasim Smajić?

Da li je zastupnik stranke BOSS arhetipski model bosanskohercegovačkog političara lišen bilo kakvih moralnih ili etičkih normi, koji bavljenje politikom u ovoj državi posmatra prvenstveno kroz prizmu ispunjavanja vlastitih parcijalnih interesa te lične materijalne koristi obilato isisavajući naša budžetska sredstva? Ili neupitni idol svih nas koji satima lutamo sarajevskim parking prostorima kako bi na zakonski propisanom mjestu parkirali vozilo?

Naravno, ono što je Smajić jučer uradio nije izolovani slučaj,  kako u opštinskim tako i u kantonalnim, federalnim i državnim institucijama. Ovakvom krajnje primitivnom odnosu prema pozicijama koje obnašaju te prema ljudima koji ih biraju, svjedočimo svakodnevno.

Od Milorada Dodika i njegovog odnosa prema medijima, preko izjava nekadašnjeg ministra u Vladi FBiH Bahilja koji nas je upozorio da štedimo, da ne jedemo, do Bakira Izetbegovića koji je čitavu problematiku Opšte bolnice u Sarajevu kao i činjenicu da se na čelu ove institucije nalazi njegova supruga prokomentarisao riječima „Da nije loše da menadžer bude neko ko ima dobre veze“. Naravno ne bi bilo loše da se prisjetimo i izjava nekadašnjeg premijera Nedžada Brankovića koji se nije mogao sjetiti kako je kupio stan ali je siguran „Da je sve po zakonu“.

Kada govorimo isključivo o Rasimu Smajiću, njegovom trnovitom političkom putu kao i nesalomljivoj ambiciji da kroz svoje djelovanje nama građanima ovoga kantona olakša i uljepša živote, možemo se prisjetiti da je on isključivo zbog nas promijenio svoje nacionalno opredjeljenje preko noći postavši Srbin. Možda je upravo taj detalj iz njegove biografije bio presudan jučer prilikom džudo obaranja Predraga Kojevića na pod. Vidovdan je, a Srbi moraju raditi.

Ali mi ćemo našem Srbinu Rasimu Smajiću halalit. Ipak nam je uputio izvinjenje. Kako sam kaže, iznervirala ga je Sabina Čudić svojim izjavama u kojim ima istine a i laži pa je zbog prepoznatljivog balkanskog temperamenta na koncu nastradao Predrag Kojović.

Ne znamo kakve će sankcije trpiti Rasim ali obzirom na decenijsku praksu imenovanja na najodgovornije pozicije ne bi nas moglo začuditi da u nekom novom sazivu bude imenovan na poziciju ministra kulture i sporta.

Uputio je izvinjenje, što znači da je gospodin kulturan, a što se tiče sporta, na osnovu video zapisa primjetili smo da je još uvijek u odličnoj kondicijskoj formi te da posjeduje i primjenjuje zadivljujuće borilačke tehnike.

Incident, tačnije fizički obračun u skupštini kantona Sarajevo nije nikakva novost. Ova situacija se čak ne može porediti sa onim što se događa u turskom ili ukrajinskom parlamentu. Međutim, razlika između zavrnute ruke Predraga Kojovića i razbijenih noseva ukrajinskih i turskih parlamentaraca je da se fizički obračuni u donekle uređenim državama najčešće dogode zbog razlika u političkim stavovima i nemogućnosti uspostavljanja koncenzusa oko krucijalnih političkih pitanja.  Za razliku od Ukrajinaca i Turaka naši politički predstavnici demonstriraju fizičku silu samo u slučaju kada je njihov lični interes na bilo koji način ugrožen. Konkretno u ovom slučaju.

Može li Rasim parkirati ispred haustora ili ne?

Ono što je čak gore od činjenice da je jedan zastupnik bez ikakvog razloga fizički sa leđa napao čovjeka u institucijama ove države je nevjerovatan podatak da javnost na socijalnim mrežama od ovog gadljivog događaja prave humoristični skeč.

I sve dok reakcije na ovakve događaje budu na nivou ismijavanja, šege, šale i pošalice, fizički obračuni sa neistomišljenicima, transparentni kriminal, sticanje enormnog bogatstva pljačkanjem ove države, kriminalne privatizacije, najveća nezaposlenost u Evropi, degradacija znanja, nepotizam bit će sastavni dio našeg života.

Jer razne bizone, majmune, konjine, magarce koji nama, našoj djeci i ovoj državi kroje sudbinu i budućnost biramo isključivo mi sami.

Predrag Blagovčanin
Autor 29.6.2016. u 16:53

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija