TUĐMAN POSLIJE TUĐMANA

Nenad Bunjac
Autor 19.9.2020. u 16:39

TUĐMAN POSLIJE TUĐMANA

Foto: novilist.hr

Veli mi prijateljica, listajući burom nagrišpane novine i jetko mrseći kroz zube “opet se nešto ova nacistička bagra domunđava. Ranit’ ću se dubokom žlicom ako me ne podsjećaju na Tuđmanova sranja.” Vjerujem u nepogrešivu žensku intuiciju, svaki put pogode koliko imam para gdje god ih sakrio.

No, nije potrebno zazivati tešku žensku artiljeriju, a da bi se shvatila ad hoc balkanska Trilaterala, isključivo svedena jedan cilj: kako razbucati Bosnu u prihvatljivim pravno formalnim političkim okvirima. Milorad Dodik nedavno je bio u „zadovoljnom posjetu“ službenom Zagrebu – otkad je to postalo diplomatski prihvatljivo tretirati namjesnike srpske hegemonističke politike, de facto, kvislinge kao državnopravno ravnopravne sugovornike –  dok se između pauna, švedskog stola i šanka vrtio emeritus Dragan Čović, hrvatski radikal i predsjednik HDZ BiH-a, a srpski premijer Aleksandar Vučić ćubio na “crvenom telefonu”. Kao da se djeca igraju Daytona. Jednako kao i neizgovorene riječi, strši izostanak dvije persone non grata, predsjednik SDA BiH Bakir Izetbegovića i službenog predstavnika Hrvata u BiH Željka Komšića na čiji je račun izgovoreno mnogo teških riječi. Logično pitanje je šta ova trojica imaju razgovarati u Bosni bez službenih predstavnika Predsjedništva BIH?

Hrvatska geostrateška logika od pamtivijeka je poznata, a reinkarnirao ju je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Popuniti perec. Hrvatskoj, svu povijesno i geografski izgriženu od kontinuiranih napada osvajača treba pod mus “novi trbuh”.

Ideja Banovine Hrvatske, Mačekovo nahoče koje je mlado umrlo jer nije znalo preživjeti uz tako retardirane tvorce.

Nemamo odgovore, ali sve nam je jasno.

BOSNA KAO MASNA MANČA

Zašto Bosna kao masna manča (napojnica, tringlet op.a.)? Jednostavno, nadohvat je ruke, svačija i ničija. Križište velikih civilizacija, postojbina prvog slavenskog plemstva, izgrađena kao logostička točka u vojni velikih imperija, svojevrstan geografski i civilizacijski vakuum. U aktualnom smislu, o toj točki loma sam pisao na stranicama Tačno.net., krunski ključ je Daytonski sporazum u kojeg se svi zaklinju, a prvi bi ga galamdžije raskinuli. Jer, skršiti Daytonski sporazum znači izravno novi rat.

Povod je, naravno, novo previranje na Balkanu kojeg je Europskoj uniji i stalnom zabadalu USA, pun lonac. Nakon što je američki predsjednik Donald Trump zadivio srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića bižuterijom Bijele kuće „made in China“ i izmuzao posredno priznanje Kosova, gubitkom Crne Gore gdje oporbeni lider Dritan Abazović traži sekularnu državu, Srbija je poput Saurona svoje krvavo oko okrenula prema Bosni u vidu teritorijalne kompenzacije za izgubljene teritorije.

Srbi su stvarno izgubili sve ratove koje su pokrenuli, ne žalim ih.

No, jedina luđa činjenica od pojma da nam gospodari rata uređuju mir jest ta da je Srbija političkog partnera kao „faktora stabilizacije“ potražila u vječitom neprijatelju Hrvatskoj koja je spremno odgovorila. Da, Bosnu treba razbucati.

KAMEN, PAPIR, MAKAZE, SVE SU TO NAKAZE

Hrvatski predsjednik, zapovjednik Armije i obavještajnih službi, Zoran Milanović nakon uvodnog proslova prilikom predsjedničke inauguracije nakon što je dvaput crvenom olovkom podcrtao službeno Sarajevo kao „jedinom relevantnom političkom sugovorniku unutar čijih se državnih institucija trebaju rješavati sva pitanja“, učinio je famozan salto mortale i bojim se, utukao trticu. Prvo je dopustio hercegovački, birački koridor netom prije parlamentarnih izbora, onda odlikovao jedinice i zapovjednike HVO-a koji su izravno sudjelovali u ratnim zločinima unutar Bosne Srebrne, poništio svaku mogućnost dijaloga sa Bošnjacima ignorirajući Željka Komšića i pritom, odigrao par zaplotnjačkih igara sa svim mogućim neprijateljima Bosne.

Nevjerojatan lik.

Iako mi se vezir dinastije Izetbegović Bakir, ne sviđa niti kao političar niti čovjek, razumijem njegovu reakciju. Prvo su mu Srbi i Hrvati uništili ideju samoodrživog Ustavnog suda kao uvod u građansku državu BiH, prije toga je trpio prevrtljivu Kolindu, raketne lansere raspoređene duž granice i deportacije sugrađana iz domene EU, a sada mu isti akteri državu pokušavaju svesti na Sarajevo & okolicu.

Vijeće za mir (PIC) i nasilni pokušaj matice Hrvatske i Srbije da putem svojih skupo plaćenih poslušnika – Hrvatska daje u prosjeku cca. 800 milijuna kuna godišnje tzv. Herceg Bosni od koje većinu para vidi samo kler i politički establishment- na utjecaj razvoja događaja vjerujem da je doživio kao osobnu uvredu. Otuda i njegova militantna retorika, iako ideje tipa „gdje je musliman, tu je i minaret“ nisu najzdraviji pristup oporavku stanju nacije.

No, tko će trpiti tolike budale?

PO NJIMA, OPET ĆE PASTI KIŠA METAKA

Evo, prije nepunu minutu dobio sam potvrdu iz diplomatskog izvora da će Srbija biti službeno tretirana kao „faktor nestabilnosti“ ukoliko se neće pridržavati međunarodno priznatih sporazuma. Jednostavno, pritisniti će tipku ignore. Hrvatska je u nešto boljoj poziciji zbog skorog priključenja Schengenskom procesu, ali ljulja se na krhkom deblu podno provalije. Nažalost, za Bosnu, koliko su to dobre vijesti, toliko su i loše.

Ukoliko zemlje jugoistoka EU stave u „sanitarni politički koridor“, samo je pitanje vremena kada će se intenzivirati bitna geostrateška pitanja za Hrvatsku i Srbiju odsustvom međunarodnog monitoringa. Hrvatska pokušava zadobiti političku dominaciju divljajući oko pitanja „hrvatske manjine kao konstitutivnog naroda“, Srbije potencirajući činjenicu da Republika Srpska „drži 52% bosanske teritorije i da je sastavni dio matice domovine.“ Momci se zaigrali visoke diplomacije iako ih svih obična mahala pojede za doručak.

Una raca, una faca.

Vjerujte mi, koga god da pitam, od momaka sa zidića pa do parlamentarnih zastupnika & diplomata, svi mi vele „jadni jarani“. Srbija i Hrvatska, politički i vojno nadmoćne mogu pokoriti Bosnu i po njihovom sudu, uvjereni u svoju nacionalnu karizmu i posvećenost, mogu opet sasuti kišu metaka na nas, no, džaba im bilo.

Veli mi Ona „ Ne ideš“.

„Gdje?“

„Tamo kamo si naumio.“

„ Ne, ti ćeš mi dopustiti“

Srećom, radi se o diletantima, ali u slučaju Bosne previše je nestabilnih faktora i intervenirajućih varijabli, da ne bi slutili najgore.

Nadam se da griješim.

Nenad Bunjac
Autor 19.9.2020. u 16:39

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija