TURIZAM IZMEĐU UTAKMICA

Dino Prohić
Autor/ica 20.6.2014. u 11:26

TURIZAM IZMEĐU UTAKMICA

Tako je dobro biti Bosanac u Brazilu. Samo još da prođemo u drugi krug, pa da se onda opustimo, mislim dok ležim u ljuljašci pod palmom u Pantanalu. Još samo par dana, da vidimo koliko smo jaki na terenu. Srca fudbalskog svijeta smo već osvojili.

Piše: Dino Prohić

Veličinu svjetskog prvenstva u Brazilu teško je opisati. Gotovo da nema osobe koja ne hoda u brazilskom dresu. Odrasli ljudi, žene, djeca… skoro svi.  U Brazilu svjetsko prvenstvo vole i mrze, ali ne postoji niko ko će reći da bilo ko drugi treba da pobjedi. Svi se slažu da Brazil mora biti prvak.

Ipak, Bosna i Hercegovina je mimo bilo kakve sumnje najveća senzacija kod lokalnog stanovništva. Gdje god krenemo, pitaju nas odakle smo. Kada im odgovorimo, lica se razvlače u široke osmijehe, i čujemo ono mekano, brazilsko: Božnija. U toku prve utakmice protiv Argentine sjedili smo poprilično odvojeno od ostalih bh navijača. Srećom po nas, bili smo u grupi brazilskih navijača, koji su nam bili jako naklonjeni. U nekoliko navrata uspjeli smo nadglasati i 50.000 Argentinaca, ili mi tako izgleda.

Argentinici nas nakon utakmice spopadaju sa svih strana tražeći da mijenjaju dresove sa nama. Mi im dresove ne damo, jer je naš dres nemoguće kupiti a njihovi se prodaju na svakom koraku. Uostalom, ko bi želio Mesijev dres? To je svakako roba na kilo. Muhamed Bešić ovdje stvara ime. Uljudno im govorimo da možemo razmijeniti dresove nakon sljedeće utakmice. To znači NE, ali mnogo bolje zvuči.

Ne mogu da ne pomislim da smo bili kolateralna šteta u mržnji između brazilskih i argentinskih navijača. Bez obzira na to, kada se Marakanom zaorilo brazilsko navijanje za Bosnu i Hercegovinu teško je bilo ne naježiti se. Osjećamo se kao kod kuće gdje god da krenemo. U najmanju ruku kao vanzemaljci, jer svi u nas gledaju kao u čudo. I jesmo neka vrsta čuda. Izgubili smo od Argentine a dali smo dva gola. Seferović je dao gol za Švajcarsku, a Zlatan Ibrahimović je i ovdje nesumnjiva zvijezda. U šali kažem domaćinima da smo mi toliko dobri da dajemo igrače drugim reprezentacijama: Srbiji, Hrvatskoj, Švajcarskoj, Sloveniji… Isprva malo podignu obrve, pa onda klimnu glavom. Znaju oni o čemu govorim. I Brazil daje igrače na sve strane. Jeste da je njih malo više nego nas ali su nam muke slične.

10446497_10152047964371916_5513259765484772831_n

U Cuiabi smo u prolazu. U pauzi između dvije utakmice našeg tima idemo u istraživanje močvare Pantanal. Dok čekamo na naše nove saputnike, koristimo priliku da prošetamo po pijaci. Pijaca je naravno okićena zastavama timova koji svoje utakmice igraju u tom gradu. I ovdje nas prozivaju sa tezgi i pitaju odakle smo. Kada kažemo da smo Bosanci, opet široki osmijesi, i opet uzvici iznenađenja. Kako je čudno biti iz zemlje koja je popularnija u Brazilu nego u Foči ili Čapljni.

Naši saputnici za Pantanal su grupa iz Irske (i Sjeverne i republike), dva Indijca i jedan Kanađanin koreanskog porijekla. Naravno, Bosanci imaju punu dominaciju nad zvučnim prostorom u minibusu. Dubioza Kolektiv i navijačke pjesme su na meniju. Naši saputnici pomalo u čudu slušaju kad zagalamimo uz pjesmu koja nas dirne, ali se ne bune. Gledaju našu zastavu na prozoru sa strane i kažu da smo trebali makar nerješeno odigrati. Znamo to i mi. Onda se slažemo oko toga kako Nigerija ne bi trebala biti prevelika prepreka. Oni su sigurni, a meni u stomaku igra stotine leptirova. Još samo par dana pa će utakmica biti gotova. Obećavam sebi da neću plakati ako pobijedimo, a onda se sjetim Ibiševićevog gola na Marakani, pa se pomalo revidiram.

1535642_10152047684946916_683617167389411364_n

Tako je dobro biti Bosanac u Brazilu. Samo još da prođemo u drugi krug, pa da se onda opustimo, mislim dok ležim u ljuljački pod palmom u Pantanalu. Još samo par dana, da vidimo koliko smo jaki na terenu. Srca fudbalskog svijeta smo već osvojili.

Foto: Dino Prohić

Dino Prohić
Autor/ica 20.6.2014. u 11:26