U Hrvatsku dolazi čudo!

Igor Serdar
Autor 6.5.2016. u 17:07

Izdvajamo

  • da Hrvatska ide u krivom smjeru smatra 71,4% ispitanika. Ovakvu statistiku nemaju niti ponavljači u školi. Hoće li se nešto mijenjati? Nije pitanje hoće li se…, pitanje je kad i kako ovo političko čudo mijenjati.

Povezani članci

U Hrvatsku dolazi čudo!

Davno je Vlado Gotovac zapisao da heroji moraju umrijeti, referirajući se na ideju da su jedini pravi heroji oni koji umru. Heroji nisu nikome potrebni, pogotovo ne licemjernoj vlasti.

Kad je, uglavnom, postalo jasno da će Tihomir Orešković biti novi hrvatski premijer, na tren se učinilo kako bi život u ovoj zemlji ipak mogao imati smisla i kako će stručnost, znanje i obrazovanje, odnosno ljudi koji su diplomu i radno mjesto zaslužili, a ne prepisali i oteli, dobiti prednost u odnosu na stranačku podobnost i ideološku zatucanost koje su već desetljećima, neovisno o sistemu i barjaku, jedina mjerna jedinica u ovdašnjem vrijednosnom sustavu.

Međutim kad je, nakon puno vremena konačno sastavljena Vlada od odabranih poslušnika HDZ –a i jedva pronađenih stručnjaka Mosta povjesničar Hasanbegović otvorio je ratnu situaciju na „svom“ području – skretanjem pozornosti na „pravu i krivu“ ideologiju.

Strategija ovog Ministarstva je uništavanje civilne scene, nezavisne kulture i neprofitnih medija shvatili smo svi kojima je kultura u krvnim zrncima…., jer kako objasniti da se ovo ministarstvo  nije oglasilo oko napada na Mirjanu Rakić, Olivera Frljića, Ninu Violić i Antu Tomića?

„Prvaci nove paradigme“ potrudili su se u stvaranju histerije i atmosfere straha od onog časa kad je ministar kulture nekulturno izjavio svoje privatne misli o NDH, a Karamarko „da se ljudi trebaju zapitati što i kako govore jer bi se određene stvari mogle protumačiti i kao protuhrvatske“….

Na takve izjave inicijativa „Kulturnjaci 2016“ prikupila je više od pet tisuća potpisa kulturnih djelatnika koji traže smjenu ministra Hasanbegovića.

Je li to ikoga u Vladi uznemirilo?

5000 ljudi koji su profesionalno vezani uz resor Ministarstva kulture potpisali su da im Hasanbegović nije prihvatljiva osoba za ministra.

Njegovi „kontroverzni“ stavovi i potezi nose jasnu poruku: tu smo i činimo što nas je volja. Mogu svi djelatnici u kulturi biti protiv, ali mene su u Saboru izglasali i vi se slikajte sa svojim potpisima protiv mene – misli jasanbegović.

Precizno rečeno kulturnjaci misle da se Hasanbegović bez obzira na njegovo privatno mišljenje o ratu, kulturi i povijesti postavio ulizivački prema radikalnoj desnici i postao „veći Papa i od Pape“.

Zato je potrebno objasniti Hasanbegoviću i njegovom društvu istomišljenika kako većina ljudi doživljava njihovu nametnutu klerikalizaciju s ustaškim elementima i inzistiranje na komponenti NDH kao sastavnici i današnje samostalne Republike Hrvatske.

Ustavne demokracije u pogledu religije sadržavaju dva zahtjeva: odvojenost svake religijske institucije i države te jednakost svih državljana različite religijske pripadnosti i vjerovanja pred zakonom.

To ovi ne poštuju.

Sekularisti smatraju da vjera treba biti privatna, osobna, dragovoljna stvar pojedinca koja se kao takva može javno manifestirati, ali da, koliko je god to moguće, državni, javni i službeni prostori budu vjerski neutralni. Vjerske zajednice ne trebaju biti povezane s državnim poslovima niti državna tijela trebaju biti povezana ili utjecati na vjerske zajednice.

To ovi ne poštuju.

A znate li kojim se podacima brane? Ovom statistikom koja je točna, ali nema veze s njihovom siledžijskom politikom: U Hrvatskoj se, prema popisu stanovništva iz 2011. godine, od ukupno 3.874.321 osobe koje su se izjasnile kao Hrvati, 3.599.038 njih izjasnilo rekavši da su rimokatolici, a broj osoba koje se izjašnjavaju kao rimokatolici u Hrvatskoj u odnosu na ukupan broj stanovnika iznosi 86,28 posto.

To nije argument u sekularnoj državi. Malta ima 92% katolika, ali je sekularna država.

Može li se ustanoviti je li Hrvatska danas izložena klerikalizaciji?

Zbrajanjem minutaže koja se posvećuje aktivnostima klera na javnoj televiziji i prikazivanjem obreda i različitih posvećenja kao  i isticanja vjerskih simbola u javnim i državnim institucijama dolazimo do podataka da je takva aktivnost povećana 900% u odnosu na isto razdoblje 2014.

Vidimo svaki dan da se dnevnici svih televizija u prvim minutama opskrbljuju vjerskim i dominantno katoličkim temama – što jest nešto novo u našem sekularnom društvu.

Pretjeruje li se u tome? Daje li se vjeri da utječe na društvo političkim djelovanjem u medijima? Ako to i jest na djelu, omogućavaju to stranke koje čine trenutnu vladajuću većinu…

 – oni su postavili na HTV ljude koji „imaju sluha“ za želje vladajućih i tiho im se dodvoravaju.

5000 kulturnih djelatnika potpisali su da stavovi koji se nameću narodu nemaju vjersku podlogu.

Većini ljudi smeta nametanje povijesnih činjenica koje su skrojili štovatelji NDH i mrzitelji Hrvatske u SFRJ. Tim ljudima nije jasno da je Hrvatska država imala svoj identitet i od 1945. do 1990.

Predsjednik Sabora, akademik izjavi da današnja Hrvatska „nije nastala niti 1941. kao NDH, ali niti 1945. kao posljedica antifašističke borbe protiv Hitlera. Nastala je u domovinskom ratu“.

Pitam sam sebe pa gdje sam ja to onda živio? Znam da sam živio u Hrvatskoj. Učio hrvatski jezik. Na pitanje nacionalnosti uvijek sam napisao Hrvat, netko je napisao Srbin, netko Jugoslaven, ljudi su imali mogućnost birati…., istina, za vojsku, policiju, državnu službu i mnoge druge stvari bilo je nemoguće konkurirati ako nisi bio „član“ saveza komunista, a, mora se priznati i da je najbolje bilo biti Srbin ako si htio biti ambiciozan…., sjećamo se svega – ne moraju nam razni hrvatine iz Sabora objašnjavati „kako je to bilo“ – pogotovo ako su u Hrvatsku došli devedesete ili ako o Hrvatskoj razmišljaju kao Reiner „da je nastala 90-te“.

Pitam se zašto onaj glasni Glasnović nije tiho došao malo ranije i zašto takvi glasni ljudi sada žele u ovu „novu“ Hrvatsku državu uvesti „novu“ povijest, novo „poželjno mišljenje“….

Nije li to isto što su forsirali  vlastodršci članovi komunističke partije od 45. do 90.-te…, da moraš biti „član“ da moraš biti „jugoslaven“ , da je poželjno da si sudjelovao u NOB-u ( ili barem netko iz tvoje obitelji).

Danas ovi novi vlastodršci zagovaraju da je moraš biti „član“ HDZ-a, da moraš biti  „hrvat“ da je poželjno da si bio „branitelj“ (ili barem netko iz tvoje obitelji)…..

Gledam ljude oko sebe, različite ljude…, svi misle da je sad jako slična situacija kao nakon 2. Svjetskog rata. Stalno moraš nešto što ti nije po volji – a navodno je demokracija, pluralizam, tolerancija, sloboda….

Cijena življenja u ustavnoj demokraciji na koju vjernici moraju pristati je da je da njihova vjera i organizacije ne mogu imati privilegiranu zaštitu od prava svih državljana na slobodu izražavanja.

S druge strane od 2012. godine do danas punih 25 godina nakon početka četverogodišnjeg rata za samostalnost Hrvatske  proizveli smo još ovih nesporno zaslužnih ljudi. Profi – branitelj.

Koliko?

 2543.

Prvu skupinu, objašnjavaju u kabinetu profi – branitelja ministra Medveda  čine ‘osobe koje su se vodile u sustavu Oružanih snaga RH i imale status hrvatskog branitelja, ali greškom nisu bile upisane u službenu evidenciju Ministarstva obrane.

„Osobe koje su se vodile u sustavu? Bili na popisu“? S čim to ima veze? S mirovinom?

U drugoj su skupini ‘osobe kojima je naknadno, nakon objave Registra, u upravnom postupku konačnim rješenjem priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata’, a u trećoj su ljudi kojima je na temelju presude Visokog upravnog suda RH, u ponovnom postupku, rješenjem priznat status hrvatskog branitelja.

Broj registriranih branitelja s 30. travnja 2016. porastao je na 505.221 osobu.

Evo usporedbe:

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u Poslanici u Hrvatskom saboru iz 1996. iznio je podatak da Hrvatska ima ‘samo’ 336 tisuća branitelja. Razlika? Izračunajte sami…..

Ljudi nemaju ekonomske mogućnosti pa se, eto, sjete da su bili u nekoj evidenciji….., možda i dobiju nekakvu mirovinu u ovoj besparici, ali ima tu i „jako ozbiljnih podataka“ o kojima je potrebno osvještavati ukupnu javnost……

Od  72.200 braniteljskih mirovina isplaćenih u travnju, čak je 57.427 invalidskih mirovina.

Prosječna mirovina hrvatskih branitelja malo je niža od prosječne plaće u RH i iznosi 5.085 kuna.

  • U Hrvatskoj 620 osoba prima braniteljsku mirovinu višu od 8.000 kuna,
  • 280 osoba ima mirovinu od 7.000 do 8.000 kuna,
  • 904 korisnika mjesečno prima braniteljsku mirovinu od 6.000 do 7.000 kuna.

Oko 33.000 branitelja prima mirovinu višu od prosječne plaće isplaćene u Hrvatskoj.

Pitam se koja to država na svijetu može izdržati ovakvu statistiku?

Istovremeno, HZMO je u travnju isplatio 1.138.530 radničkih mirovina koje prosječno iznose 2.245 kuna.

Samo ih 1.740 premašuje 8.000 kuna (mahom su to povlaštene političke mirovine), a najviše umirovljenika prima prosječno između dvije i tri tisuće kuna.

I zato je izuzetno važno što je napisao jedan branitelj sličan mnogima, pošten i direktan, citiram:

extrajan06.05.2016 / 07:54

zaista ne znam kada će se pojaviti neka politička opcija (da ne kažem stranka) koja će imati petlju i raspetljati ovu trakavicu sa braniteljima i “braniteljima”. apsurdno je da broj branitelja stalno raste, kamo sreće da nas je zaista bilo toliko kad je bila frka. zar je teško okupiti ratne brigade i jednostavno prebrojati koliko su brojale? ja se sjećam svih svojih vojnika, a kada bismo dobili spisak naše postrojbe i svi skupa ga pogledali, odmah bismo izbacili eventualne uljeze. osim toga, treba više razjasniti što to znači riječ “branitelj”!!! lamata se tim izrazom kako se kome god svidi, a kod dodjela mirovina i svega ostalog, svodi se na poginule, ranjene, zarobljene… pa hajdemo onda odmah reći da je takvih branitelja bilo npr 50.000 i neka svaki od njih ima svoj dosje, a ostalih 450.000 (i to je prepumpana brojka i samo što ne pukne…) neka se zovemo npr “veterani”. tada ćemo imati jasnije obrise svega. ja imam cca 2 godine staža ’91/92 i ’95. sve vrijeme provedeno u ratnoj postrojbi bez pozadinskih ili logističkih dana. u tom vremenu sam zaradio reumu. i to je to. nemam nikakvu braniteljsku mirovinu niti ću je tražiti, niti bih je dobio. vratio sam se na posao i sada pokušavam doživjeti normalnu mirovinu. sa 61 godinom starosti ću imati i 40 godina staža. da li će se onda one dvije “ratne” brojati ili neće, to mi nitko ne može jamčiti, ali po svemu ću morati kao i svi obični ljudi ove zemlje “odguliti” do 65 (nadam se ne do 67) godine, pa bih onda trebao imati 44+2 (ratne) ukupno 46 godina staža. i onda ću dobiti neku mirovinicu koja danas iznosi oko 2.000 kn ili koju stotinu više. i kako da mi ne zasmeta kada netko priča o braniteljima i “braniteljima”???? zašto netko sa petljom ne postavi jednostavno pravilo: poginuli, ranjeni ili zatočeni branitelji neka imaju naknadu prema stupnju koji im se utvrdi. branitelji sa ptsp-om neka imaju svoju invalidsku mirovinu, ali neka im se oduzmu vozačke, lovačke i slične dozvole, pa će jedan dio naglo ozdraviti. pripadnicima gardijskih brigada koji su nakon prvog četverogodišnjeg ugovora “škartirani” i poslani u mirovinu, neka se ta mirovina zajamči, ali tek nakon što ispune starosni uvjet. tako i svim zdravim i sposobnim umirovljenicima koji su mirovine dobili sa 27-28 godina i slično (makar su i oni sada već u starijoj dobi). oni i jesu balast koji nas vuče u minus, a ne umirovljenici koji su odradili svojih 40 i kusur godina…

I sad , nakon ovog ozbiljnog razmišljanja čitamo u novinama da je  prvi čovjek nekad velike  seljačke stranke upitan što HSS očekuje od vladajuće koalicije, Beljak, kaže:

 „Očekujemo da počnu raditi. To očekujemo od svih stranaka.“ Dobro kaže taj član te vlasti.

Znači da se ne radi, a svi primaju svoja pripadajuća primanja i političari i branitelji……, a evo što kaže kolega Leon Lučev, profesionalni glumac, branitelj kao jedan od javnih ljudi koji je godinama šutio na temu Domovinskog rata ali mu se „otvorila prilika“ jer radi predstavu o padu Vukovara, simbola Domovinskog rata,citiram :

  • Kad je padao Vukovar, bio sam na frontu kao dragovoljac Šibenske brigade. Gledali smo televiziju i vidjeli višestruko jačeg neprijatelja i kolone jadnih Vukovaraca kako se povlače iz grada i suze su nam dolazile na oči, ali istodobno su se u nama probudili prkos, inat i odlučnost da mi nećemo odande otići, makar završili kao Vukovarci. Danas, puno godina nakon toga, pokazalo se da ljudi u Hrvatskoj imaju kratko pamćenje, što se vidi po tome kolika je ogromna masa ljudi glasala za ovu današnju Vladu, koja otvoreno podržava ustaštvo i fašizam.
  • U razgovoru s redateljem predstave o Vukovaru Kurspahićem, ministar Hasanbegović je za transkripte Dedaković -Tuđman izjavio da su falsifikat i da su oba Jastreba izdajnici hrvatskog naroda. To je potpuno suluda izjava, pogotovo kad dolazi od jednog povjesničara, ministra kulture, intelektualca…..
  • Ako je jedan ministar kulture uskratio novac Festivalu svjetskog kazališta, Sajmu knjiga u Puli, Festivalu svjetske književnosti i drugim važnim kulturnim manifestacijama, ali i neprofitnim medijima kao što su H-Alter i Kulturpunkt, što onda još možemo očekivati od te vlasti i njenog odnosa prema povijesti, Vukovaru i pravim braniteljima?

Netko od glumaca pitao je Borkovića misli li on da je Vukovar pao zbog međunarodnog priznanja Hrvatske, što proizlazi iz transkripata, međutim on se s time nije složio. Ispričao nam je da svi heroji Vukovara misle da je Vukovar prvenstveno izdan zbog ogromnog bogaćenja tih 200 obitelji na švercu oružja.

Iz transkripata je vidljivo, kad Dedaković razgovara s Gojkom Šuškom, da 17 milijuna dolara nikada nije došlo do Vukovara, a spominje se još nekoliko slučajeva s tako ogromnim ciframa. Također nam je rekao da njega i ostale branitelje Vukovara najviše boli Manolićeva optužnica, kojom se oni terete za veleizdaju Hrvatske, suradnju s KOS-om i jugookupatorom te za pljačku Vukovarske banke. Ta optužnica do danas nije skinuta, nije ju skinuo ni Mesić ni Josipović, a nije ni sadašnja predsjednica.

  • Ispada da su branitelji Vukovara ukrali novce za obranu Vukovara – to su htjeli „prišiti“ zapovjedniku obrane….., pa dalje Lučev kaže:

„Cijela priča oko heroja, kao uostalom i oko izdaje i pada Vukovara, vrlo je kompleksna. Mislim da aktualnoj vlasti nije bilo u interesu da ima heroje, pogotovo ne iz Vukovara, koji bi mogli govoriti istinu i svjedočiti o tome što se tamo doista događalo. Oni su htjeli zaraditi ‘punte’ za sebe i biti veći od istinskih heroja pa su vrtjeli svoju priču o Domovinskom svetom ratu.

Dok smo mi ratovali za njih, oni su se bavili pljačkom u privatizaciji, trgovalo se oružjem, otimali se stanovi, preuzimale tvornice…

Davno je Vlado Gotovac zapisao da heroji moraju umrijeti, referirajući se na ideju da su jedini pravi heroji oni koji umru. Heroji nisu nikome potrebni, pogotovo ne licemjernoj vlasti.

Da nije tako, onda Mile Dedaković ne bi bio premlaćen od naših ljudi, ne bi mu bila uništena gušterača, ne bi dobio visok šećer, ne bi skoro umro i ne bi ga se proglasilo suradnikom okupatora.

Ako je to napravljeno vukovarskim herojima i Vukovaru, koji je nama braniteljima bio prekretnica u ratu jer je tamo u Slavoniji pao mit o srpskom junaštvu, što još možemo očekivati od takve vlasti? Poniženje? Pa cijelo vrijeme doživljavamo poniženja od njih.

Tako se danas ponaša  ministar Hasanbegović.

Uopće nije važno je li kapa s kojom se on fotkao ustaška, domobranska ili hosovska,

  • ali je važno to je li on 1991. bio tamo gdje sam ja bio i gdje su bili Vukovarci.

Naravno, kao branitelj se ne slažem ni sa šatorom u Savskoj.

Da je sve bilo instrumentalizirano, jasno se vidjelo sada, kada je na brzinu razmontiran premda ništa nije riješeno u odnosu na mandat bivšeg ministra.“

Tako govori hrvatski branitelj, profesionalni glumac koji se bavi svojom profesijom za koju je morao završiti više godina studija i dati sve od sebe da bude tako dobar u svojem pozivu.

Pitam se koje su profesije, koje su struke ovi „profesionalni“ branitelji? Ta statistiku bi svima bila zanimljiva.

I na kraju zaključno rečeno nakon što nas je od agresije obranilo  505.221 branitelj moram konstatirati da s današnjim danom:

  • smjer kretanja zemlje podupire „ogromnih“ 16,4% građana
  • Most sada podupire samo 5,7 posto.
  • SDP svibanj potpora od 29,2%.
  • HDZ vodeća stranka ima 29.5%
  • da Hrvatska ide u krivom smjeru smatra 71,4% ispitanika.

Ovakvu statistiku nemaju niti ponavljači u školi. Hoće li se nešto mijenjati?

Nije pitanje hoće li se…, pitanje je kad i kako ovo političko čudo mijenjati.

Igor Serdar
Autor 6.5.2016. u 17:07

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija