U iščekivanju jednog jutra…!

Autor 17.5.2011. u 14:51

U iščekivanju jednog jutra…!

Kao po dogovoru, praktično svi hercegovački mediji, profesora Ninu Raspudića dižu na pijedestale pokušavajući njegovu pamet izdići iznad svake druge pameti. Nije toliko znakovito ono što je zagrebački Bruce Lee, zahumljanskog porijekla, rekao u navedenoj emisiji koliko je znakovita medijska bujica neobjektivnog izvještavanja, sada već očito režimskih web portala i medija koje izravno kontroliraju centri koji su u suglasju sa Dodikovom i Čovićevom politikom.

U emisiji je gostovao i izvjesni autentični predstavnik hrvatskog naroda Božo Ljubić koji milijunski auditorij obmanjuje izjavama da on predstavlja stranku koja je druga po veličini u Hrvata. Nitko od sugovornika nije se htio spuštati na njegovu razinu pa da mu u lice kaže kako laže, jer je on čelnik odumiruće stranke koja je na izravan način prevarila svoje birače. Znamo što je HDZ 1990 bio i što je govorio u političkoj kampanji na zadnjim parlamentarnim izborima u BiH. Pljuvao je po politici Dragana Čovića više nego sve druge hrvatske stranke zajedno, na temelju čega je i dobio povjerenje određenog broja hrvatskih birača. Isti taj Ljubić je preko noći okrenuo politiku „devedesetke“ na glavačke. Pridružio se Čoviću čime je izdao povjerenje svojih birača. Uostalom, koliko je točno „devedesetka“ osvojila glasova ne može se utvrditi jer je HDZ 1990 na izborima sudjelovao u koaliciji sa HSP BiH. Tako da s današnje vremenske distance možemo i te kako izraziti sumnju u Ljubićeve tvrdnje jer i Lijanovići i HSP uvažavaju veću potporu hrvatskih birača u BiH gdje se Ljubić sa svojom „devedesetkom“ može dičiti tek četvrtim mjestom. A kako vrijeme bude odmicalo i to četvrto biti će mu teško zadržati budući da prevrtljivcima i izdajicama nitko više ne vjeruje.

Vrhunac cinizma kojeg se moglo čuti iz Božinih usta bila je njegova izjava o njegovoj osjetljivosti po pitanju Bosanske Posavine. Božo suosjeća s prognanim Posavcima. Kaže, zna kako mu je bilo dok je on živio kao hrvatska manjina u Sarajevu. Da Bog svakom Posavcu da mu bude kao Boži u Sarajevu, kratko ću zaključiti što o njemu i njegovom bestidnom laprdanju misli svaki Posavac, ili barem većina Posavaca.

Koliko je znakovita Ljubina politička propast i neuvažavanje njegove ličnosti govore brojni hercegovački mediji koji uglavnom Ljubića tretiraju kao jednog od sugovornika u emisiji HRT-a „Puls Hrvatske“, ne pridajući mu značaj jer se on već tretira kao potrošena roba.

Ali je zato „Bruce Lee“ uskrsnuo kao možebitno spasenje. Možda ga zbog toga, od sada, više neće prozivati u kontekstu legendarnog kung fu borca već će ga slaviti kao karizmatika koji bi ozbiljno mogao konkurirati Zlatku Sudcu. Ne bi trebalo ni čuditi ako na vjerskim slikama iz Međugorja Božji Sin bude sve više i više ličio na Ninu Raspudića. Možda da Nino malo pusti kosu i bradu i biznis s novim Spasiteljem bi mogao krenuti, osim ako netko ne zloupotrijebi njegov lik pa mu na glavu postavi šubaru s kokardom. Jer u vremenu Photoshopa sve je moguće.

Što se može zamjeriti domaćim medijima i što to pobuđuje reakcije autora ovih redaka? Pa prije svega radi se o pristranom izvještavanju i informiranju čime se manipulira masama gdje se u hrvatski narod unosi razdor.

Praktično participira se u činu izdaje.

Neki portali objavili su video isječke iz spomenute emisije. I nisu mogli sve objaviti jer je cjelovit video materijal opširan i kao takav nije praktičan za objavljivanje. Zato su gospoda skratila materijal i izbacila sve što su rekli drugi sugovornici. Od dr. Ive Banca, preko prof. dr. Franje Topića do prof. dr. Šaćira Filandra i prof. dr. Milorada Živanovića. Jedino je objavljeno ono što su rekli dr. Božo Ljubić i dr. Nino Raspudić. Takav selektivni pristup svojstven je Goebbelsovim metodama gdje se protuargumenti skrivaju čime se favorizirana strana postavlja u fokus gdje se čuje i vidi samo jedna istina, koja je po pravilo vrlo daleko od istine.

A koja je to „istina“ kojom dr. Raspudić zaslužuje naklonost hercegovačkih medija?

Prvo treba reći da se dr. Raspudić ograđuje od politike dva HDZ-a. Tvrdi da nije član niti jedne stranke i da nastupa nestranački. Pomalo zbunjuje njegova kritika prema Čoviću i Ljubiću, jer istovremeno brani njihov strateški cilj što njegovu priču stavlja u tešku kontradiktornost. Možda i Ljubić i Čović rade po njegovom diktatu, ali ih s druge strane kritizira zbog uistinu lošeg vođene zacrtane politike.

Ne znam kako na drugi način objasniti nezadovoljstvo Čovićem i Ljubićem kada u konačnici mislio kao i oni sami.

Dr. Nino Raspudić zna da je iz Republike Srpske protjerano 200.000 Hrvata, od čega je njih 100.000 iz Posavine. Ali se prema toj činjenici odnosi kao zemljak mu Rojs u stilu – tko je jamio, jamio je. Samo što bi kod njega krilatica glasila. Kog su Srbi protjerali, protjerali su. Ili u miloševićevskom stilu; „Stvar s Posavinom je rešena“, gdje bi također Raspudić neznatno izmijenio Slobinu krilaticu riječima; Stvar s Posavino je davno riješena.

Zar da zbog tričavih 200.000 Hrvata koji su protjerani iz Republike Srpske ispašta 200.000 Hrvata Hercegovine. I on kao i „stožernici“ ne libi se da interese jedne skupine Hrvata podvaljuje pod opći hrvatski nacionalni interes.

Zna li gospodin Raspudić da je nad tih 200.000 Hrvata izvršen genocid i da je golgota Hrvata iz Republike Srpske ljuta rana na hrvatskom nacionalnom tkivu? Bolje mu je da ne zna, jer bi njegovom stavu pripisali glupost i neznanje. A ako pak zna što za jedan narod znači ta činjenica onda se dr. Raspudić mora okvalificirati kao član udruženog zločinačkog pothvata koji u hijerarhiji zauzima visoko mjesto.

Kako, on kaže: U Republici Srpskoj ne postoji niti jedna relevantna stranka koja je za ukidanje RS-a. To vi mislite da će se Srbi jednog dana probuditi i reći evo mi odustajemo od Republike Srpske. Također dr. Raspudić ističe da Međunarodna zajednica sve više daje legitimitet Republici Srpskoj. Dalje postavlja pitanje na koji način ukinuti RS? Umjesto argumentima govori se o virtualnom ukidanju RS-a.

Sasvim dovoljno od gospodina Raspudića da mu se može prišiti etiketa hrvatskog otpadnika, zadnjeg šljama i izdajnika.

Republika Srpska nije ni nastala glasovanjem u parlamentu niti jedne srpske stranke ni relevantne ni one koja se ne može svrstati pod taj pojam. Republika Srpska nastala je na zločinu, etničkom čišćenju i genocidu. Republika Srpska, između ostalog, nastala je isporukom hrvatske nafte srpskoj vojci od strane HVO-a kada je hrvatska mladost ginula u Posavini. Republika Srpska nastala je poslije dogovora Boban Karadžić u Grazu 06. svibnja 1992. godine kada je hrvatski nacionalni prostor u Posavini predan Srbima.

Zato g. Raspudić ne treba podmetati floskule kako niti jedna srpska stranka neće ukinuti Republiku Srpsku. I ne treba, jer onaj tko je planirao, činio i sproveo genocid nad Hrvatima i Bošnjacima neće i ne može ići protiv svojih uvjerenja, pogotovo ako za svoja djela nije kažnjen. Ali zato svaka hrvatska stranka koja se želi hrvatskom zvati i predstavljati mora postaviti pitanje genocidne tvorevina koja je nastala na krvi Hrvata.

HDZ to svakako nije, jer niti jedni javni tužitelji (na bilo kojoj razini), koje je postavio HDZ, nisu podigli niti jednu optužnicu protiv Srba u BiH. Ova činjenica dovoljno govori i o namjerama i o pravcu hrvatske politike u BiH, a čije ciljeve podupire i sam dr. Raspudić kao i „omraženi“ mu HDZ.

I drugi Raspudićev „argument“ nije ništa drugo nego dezinformiranje hrvatske javnosti. Kada neki zvaničnik iz Međunarodne zajednici dođe u RS Dodika povući za uho, a poslije čega se Dodik prosere k’o grlica, dr. Raspudić tada govori o davanju legitimiteta Republici Srpskoj. Smiješno jeste, ali je istovremeno vrlo opasno jer se izravno u eter laže hrvatski milijunski auditorij čime se o političkoj krizi u BiH stvara sasvim pogrešna slika kod hrvatskih građana.

Na kraju krajeva Republika Srpska nije sporna kao administrativna jedinica u BiH u kojoj Srbi imaju većinu. Sporna su ona područja Republike Srpske koja su oteta od Hrvata i Bošnjaka. Hrvatski (kao i bošnjački) narod ne može legalizirati otimačinu svojega. Pogotovo ne mogu biti slijepi i anemični zbog zločina koji je srpska vojska počinila uzurpirajući nesrpski nacionalni prostor. Dr. Raspudić treba znati da mi ne živimo u 18. stoljeću. Civilizacijske tekovine 21. stoljeća ne mogu dozvoliti otimačinu kakvu su Srbi priredili svojim susjedima u BiH. Pogotovo se ne mogu pomiriti s načinom na koji nam dr. Raspuduć želi obrazložiti kako je RS nedodirljiva tvorevina koja ima puni legitimitet.

Opstojnost Republike Srpske temelji se upravo na potporu koja joj dolazi od HDZ-a, jednako kako je BiH opstala kada su Hrvati u predratno vrijeme dali potporu svojoj državi vezujući hrvatsku zastavu sa zastavom bošnjačkog naroda.

S druge strane može li dr. Raspudić objasniti kako misli uspostaviti hrvatsku federalnu jedinicu s Mostarom kao glavnim gradom? Da se neće jednog jutra Mostarci iz istočnog Mostara probuditi pa reći; ajmo ća, eto vama cijeli Mostar. Ili da Čoviću netko od Bošnjaka , onako uz jutarnju kavu, pošalje SMS poruku tipa: Dajemo vam sve južno od Ivan planine! Odmah i bez pogovora, i ‘ajd dođi u Sarajevo da popijemo kavu kao dobre komšije.

Ne živi li dr. Raspudić u nekom virtualnom svijetu, a virtualnost prebacuje drugima? Nije li njegov cinizam prevršio svaku mjeru?

Postoji više načina kako se hrvatsko nacionalno pitanje u BiH može riješiti, ali se dr. Raspudić drži uglavnom onog načina kojeg promovira i Dragan Čović. Zato on još jednom laže kada govori da s politikom HDZ-a, odnosno Dragan Čovića nema ništa. Zbog sukreiranja takve politike gospodin Raspudić se bez pardona obrušava na intelektualne veličine kao što je dr. Banac koji se usudio objelodaniti politiku, kako kaže, koja već 20 godina vuče Hrvate za nos.

Kada dr. Banac kaže da su uzrok današnjeg stanja ratne politike koje su vođene i koje su usmjerene na razbijanje BiH i da danas živimo sa posljedicama toga, ali sa istim elitama koje su bile odgovorne za ratnu situaciju, dr. Raspudiću se diže kosa na glavi.

Isto kao što se diže kosa na glavi svakom Posavcu koji od strane svojih sunarodnjaka čuje riječi „utjehe“ kakve im odašilje dr. Nino Raspudić. Jer kada dr. Raspudić ustvrdi da Posavci više nemaju interesa za povratkom onda nastupa s pozicije genocidnog glasnogovornika. Svoje argumente za ovu tezu iznosi brojem registriranih birača koji su prognani iz Posavine. Za zadnje izbore, kaže dr. Raspudić registriralo se svega 8.000 Posavaca dok je ranije ta brojka bila oko 60.000. Takvu činjenicu gospodin Raspudić vidi u pomanjkanju volje posavskih Hrvata za povratkom. Nije li možda dr. Raspudić mogao pomisliti da je Posavcu možda ubijena nada, ono što posljednje tinja u čovjeku, a da su njegove verbalne konstrukcije dobrim dijelom doprinijele tomu? Ne osjeća li se svaki prognani Posavac izdan zbog politike koju dr. Raspudić brani, a koju ju HDZ godinama podređivao srpskom interesu?

I te kao da laže gospodin Raspudiću (retorika nije primjerena, ali takvi kao što je Raspudić i ne zaslužuju bolje). Laže svom narodu i protiv svog naroda. Posavac se nikad nije odrekao svoje grude i neće za inat njemu i takvima kao što je on. Uostalom ne mora se nitko ni vratiti. Posavina jeste i ostat će hrvatska zemlja bez obzira koliko se „Raspudići“ trudili da ju poklone Srbima. Bez obzira koliko se trudili da zajedno sa zločincima zatru hrvatsko sjeme u Posavini čime se i sami svrstavaju u zločince.

Samozvani zaštitnici hrvatskog naroda i prevaranti koji misle postaviti epitaf posavskoj priči nemaju nikakav legitimitet hrvatskog naroda, bez obzira na kupljene glasove na izborima. Oni su izdajnici hrvatskog naroda i samo kao takvi se mogu zvati, jer posavske rane odveć su duboke i zacijelile nisu. A najviše bole one koje nas u srce diraju. One, kada ti brat zabije nož u leđa. Takva bol dugo traje,ali se i vječno pamti.

A što će zločinci i izdajnici reći na sve ovo kada se jednog jutra probude, a možda se baš tog jutra i ne probude.

  e-POSAVINA.com


Autor 17.5.2011. u 14:51

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija