U spomen na Vladu Gotovca čovjeka koji se suprostavio Tuđmanovoj niskosti i mržnji

Autor 8.12.2012. u 10:37

U spomen na Vladu Gotovca čovjeka koji se suprostavio Tuđmanovoj niskosti i mržnji

Imati snage za domovinu nepregledna je samoća koja grije tvoje srce!” riječi su koje je napisao Vlado Gotovac, pjesnik, filozof, povjesničar umjetnosti, političar, ali u prvom redu savjest hrvatskog društva.
Pravedno je na današnji dan razmisliti o tomu što nam je ostavio u amanet taj autsajder, “prvi čovjek budućnosti koji visi nad provalijom zvanom budućnost”, kako je napisao u svojim Autsajderskim fragmentima. Kada je pisao o tom ponoru kao da je pisao o nama koji smo ostali iza njega. Gotovac je umro na današnji dan prije dvanaest godina u Rimu, a smrt koja je, toliko je put isticao, uvjet ljepote života, bila je posljedica toliko fanatične borbe za domovinu i pojedinca. Umro je uslijed bolesti jetre koja je začeta u teškim zatvorskim uvjetima. 

Kako to obično, na obljetnice, biva, održavaju se komemoracije. Tako je bilo i danas. Možda po prvi puta na jednom su se mjestu okupile sve hrvatske institucije, kao i one u kojima je Vlado Gotovac djelovao. Mnogo govora, prisjećanja na vremena njegove borbe. 

“Mnogi žele baštiniti Gotovčevo djelo , ali nije dovoljno citirati ga bez razumijevanja a obnašati visoke državne dužnosti na način koji je oprečan svemu za što se Vlado Gotovac zalagao a i žrtvovao” danas mi je rekla potpredsjednica HSLS-a, stranke koju je Gotovac osnivao dr. Linda Rossini Gajšak i pogodila u bit. 

Koliko je onoga što je mislio, govorio i pisao Gotovac u hrvatskome društvu ostvareno ili sačuvano? Malo ili gotovo ništa! Koliko je njegovih ciljeva utkano u hrvatsku društvenu misao, u hrvatsku nacionalnu strategiju? Malo ili gotovo ništa. To je ništa toliko veliko da mi se ponekad čini kako se Gotovac permanentno okreće u grobu. A koje su to vrijednosti koje je tako donkihotovski Vlado utkao u svoju borbu, svoj slučaj, kako ga je on zvao, a kroz mučeništvo i bolest, u konačnici i u svoju smrt? Domovina, individualizam i odgovornost tri su najvažnija ideala kojima se ovaj velikan borio protiv kolektivizma, pragmatističkog makijavelizma i primitivizma. 

U spoznaji hrvatske prošlosti koju je poistovjećivao s bolnim neredom nastalim uslijed katastrofalnih slučajnosti sanjao je domovinu slobodnih pojedinaca, domovinu europske matice, domovinu koja neće biti tek domovina zastarjelih tehnologija, domovinu koja neće biti tek spavaonica Europe, kako je govorio na osnivačkom saboru HSLS-a, na što je danas upozorio aktualni predsjednik stranke Darinko Kosor. Mi smo je pretvorili u sve suprotno tome. Hrvatska je danas mjesto gdje je jedini program vladajućih elita zbir slučajnosti na putu u djelomični gubitak suvereniteta bez plana i programa što će to donijeti zbiru pojedinaca koji nastanjuju ovaj prostor. Pretvorili smo se u one koji čekaju u niskome startu. Tko će kada 1. srpnja sljedeće godine napokon uđemo u EU odletjeti na neku europsku destinaciju sanjajući o lagodnoj mirovini u Hrvatskoj. Rječju, pretvorili smo je u dom za umirovljenike u perspektivi. 

A taj pojedinac, taj nesretni građanin Hrvatske ni sam više ne razmišlja kao pojedinac, uslijed zaglušujuće buke svega onoga protiv čega je Vlado govorio, raznih -izama, devalvacije medija, rustikalnog hrvatstva i primitivizma. Taj polugladni često nezaposleni, a gotovo uvijek potplaćeni pojedinac nikako da prestane razmišljati plemenski. U toj zaglušujućoj buci, ponovno stradavaju oni koji se usude ne svrstavati u njihove plemenske torove. 

O odgovornosti prema drugome, tako sudbonosno iskazanoj u činu kada Govornik u Puli završava govor ozlijeđen u atentatu huligana u odori Hrvatske vojske, teško možemo govoriti. Da će tome biti tako mogli smo zaključiti već u samoj noći nakon atentata kada su dragocjeni trenutci gubljeni na pitanje kako će izgledati to što se ugledni hrvatski političar liječi u Rimu, a ne u Zagrebu. O odgovornosti prema domovini iluzorno je također pričati, dovoljno je pogledati stanje u društvu, no najdegutantnije je stanje u odgovornosti prema ideji Vlade Gotovca koju pojedinci prostituiraju čak i za argumentaciju i postupke koji su se samome Vladi gadili. Tih “vladista” ima među anacionalnim intelektualcima, među fašistoidnim kolumnistima u liku jednog zagrebačkog odvjetnika, ali najdegutantniji dolaze iz redova libertarijanaca. Iako je znao citirati Hayeka, Vlado je Gotovac njihovu doktrinu smatrao antihumanom, ta bio je socijalni liberal.

“Čuvajte mi Hrvatsku, od niskosti i mržnje!”, bio je, kažu, posljednji usklik Vlade Gotovca, tamo u Rimu na današnji dan prije dvanaest godina. Čini se kako konstantno padamo na tom ispitu. Jer čuvanje Hrvatske ne znači voditi slučajnu politiku, čuvati od niskosti ne znači neselektivno provoditi antisocijalnu politiku, a čuvati od mržnje  stvarati ozračje potrebe svrstavanja u torove. Paradoksalno ili ne, najbolji učenik Gotovca pokazao se, kako je jučer rekla Anita Malenica, general Ante Gotovina odgovarajući kritičarima s desnoga krila kada je rekao kako pojedinac kada govori iskreno pogriješiti ne može.

SEEbiz

Autor 8.12.2012. u 10:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija