Ubice

Željko Pavićević
Autor/ica 21.3.2021. u 16:12

Ubice

Foto: AFP

Svojim nepromišljenim izjavama „lideri“ stvaraju „ubice“ u društvima. Te „ubice“ su spremne na sve. One su tu da unište drugačije mišljenje, drugačiji stav, drugačiji život, drugačiju boju, drugačiju veru, drugačiju ljubav. Oni su tu da ugase život, da ubiju kreativnost, da naprave haos. A gde smo i šta smo mi ostali?

Strašno je sve ono što nam se kao „civilizovanom“ i „modernom“ društvu dešava. U senci tehnoloških dostignuća i dalje smo „ljudi“, bića koja smatraju da je sve na ovoj planeti podređeno njima, njihovoj egzistenciji, egu i moći. Nažalost, realnost je drugačija iako u uslovima kakvi vladaju svetom, pod pritiskom pandemije, mnogi još uvek to ne uviđaju i zloupotrebljavaju.

Imao je loš dan“. Ovako nekako je zvučala izjava zvaničnika u Atlanti, kapetana Jay Bakera u vezi sa serijom ubistava civila, žena, uglavnom azijskog porekla. Kampanja koja je pokrenuta još u vreme Trampove vladavine, da su Kinezi „krivi za virus Covid-19, stvaranje pandemije i ekonomski kolaps većine svetskih zemalja, uključujući i Ameriku, dala je ponovo svoj danak u krvi. I tu haos ne prestaje, pokreću se kampanje kojima se ukazuje da su pored crnaca sada i životi Azijata bitni i značaj ideje da smo u ovom haosu oko nas, koji sami proizvodimo, svi jednaki i važni. Međutim, baš kao u slučaju George Floyda, afro-amerikanca koji je umro na ulici pod kolenom policajca u Minneapolisu maja prošle godine, „zvaničnici“ svojim izjavama na nekakav čudan način podupiru rasističke težnje nekih svojih sugrađana stvarajući konfuznu situaciju u društvu. Akcija koja izaziva reakciju koja izaziva akciju. Izjave poput ove da je mladić od 21 godine imao „loš dan“ kada je pobio osam ljudi u SPA centrima Atlante prave tektonske poremećaje u društvu budeći socijalne patologije i stvarajući diskontinuitet i polarizaciju društva.

Ništa opasnije od nesmotrenog ili možda proračunatog delovanja pojedinca u mikrookruženju nije „odstupanje“ od etičkog kodeksa ponašanja visokih zvaničnika razvijenih ekonomskih država kakve su Sjedinjene Američke Države. Izjava aktuelnog predsednika Joe Bidena u kojoj ruskog predsednika naziva „ubicom“ presedan je širokih razmera koji ne može i ne sme ostati neprimećen i nesankcionisan. Ovakvim „izletima“ u javnost nastavlja se politika šarlatanskog ponašanja koju je na mala vrata u diplomatiju uveo the greatest showman, Donald Trump. Rezultati njegovog rada su vidljivi, ali ono što trenutno radi aktuelna američka administracija predstavlja veće dno od onog u koje je Trump uveo američku javnost i svetsku diplomatiju. Odsustvo „reakcija“ svetske javnosti i zvaničnika na ovu „ludoriju“ aktuelnog predsednika SAD potvrđuje „dubiozu kolektiva“ na svetskom nivou. Baš iz tog razloga ne bi trebalo da nas čudi ono što se dešava u SAD, ali i u svetu. Odsustvo „normalnog“ i plasiranje „neljudskog“ i „nemoralnog“ ponašanja za rezultat ima porast ubistava na rasnoj osnovi i diskriminacija u društvima širom planete. „Kozmetika“ koja se pokazuje američkoj javnosti izborom Kamalae Harris za potpredsednika SAD nije ništa drugo no šargarepa na štapu ispred „magarca“, društva hipnotisanog jeftinom političkom propagandom. Simulacija snage i jačine kroz „neetičko“ obraćanje lidera SAD jednom od vodećih figura svetske politike, predsedniku Rusije, nije ništa drugo „no vetar u leđa“ siledžijama unutar društva. „Forsiranje“ ovakvih vrednosti nema za cilj „mir u svetu“, već nešto sasvim drugačije, širenju konfuzije, straha i stvaranju nejednakosti među ljudima.

U Srbiji, kult ličnosti ojačan mantrom neetičkog ponašanja „svetskih moćnika“ doveo je do toga da se „grupe građana“ bez nekakvog posebnog cilja, a cilj ne sme biti samo i jedino smena režima koji ponovo vlada Srbijom, okupljaju oko nekakvih novih, a starih „lidera“ u nadi da će dolaskom na vlast promeniti upravo „ono“ u čemu tako zdušno sudeluju i što nepromišljeno ili veoma promišljeno jačaju svojim delovanjem. Konfuzija, diskontinuitet, podele kao temelj dugovečne vladavine. Političke stranke u Srbiji podsećaju na nekakve likove što sede na debeloj grani drveta sa testerama u ruci i seku granu na kojoj sede sa idejom da će drvo da padne. Njihovo delovanje zamara. Njihova pojava zagađuje ono malo „bistre vode“ u političkom jezeru Srbije. Njihove izjave se ne razlikuju od izjava njihovih političkih oponenata. Vlast je isto što i opozicija, i obrnuto. Svojim delovanjem međusobno se podupiru, a rezultat je isto ono što se dešava širom sveta, sluđenost građana i kolaps društva.

Rezultat ovakvog delovanja svetskih i domaćih zvaničnika posledično stvara uslove za reperkusiju svega onoga što valja u nekom društvu stvarajući od „sistema vrednosti“ Frankenštajna čija snaga raste iz dana u dan oličena u vrednostima koje za cilj imaju samo i jedino sunovrat društva, a time i civilizacije. Svojim nepromišljenim izjavama „lideri“ stvaraju „ubice“ u društvima. Te „ubice“ su spremne na sve. One su tu da unište drugačije mišljenje, drugačiji stav, drugačiji život, drugačiju boju, drugačiju veru, drugačiju ljubav. Oni su tu da ugase život, da ubiju kreativnost, da naprave haos. A gde smo i šta smo mi ostali?

Željko Pavićević
Autor/ica 21.3.2021. u 16:12