ENG
Ubijanje BiH je zajednički projekt onih koje je narod izabrao
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
Izdvajamo
- Drugo je pitanje, više interno za Hrvate u BiH. Zašto Čović šutke prelazi preko ponovljenih tvrdnji Dodika koji podržava stvaranje »trećeg entiteta«, znači Herceg Bosne, ali samo u granicama nacrtanim unutar Federacije BiH. Znači, Posavina, centralna Bosna, Hrvate na drugim mjestima u RS-u, zaboravite. Samo naivnom nije jasno da se ovom šutnjom utvrđuje, zapravo, »hrvatska zajednica Hercegovina«, a da Hrvati koji nisu pod striktnom kontrolom i utjecajem HDZ BiH u priči o »nejednakopravnosti« baš i nisu bitni. Dovoljno je čuti šta katolička crkva i posebno franjevci u BiH o tome kaže. A zašto Kaptol šuti.
Povezani članci
Dovršava se temeljna podjela na etnose i vjere kao osnov svega. Ostalo je tehnika. Na sve tri strane. Što se države tiče, za razliku od Dodika koji otvoreno promovira RS kao državu, Čovića koji to prepušta prvo njima da bi se »legalizirao« princip pa će sve biti lakše, Izetbegović ide stazama »babe«: Mi, kao, ne bi ali šta da radimo kad oni hoće! Premalo ih shvata unaokolo da im zvona zvone. A i ako shvataju, šute. Misle, možda nije njima.
Ružne stvari koje se u Bosni i Hercegovini zovu »politička realnost« ne dešavaju se po logici definitivno skockane države – odvojeno, u svakom dijelu za sebe. Ubijanje BiH je zajednički projekt onih koje je narod izabrao.
To što neki viču da nisu tako htjeli, mislili, da se nisu tome nadali, ne pije vode. Kasno je za pozivanje na Johna Donnea i njegovu genijalnu misao kazanu početkom sedamnaestog stoljeća, ponovljenu kasnije u naslovu knjige Ernesta Hemingwaya: »Kome zvono zvoni«. J. Donne je davno odgovorio: »Nijedan čovjek nije Otok, sasvim sam za sebe…I zato nikada ne pitaj kome zvono zvoni, Tebi zvoni…«
Ovdašnje zlo je sinhronizirano, usaglašavano, a predstavlja se kao uzajamno zabadanje noža u leđa pa tako izaziva još snažnije ružne strasti da bi se sve dovršilo onako kako profiteri zajednički žele. Preko leđa onih što »nisu Otok, sasvim sam za sebe…« pa ne smiju ni spoznati da zvono njima zvoni. Svakome ponaosob.
U Bosni i Hercegovini oružje demokracije – biraj drugoga ako ti se ne sviđa ovaj sada – onako kako se na njega pozivaju svi u svijetu, neće proći. Biračko tijelo je kupljeno. Da bi se dotukla uspješna država, prvo je rasturano društvo. I »prevaspitavani« pojedinci. Lažima, ucjenama i proizvodnjom mržnje. Domaći su nastavljali rat »drugim sredstvima« da bi učvrstili sebe, a oni izvana su poodavno učinili sve da istinska demokracija postane igračka i u UN-u.
Tako se, eto, došlo do legalizacije tri projekta u jednom istom. Proglasilo ih se dobrohotnim poklonom »narodu« koji to sam hoće.
U Republici Srpskoj u dubokoj populističkoj nesvijesti s Dodikom na čelu odigravaju na uvijek uspješne opsesije iz istorije, Načertanije i Memorandum. Bošnjaci okupljeni oko Izetbegovića vratili su se »babinom« konceptu definiranom »Islamskom Deklaracijom« i guraju ga ispotiha i lukavo, poput starih orijentalnih zavjera sa »svilen gajtanom« na kraju. Da se »vlasi« ne dosjete. Čovićevi »europejci« također na temeljima tradicije – legalistički, u ime ukradene jednakopravnosti, institucionalno, kako bi drugačije pa nismo Balkan, dolaze do objelodanjenog prijedloga o povratku »Herceg Bosne«.
Rekao bi naivac sa strane, sve jedan protiv drugoga. Greška, koncept uz logiku – zajedno smo jači. Ili, što bi kazao moj stari drugar ozbiljno se šaleći, »zajedno smo skupa«.
Dokument »za stoljeće« na relaciji Beograd – Banjaluka, izvorno najavljen iz Vučićeva ureda prije sedmicu dana, zvat će se »Deklaracija«, o zajedničkom, objedinjenom nacionalnom djelovanju i definisanju nacionalnih minimuma i principa za opstanak srpske nacije i srpskog naroda… Cilj je, kako to interpretira koji dan kasnije Dodik, »dokument koji može da istrpi vrijeme koje dolazi, da ostane u vlasništvu generacija Srba ma gdje bili, kao orjentir za nacionalno i političko djelovanje…«
Na konferenciji za medije u Banjaluci povodom sastanka s predstavnicima Srba iz regije, Dodik je govorio o »teškoj situaciji Srba u pojedinim zemljama…« Kaže, u Sloveniji im se ne priznaje status nacionalne manjine, u Hrvatskoj je jasna njihova pozicija gdje im se i dalje smanjuje broj, u Crnoj Gori postoji identitetski genocid nad Srbima, dok u Makedoniji zatvaraju vladiku, na Kosovu isto tako… U BiH, veli, Srbi imaju svoju državu, ali sa aspiracijama za njenim ukidanjem. »Ovdje Ustav BiH krši međunarodna zajednica«.
Ključni mu je primjer za ideju o ujedinjenju »dvije države, Srbije i RS-a«- ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke! Po tome je eto Republika Srpska već »država«. Deklaracija će pružiti uputstva o »djelovanju« u »povećanju državnog kapaciteta« srpske nacije i to »u regionu i čitavom svijetu…«
U opoziciji u Banjaluci kažu da »nikada nacionalna pitanja nisu jeftinije korištena…« I da je sve to novi medijski balon režima.
Pozivanje na povratak Herceg Bosne je sada zadatak HSS BiH »ukoliko se nešto do jeseni ne promijeni sa Izbornim zakonom«. Operacija će ići uz dogovorenu pomoć matičnog HSS-a u Hrvatskom Saboru (?!). Ovdje bodu oči najmanje tri pitanja: prvo je, zašto su Čović i Dodik odnedavno zakleti partneri u BiH, mimo vladajuće koalicije u kojoj Dodik nije? Tragom tog »novog razumijevanja«, naprimjer, onemogućeno je da BiH u Trstu uđe u Transportnu zajednicu šest država Zapadnog Balkana, sa značajnim infrastrukturnim projektima, u slučaju BiH teškim pola milijarde maraka. Odgovor nije teško naslutiti: podržavati Dodika znači legaliziranje njegove »države« mimo Daytona, ma kakav bio. Time i trasiranje puta za »zajedničku državu svih Srba«. Ostalo ide po toj logici. Čović se pokriva »Europom« kao uspješnim paravanom za Dodikov model »državotvornosti«.
Drugo je pitanje, više interno za Hrvate u BiH. Zašto Čović šutke prelazi preko ponovljenih tvrdnji Dodika koji podržava stvaranje »trećeg entiteta«, znači Herceg Bosne, ali samo u granicama nacrtanim unutar Federacije BiH. Znači, Posavina, centralna Bosna, Hrvate na drugim mjestima u RS-u, zaboravite. Samo naivnom nije jasno da se ovom šutnjom utvrđuje, zapravo, »hrvatska zajednica Hercegovina«, a da Hrvati koji nisu pod striktnom kontrolom i utjecajem HDZ BiH u priči o »nejednakopravnosti« baš i nisu bitni. Dovoljno je čuti šta katolička crkva i posebno franjevci u BiH o tome kaže. A zašto Kaptol šuti.
Treće pitanje odvodi nas do Izetbegovića: jasno je da bi političaru kojem je stalo do suživota i države komotne za sve, bilo lako udovoljiti zahtjevu HDZ-a o izboru hrvatskih predstavnika u institucije BiH, posebno Predsjedništvo BiH i Dom naroda, bez miješanja drugih u taj izbor. SDA to neće. Cilj igre, podjednako važan vođama sve »tri strane«, nije smirivanje već zaoštravanje. Vladavina odvojenim »državama« tako je izgledna, mada tih i takvih država, za sada, u Evropi teško može biti. BiH odavno postoji samo zato što se ne može raspasti, kako je to poodavno sjajno konstatirao prof. Nerzuk Ćurak. To je tako ne zbog nas, već Evrope. Makar dok još koliko-toliko važe stari principi koji, evo, ubrzano odumiru.
Svoj dio »mehke politike« s istim ciljem, Izetbegović još uvijek vodi na terenu dovršetka »prevaspitavanja« društva. Koncept mu je u amanet ostavio otac.
Proces postepene, ali uporne islamizacije dijela društva u BiH nastavlja se u sjeni forsirane priče o »teroristima koji se vraćaju iz Sirije i Iraka…« Za razliku od toga, prava opasnost je u klizećoj radikalizaciji unutar društvenih procesa potaknutih iz političkih centara na vrhu, a motiviranih borbom za vlast i korupciju prevashodno u lokalnoj administraciji. Institucije bezbjednosti koje nastoje kontrolirati ovu nezaustavljivu korumpiranost kroz prihvatanje i stimuliranje ekspanzije Arapa u BiH, gube bitku pred političkim interesom vrha SDA i realizacijom tog interesa na entitetskom i kantonalnom nivou.
Na najvišem nivou, javno se proglašavaju braćom i dobročiniteljima svi oni koji bi da se usele »kraj nekog potoka« u Bosni. I tu ostanu. Zato je, eto, i vizni režim za građane mnogih arapskih, posebno zaljevskih zemalja »krajnje štetan po našu državu« i traži se da ih se sve jednostrano oslobodi viza, naravno i mimo principa reciprociteta. Oni to ne vole. Na isti način traži se i promjena zakona prema kojem stranac ne može biti vlasnik nekretnina u BiH, već to mogu samo pravna lica. Otud i tolerisanje lažnih mješovitih firmi bez adrese, kapitala i zaposlenih, koje se knjiže kao vlasnici kupljenih parcela i objekata. Zato izostaje i podrška dijelova lokalne administracije akciji provjere ilegalnih firmi i agencija za posredovanje u kupoprodaji nekretnina. U ovom času samo u sarajevskoj općini Ilidža postoji između 250 i 300 agencija za promet nekretnina, a na teritoriji Visokog 90. »Resort« za Arape zovu »oplemenjivanjem prostora«. U za sada 80 takvih naselja oko Sarajeva, planiranih ili sa započetom gradnjom, kapacitet je oko 180.000 ljudi. Većina projekata je bez urbanističkih dozvola i obezbjeđene infrastrukture (voda, kanalizacioni priključaka, struje, prilaznih puteva itd.). U mnogima unaprijed važe odredbe da bh. građani ne mogu kupovati objekte u tim naseljima, »da ne narušavaju navike vlasnicima izvana«.
Više je novih fenomena na društvenom planu, povezanih sa pritiskom politike na administraciju, medije, obrazovne institucije. Od klasičnog »mobinga« na pojedince koji nisu legli na rudu, kroz generalno anonimne, psovačke, primitivne i užasavajuće poruke u medijima. To se zove »sloboda izražavanja«. Polako, ali ciljano otvaraju se u javnosti i nove teme. Od polemike zašto se ne dozvoli poligamija koja je »u tradiciji muslimana«. A i »društvo« se mora prilagođavati onome što navodno želi velika većina, promjenu »ateističkih, komunističkih zakona«. Tako eto i razgovora s onima koji otvoreno priznaju da imaju dvije žene, kao i sa ženama što su se udale u Bosni za već oženjene Arape. Kažu da imaju čak i »dokument«, vjenčao ih je tajno imam…
Slično je i sa pritiskom na javnost povodom Darwinove teorije evolucije. Zahtijeva se promjena školskih programa tim povodom. I opet u skladu s »masovnim izjašnjavanjem stanovništva o religioznosti«.
U organiziranoj akciji za ubrzanu desekularizaciju države i sistematsko rušenje vrijednosti građanskog društva povratak »islamu kao korijenu« bošnjačkom stanovništvu nudi se ciljano u susret izborima. Dovršava se temeljna podjela na etnose i vjere kao osnov svega. Ostalo je tehnika. Na sve tri strane. Što se države tiče, za razliku od Dodika koji otvoreno promovira RS kao državu, Čovića koji to prepušta prvo njima da bi se »legalizirao« princip pa će sve biti lakše, Izetbegović ide stazama »babe«: Mi, kao, ne bi ali šta da radimo kad oni hoće!
Premalo ih shvata unaokolo da im zvona zvone. A i ako shvataju, šute. Misle, možda nije njima.
Greška veoma poznata iz istorije.
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
