Ulaz za nuždu

Viktor  Ivančić
Autor 5.11.2018. u 11:22

Izdvajamo

  • Iako se na licu Martine Dalić razaznaje blaga sjena sumnje. Pogleda u pripadnika stražarske službe i kaže: ‘Nešto se mislim… Hoće li ljudima biti sumnjivo što knjigu pod naslovom ‘Agrokor: slom ortačkog kapitalizma’ objavljuje i besplatno dijeli novinska kuća koja je bila u ortačkome odnosu s vlasnikom Agrokora?’ Lice na straži je obavijesti: ‘Dok ste vi prali ruke, gospođo, naklada je razgrabljena.’ Martina Dalić vikne: ‘Nemoj srat?’

Povezani članci

Ulaz za nuždu

Hoće li ljudima biti sumnjivo što knjigu pod naslovom ‘Agrokor: slom ortačkog kapitalizma’ objavljuje i besplatno dijeli novinska kuća koja je bila u ortačkome odnosu s vlasnikom Agrokora?

Piše: Viktor Ivančić – Novosti

Na vratima klozeta piše Jutarnji list. Martina Dalić uđe, zatvori se u jednu od kabina i posere po Ivici Todoriću.

Iako tekst može početi i drugačije. Da je, primjerice, nastao prije dvije godine, na vratima klozeta bi pisalo Jutarnji list. Ivica Todorić uđe, zatvori se u jednu od kabina i posere po Martini Dalić.

Iako Ivici Todoriću u ta doba nije bila nužda činiti išta slično. Sasvim je vjerojatno da nije ni znao tko je Martina Dalić, jer se takvim formalnostima bavilo administrativno osoblje kompanije. S druge strane, i Martina Dalić se ponašala bitno drugačije. Prilazi vratima na kojima piše Jutarnji list i obraća se osobi što kraj njih stražari, Vresniku, Đuli ili nekome sličnom. ‘Oprostite, je li to toalet?’ ‘Jeste’, kimne glavom Vresnik, Đula ili netko sličan, ‘pa piše vam na vratima.’ ‘Može se, znači, ući?’ ipak pita Martina Dalić. ‘Slobodno’, potvrdi osoba na stražarskome mjestu. ‘Uz uvjet da ne serete protiv Ivice Todorića.’

Iako je Martini Dalić to pravilo u ta doba bilo savršeno dobro poznato. ‘Bože, odakle vam uopće ideja da bih ja ulazila u Jutarnji list da kenjam protiv Ivice Todorića?!’ ljutne se na Vresnika, Đulu ili koga sličnog. ‘Sve okej, samo upozoravamo’, staloženo kaže pripadnik straže, ‘za slučaj da vam nije poznato.’ ‘Pa nisam ja neka neinformirana guska, molim vas lijepo’, nafunjeno reče Martina Dalić. ‘Svi u Hrvatskoj znaju da su lik i djelo Ivice Todorića pod posebnom zaštitom u Jutarnjem listu. Pa nismo u 2018. godini, zaboga!’

Iako se u to vrijeme, dok još nije 2018. godina, pred vratima na kojima piše Jutarnji list uopće nije morala zateći Martina Dalić, nego netko peti ili šesti, potpuni neznanac. ‘Je li zahod slobodan?’ upita neznanac stražara kraj ulaza. ‘Jeste, izvolite’, potvrdi Vresnik, Đula ili netko sličan. ‘Samo vas molimo da se suzdržite od bilo kakvih sranja protiv Ivice Todorića.’ ‘A zašto?’ iznenadi se neznanac. ‘Kako zašto?’ začudi se lice na straži. ‘Pa gdje vi živite, gospodine? Svi u Hrvatskoj znaju da su lik i djelo Ivice Todorića pod posebnom zaštitom u Jutarnjem listu. Nismo u 2018. godini, pobogu!’

Iako neznanac ne mora spadati među ‘sve u Hrvatskoj’ kojima je ta stvar poznata, štoviše, ne mora ni biti iz Hrvatske, već iz neke druge državne jazbine, te se u Hrvatskoj zatekao na proputovanju. Stoga želi raščistiti slučaj: ‘Čekajte malo, zar ovaj klozet ne radi u sklopu medijske kompanije čija je nominalna svrha da istinito i objektivno informira javnost?’ ‘Radi’, odgovori stražar. ‘Pa što onda znači da su lik i djelo Ivice Todorića u Jutarnjem listu pod posebnom zaštitom?’ pita neznanac. ‘Znači da o dotičnome objavljujemo isključivo hvalospjeve, normalna stvar.’

Iako neznancu to uopće nije moralo zvučati normalno. On inzistira: ‘Ali kako je to moguće? Čak i izvan Hrvatske je poznato da se radi o beskrupuloznom tajkunčini koji živi u dvorcu s četrdeset soba, koji uspostavlja monopol na tržištu, koji se obogatio kroz pljačkašku privatizaciju, koji je u koruptivnom savezu s političkom vlašću, koji je…’ ‘Slušajte, gospodine’, prekine ga Vresnik, Đula ili netko sličan, ‘ako u Jutarnjem listu nije dopušteno srati po Ivici Todoriću, to se odnosi i na bližu okolinu. Molimo vas da se udaljite!’

Iako neznanac nije morao poslušati nalog. On smiruje tenzije: ‘Oprostite, nije mi namjera da osuđujem, već da čujem objašnjenje.’ ‘Vidite, gospodine’, reče primireni stražar, ‘i ovaj zahod mora od nečega živjeti. Treba nabavljati toaletni papir, plaćati osoblje WC-a, čistačice, novinare, urednike, a i vlasnik klozeta računa na neki profit. Gospodin Todorić to podmiruje kroz marketinško ortaštvo. On nama keš, mi njemu ditirambe. I tako godinama.’

Iako je neznanca i dalje mogla mučiti znatiželja. On pita: ‘A istinito i objektivno informiranje javnosti?’ ‘Objektivno je ono što mi kažemo da je objektivno’, kaže lice na straži. ‘A objektivno je Ivica Todorić hrvatski velikan. U ovoj smo medijskoj kući odlučni napiti se krvi svakome tko sere protiv njega. Sjećate se kako je u tome smislu moj kolega Đula sastavio onu legendarnu reportažu o vlasniku Agrokora koji je preko sedam ofenziva izgradio čitavu Hrvatsku, ljubeći bikove među rogove… Ili sam možda ja Đula? Oprostite, ne mogu sad biti siguran.’

Iako nema razloga da se dalje zadržavamo u prošlosti, ako danas, 2018. godine, Martina Dalić prilazi vratima na kojima piše Jutarnji list i obraća se osobi što kraj njih stražari, Vresniku, Đuli ili nekome sličnom. ‘Mogu li se poslužiti zahodom?’ ‘Smijemo li znati kakve su vam namjere?’ upita Vresnik, Đula ili netko sličan. ‘Posrala bih se po Ivici Todoriću’, kaže Martina Dalić. ‘Samo naprijed!’ ozareno će pripadnik stražarskoga osoblja. ‘Vrata Jutarnjeg lista su vam širom otvorena!’

Iako Martina Dalić možda ima i dodatnih zahtjeva. ‘Mogu li dobiti koju rolu papira viška? Samo par stotina paketa.’ ‘Kako da ne, izvolite se poslužiti’, odgovara lice na straži i obavještava posjetiteljku: ‘Ako se slažete, vaše ćemo sranje umnožiti u četrdeset i pet tisuća primjeraka i distribuirati ga besplatno čitateljima.’ Martina Dalić se osmjehne: ‘Hvala vam, vrlo ste ljubazni.’ Stražar pita: ‘Treba li vam možda ghostwriter? Da ono što namjeravate kenjati protiv Ivice Todorića bude profesionalno uobličeno. Moj kolega Vresnik je u tome vrlo vješt… Ili sam možda ja Vresnik? Oprostite, ne mogu se sad sjetiti.’

Iako će se malo nakon Martine Dalić pred vratima na kojima piše Jutarnji list možda pojaviti netko peti ili šesti, potpuni neznanac. ‘Može li se u kondut?’ upita stražara kraj ulaza, otkrivajući svoje dalmatinsko podrijetlo. ‘Zauzeto’, kaže mu Vresnik, Đula ili netko sličan. ‘Što, sve?’ iznenadi se neznanac. Osoba na stražarskoj poziciji slegne ramenima: ‘Maloprije je ušla Martina Dalić. Sere po Ivici Todoriću u svim raspoloživim kabinama. To će vjerojatno potrajati, možda je bolje da potražite drugo mjesto.’

Iako takav odgovor neznanca ostavlja bez daha. On gotovo krikne: ‘Martina Dalić sere po Ivici Todoriću?! U Jutarnjem listu?! Vi me zajebavate?’ ‘Zašto bih vas zajebavao, gospodine?’ čudi se pripadnik stražarske službe. ‘Pa do jučer je u Jutarnjem listu bilo najstrože zabranjeno srati protiv Ivice Todorića!’ uzvikne neznanac. ‘Jučer je bilo jučer, a danas je danas’, pouči ga Vresnik, Đula ili netko sličan. ‘Vrijeme leti, i to takvom brzinom da sve pred sobom izvrće naglavce. Ovo je 2018. godina, gospodine!’

Iako neznanac i dalje ne može suzbiti zaprepaštenje: ‘Sad se, dakle, po Ivici Todoriću u Jutarnjem listu regularno sere? Premda ste do neki dan njegove kriminalne poslove pretvarali u herojska djela?’ ‘Ne samo to’, kaže stražar, ‘nego svi koji nisu spremni kenjati protiv Ivice Todorića, nisu ni dobrodošli u Jutarnji list. Ovo sranje Martine Dalić, primjerice, umnožit ćemo u četrdeset i pet tisuća primjeraka i besplatno podijeliti čitaocima. Razumijete?’

Iako neznanac to baš i ne razumije. Stoga pita: ‘Ali što je izazvalo takav preokret?’ Vresnik, Đula ili netko sličan kaže: ‘Ivica Todorić izgubio je moć i više financijski ne opslužuje ovaj zahod, pa nemamo razloga prema njemu biti servilni. Ako nema keša, nema ni ortaštva. Naprotiv, sve one godine kroz koje smo se suzdržavali i kovali ga u velikana sada nadoknađujemo tako što protiv njega neumjereno seremo. Nosi nas postopstipacijski entuzijazam.’

Iako neznančeva znatiželja time nije utažena. On pita: ‘A što je s istinitim i objektivnim informiranjem? I što nakon svega ostaje od vaše profesionalne i moralne vjerodostojnosti?’ Stražarsko lice odgovara: ‘Medijska kuća u sklopu koje djeluje ovaj klozet inzistira na aktualnosti sadržaja koje nudi. Što god nije aktualno, nas ne zanima, uključujući to što smo još jučer bili plaćenici Ivice Todorića, što smo strateški obmanjivali javnost i što smo, kao ortaci u zločinu, njegove prljave rabote predstavljali kao epohalna postignuća spasitelja Hrvatske. Što tu ima nejasno?’

Iako neznanac ne može odgovoriti, jer je već odmaglio prema drugome sanitarnom čvoru, gdje će se pošteno izbljuvati, a kroz vrata na kojima piše Jutarnji list izlazi Martina Dalić. ‘Ja sam svoje obavila’, kaže. ‘Nakon sranja ste oprali ruke?’ provjerava Vresnik, Đula ili netko sličan. ‘Apsolutno.’

Iako se na licu Martine Dalić razaznaje blaga sjena sumnje. Pogleda u pripadnika stražarske službe i kaže: ‘Nešto se mislim… Hoće li ljudima biti sumnjivo što knjigu pod naslovom ‘Agrokor: slom ortačkog kapitalizma’ objavljuje i besplatno dijeli novinska kuća koja je bila u ortačkome odnosu s vlasnikom Agrokora?’ Lice na straži je obavijesti: ‘Dok ste vi prali ruke, gospođo, naklada je razgrabljena.’ Martina Dalić vikne: ‘Nemoj srat?’

Novosti

 

Viktor  Ivančić
Autor 5.11.2018. u 11:22