Ustanite kad čujete Internacionalu!

Gojko Berić
Autor 12.12.2013. u 13:33

Ustanite kad čujete Internacionalu!

Pokojni hrvatski filozof Milan Kangrga bio je ljevičar do kraja života, ali nije krio svoje razočarenje hrvatskim radništvom: ‘Nije žalosno samo što se radnici nisu pobunili protiv tuđmanovske kamarile i tih nazovi domoljubnih lopova, nego je zaista nevjerojatno da su tako brzo zaboravili kako su dobro živjeli u tobožnjem socijalističkom mraku, kad su gradili kuće, dobivali stanove i imali sva prava kao nikad dosad, pa su sad na ulici i pjevaju himnu: Bože čuvaj Hrvatsku, jer su im rekli da oni imaju Hrvatsku, a nemaju ni gaća na sebi!’

Piše: Gojko Berić, Oslobođenje

Nakon ko zna koliko godina, u Zagrebu su nedavno odjekivali zvuci Internacionale, himne međunarodnog proletarijata i jedne od najprepoznatljivijih pjesama na svietu. Nije se to, kao što bi se očekivalo, desilo na nekom međunarodnom skupu socijalista, već tokom štrajka radnika zaposlenih u zagrebačkoj Zračnoj luci. Strahujući zbog posljedica koje bi ih mogle snaći zbog davanja firme u koncesiju, oko hiljadu radnika blokiralo je Aerodrom i zaustavilo sav avionski saobraćaj. Slušali su vatrene sindikalne govore, jeli besplatan grah i na sav glas zapjevali Internacionalu. Sve je, tvrde novinski izvještači, djelovalo poput filmske scene, kao nostalgična epizoda iz historije radničkog bunta. Stihove Internacionale napisao je Eugene Pottier, pjesnik sa barikada Pariske komune, a objavljeni su 1877. godine u njegovoj zbirci ‘Revolucionarne šanse’. Godinu dana kasnije pjesmu je uglazbio Pierre Degeyter. Internacionala je najprije postala himna francuskih socijalista, a uskoro i najpoznatija pjesma radnika, socijalista, komunista i anarhista širom svijeta. Prevedena je na gotovo sve jezike, a sve do kraja Drugog svjetskog rata bila je himna Sovjetskog saveza.

Internacionala je bila poziv radnicima i seljacima na pobunu protiv cara i boga, poziv svim porobljenim da sruše svijet tiranije i siromaštva masa, što je značilo revolucionarno preuzimanje vlasti, a završava stihovima: ‘To će biti posljednji i / Odlučni teški boj, / Internacionala / Nek bude ljudski rod!’ Za interbrigadiste, koji su se u španskom građanskom ratu borili na strani Republike, Internacionala je bila jutarnja molitva. Pjevana je i za vrijeme studentskih i radničkih protesta 1989. na trgu Tianmen. Četrnaest godina kasnije, kineske vlasti zabranile su njeno izvođenje na partijskim sastancima na svim nivoima. Internacionala je u Socijalističkoj Jugoslaviji bila redovni pratilac partijskih kongresa i proslava Dana Republike. U Enciklopediji Leksikografskog zavoda iz sredine pedesetih godina prošlog stoljeća piše kako Internacionala ‘simbolično odjekuje našom planetom u praskozorje jednog novog doba najavljujući sutrašnji svijet bratstva svih ljudi na svijetu’.

Međutim, taj svijet nikada nije došao. Historija je krenula potpuno drugačijim tokom. Ideja o svjetskoj socijalističkoj revoluciji u Staljinovoj režiji donijela je mnogo više zla nego dobra i nikad nije bila ni blizu ostvarenja, komunizam je doživio ekonomski i ideološki poraz, a kapitalizam učvrstio i proširio svoju dominaciju. Za razliku od mirnog razlaza zemalja sovjetske komunističke imperije, u kojima je vladao dogmatski socijalizam, u Jugoslaviji se, prema riječima reditelja Želimira Žilnika, istaknutog predstavnika tzv. ‘crnog talasa’ jugoslovenskog filma ‘desilo oceubistvo’. ‘Mi nismo mogli da sahranimo Titovu Jugoslaviju, jer su se u kuću tog mrtvaca uselile ubice i počeli da gomilom falsifikata i laži s jedne strane, a s druge strane stigmatizacijom te zemlje, rade na zatiranju svega što je u toj zemlji valjalo. Te ubice Jugoslavije hvatali su mladiće od osamnaest, devetnaest godina da idu da ratuju protiv ideje zajedničkog života. Uspostavljena je nova klasna podjela – stvorena je nova pljačkaška vladajuća klasa, koja se u svim državama nastalim raspadom Jugoslavije sastoji od ratnih profitera, ratnika i ratnih bubnjara’, kaže Žilnik.

Nacionalistički radovi na potpunom iščezavanju ideje o zajedničkom životu bili su vrlo efikasni. Činjenica da se jugoslovenski socijalizham po mnogo čemu ralikovao od onog u zemljama istočnog bloka, potiskivana je iz javnog života bespoštednom kritikom komunizma i njegovog izjednačavanja s fašazmom. međutim, milioni ljudi se i danas sjećaju vremena kad su imali besplatno školovanje i liječenje, dobijali besplatne stanove, imali siguran posao. Ta zemlja nam je ostavila ideje antifašizma, bratstva i jedinstva, radničkog samoupravljanja i socijalne pravde. Jugoslavenski socijalizam nas je učio radničkoj solidarnosti i općoj solidarnosti unutar državne zajednice. Nažalost, sav taj uzbudljivi eksperiment završio je na najgori mogući način. Iako je bila ideološka supstanca socijalističkog sistema, radnička klasa je devedesetih godina izdala sama sebe – na prvim višestranačkim izborima listom je glasala za nove nacionalne lidere i njihove stranke. U ratovima koji su uslijedili, radnici srpske nacionalnosti ubijali su, pljačkali i progonili svoju dojučerašnju klasnu braću, bošnjačke i hrvatske radnike. Bivalo je, naravno, i obrnuto.

Pokojni hrvatski filozof Milan Kangrga bio je ljevičar do kraja života, ali nije krio svoje razočarenje hrvatskim radništvom: ‘Nije žalosno samo što se radnici nisu pobunili protiv tuđmanovske kamarile i tih nazovi domoljubnih lopova, nego je zaista nevjerojatno da su tako brzo zaboravili kako su dobro živjeli u tobožnjem socijalističkom mraku, kad su gradili kuće, dobivali stanove i imali sva prava kao nikad dosad, pa su sad na ulici i pjevaju himnu: Bože čuvaj Hrvatsku, jer su im rekli da oni imaju Hrvatsku, a nemaju ni gaća na sebi!’

Na prostoru bivše Jugoslavije, radnička klasa u predratnom smislu riječi više ne postoji. U Bosni i Hercegovini preostalo radništvo je politički i etnički beznadežno podijeljeno. Poruke Internacionale ustuknule su ped naletom mnogo konkretnijeg i moćnijeg fenomena, poznatog kao globalizacija. A zapravo je riječ o ‘kosmopolitizmu kapitala’, tačnije o uspostavi njegove globalne vladavine, čiji smo sužnji već postali. Ipak, ustanite kad začujete zvuke Internacionale!

Gojko Berić
Autor 12.12.2013. u 13:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija