Ustaše trajno!

Povezani članci

• Militarizam i rezonanca
• ILI PRAVITE DNEVNIK ILI IDITE U PROMOTORE!
• MOJI RAZGOVORI
• Jelena Svilar: Požar mržnje koji jede svaku drugačijost
• Esad Bajtal, Adisa Busuladžić, Nermin Nikšić i Predrag Kojović: Haške presude su svetinja, kazniti one koji ih negiraju
• Zlatko Lagumdžija daje ti krila – politički in memoriam sljedbeniku Boga i Tita

Piše: Amer Tikveša

Gleda 70-godišnji Ante Debelguz iz Čapljine plakat Hrvatskog narodnog sabora i divi se sloganu: “Ustrajno!”

– A, đava ga odnio, zanimjivo! Vickasto i luckasto, ko li ga je samo smislio. Vidi ti, moreš čitat kako i piše, što bi onaj Srb reko, a moreš opet i k’o: “Ustaše trajno”. Svašta će smislit, šejtani na kanafi, što je kona Mejra dici govorila, dok ih onomad nije proćeralo za rvacku stvar. Koga proćeralo, koga ubilo, koga porobilo, šta ćeš. Tako vrime bilo, ne ponovilo se. A ovo mu je dobro, ko god da je smislio.

Ustrajan je HNS, nema šta. Od prve njihove deklaracije usvojene 2000. godine, do ove jučerašnje, sa šestog zasjedanja, ponavljaju istu stvar. Isti su ciljevi poznati i od ranije, prije 2000. Od same Deklaracije jedino je zanimljivija hampa koja se zbog nje diže. Dragi novinari, intelektualci, važni i nevažni, otiđite na stranicu Hrvatskog narodnog sabora i pogledajte Deklaraciju s petog njihovog zasjedanja iz 2013. i vidjet ćete gotovo identičan tekst. Ništa novo, ništa mudro. Četiri federalne jedinice u BiH, ali prvo sazvati međunarodnu konferenciju. Ko da je sazvati međunarodnu konferenciju isto što i sazvati ustaše pod Bijeli brijeg!? Ali, svaka čast na ustrajnosti.

I ustaše su trajno, dobro slogan čita Ante Debelguz. Potvrđuju to brojni prisutni u Hrvatskom domu Herceg Stjepan Kosača u Mostaru što im U iz očiju viri, ponajviše 70-godišnji Mladen Naletilić Tuta. Ugledna zvanica s golubom, pardon gelerom u glavi. Plješće Tuta a geler ga podsjeća na Velež, gdje ga je fasovo za rvacku stvar. Sjeća se Kažnjeničke bojne i njenih poginulih bojovnika. Sjeća se onih pucnjeva u glavu zarobljenicima. “Isukrste, šta sve mozak more smislit, a kako se lako prospe”, misli Tuta dok plješće Draganu Čoviću. Sjeća se šutiranja nogama: “Kako ječe, ni Isus na križu nije tako cvilio.” Ne može da se ne sjeti Doljana, Sovića, Heliodroma, koliko polomljenih kostiju, odvaljenih bubrega, polupanih testisa, krvavih noseva, ispalih rebara lakih za polomit… Sve te opljačkane pa spaljene kuće… “I naš sam unutrašnji sukob sredio, grob Blaža Kraljevića mi je svjedok. Nedostaje ovdje Juka Prazina, da se vidi kako i mi muslimane za trku imamo, eh. Sve sam učinio da imamo ovo za šta se sad ovi zalažu.” A onda mu se upališe klikeri, pardon geleri: “Pa koji se kurac zalažu, ako imamo sve za šta se zalažu? Opet Čova nešto mulja.”

Neustrašivi bojovnik, na domjenku za ugledne zvanice, bez straha priđe predsjedniku HNS-a, HDZ-a i hrvatskog naroda u BiH pa upita:

– Je li, Čova, a šta ti kao nemaš od onog za šta se boriš? Nema muslimana, nema Srba, predsjednik si…

– Mora se to, Tuta, učinit neupitnim. Meni SIPA za vratom diše. Kriminal koji hoće meni da napakuju, to tebi u Jugi ne bi natovarili prije nego što ćeš u Udbu. Treći entitet, nama imunitet.

– Ja sam svoje odslužio, ne treba meni nikakav imunitet.

– Nemoj tako. Ne treba ti imunitet, ali posla…

– A kakvog posla, šta ja tu mogu radit?

– Pa ono što najbolje znaš.

– Nisam ti ja više za tog posla. A i koga bi? Nema Srba, nema muslimana, nema Blaža, nema više ni moje Kažnjeničke bojne. Star sam, između ostalog, i jebe me ovaj geler u glavi.

– Ma ne govorim ti to, pa nisi ti od rata. Mućni malo tim gelerima. Kockarnice u Njemačkoj, Belgiji…

– Ništa od mene više u Njemačkoj i Belgiji.

– Razmisli – Posušje, Grude, Široki, Ljubuški, u Mostaru možeš komotno tri imat… I ovdje narod voli iskušavat sreću.

– Bogme voli, čim si mu ti predsjednik. Sad mi je sve jasno. Živio!

– U trećem, nazdravlje.