Utisak učinkovitosti

Autor 14.5.2012. u 13:59

Utisak učinkovitosti

Na prvi pogled se čini da je vlada Slovenije briljantno sprovela pregovore o mjerama štednje: najprije je svojim prijedlozima dovela javni sektor, sindikate i čak pretežni dio državljana na kraj živaca, onda je popustila i time napravila štedni paket prihvatljivim. Još više od toga: čini se da joj je pošlo za rukom jednim paketnim zakonom urediti sve ono što je prethodna vlada pokušala napraviti jednom drugom propalom reformom.

Ali ovdje se pri tome radi samo u utisku. Sadašnja vlada se naime nije uhvatila sustavnog mijenjanja, strukturnog preoblikovanja, nego golog rezanja troškova odnosno upravo onog od čega se baš ovog tjedna Europa konačno pozdravlja. Štednja radi štednje se pokazala pogrešnom. A Slovenija je ovog tjedna napravila upravo onaj potez koji je u kriznom vrtlogu još dodatno pogodio Grčku, Španjolsku i Irsku – zatezanjem kaiša su si te zemlje oduzele i ono malo daha što su imale. Tek štedna histerija je u Sloveniji u zadnjem mjerenom mjesecu prouzročila moćan pad prodaje na malo – pri čemu do istinskog smanjenja raspoloživog novca stanovništva uopće još nije ni došlo.

Pri tome je najgore da je nacija u ovoj kriznoj histeriji nasjela opasnom populizmu. Javni sektor danas u očima svih drugih izgleda kao neka ogromna skupina ljudi koja živi na plećima ostalih, koji u suštini rade. I možda bi morali sindikati javnog sektora pripremiti posebnu akciju izdavanja obračuna, da bi ljudima lakše predstavili ulogu javnog servisa – slično kao što danas rade u bolnicama. Šta želimo reći? Kad dođemo u privatnu ordinaciju jasno nam je da je ta medicinska sestra plaćena i da je liječnik plaćen, da funkcioniraju u poslovnim prostorima, da sami predstavljaju trošak i da imaju i troškove poslovanja. Da si stomatolog, na primjer, mora kupiti stolicu na koju nas posadi. I da je najnormalnije da nam za uslugu ispostavi račun. Zašto nam takav obračun rada od sada ne bi ispostavljali na primjer i nastavnici, sudije i drugi? Te račune plaćama posredno, preko poreza i doprinosa – a time njihova istinska vrijednost nije ni po čemu manja, njihov rad nije ni po čemu manje realan, ni manje ozbiljan. Samo si ga ne možemo predstaviti.

A javni sektor je samo jedna od žrtava. Glavna žrtva izopačene logike je stanovništvo kao cjelina. Stanovništvo će od sada plaćati jednako kao i do sada, a od države će dobiti manje. To je bit mjera štednje. Sustavno i strukturno se nije promijenilo ništa. Samo će servisi države od sada biti okrnjeni. A te usluge su u suštini država, a nisu zastava i grb, na primjer.

Sve je već bilo viđeno, ništa novo nismo zapisali, sve smo to već iskusili u više europskih država, pa i u Italiji. I upravo u ovom tjednu je i italijanski premijer diplomatskim jezikom rekao da ta više neće raditi. A samo zato jer se to usudio reći prije njega novoizabrani francuski predsjednik. Do sada niko nije imao hrabrosti za takvu izjavu.

Dan nakon pobjede Françoisa Hollandea jedna od glavnih novosti bila je da su finansijska tržišta negativno reagirala na njegovu pobjedu i da su kamate na francuske državne obveznice porasle. To je u suštini bila tiha prijetnja Hollandeu, možda čak i najavljeni ratni poklič. A čini se da  novi prvi Francuz ne namjerava više podvrgavati tom diktatu. I zanimljivo je – nije usamljen. I Mario Monti se javio, počele su zveckati i druge vlade koje su finansijska tržišta držala za gušu.

Neke vlade još uvijek kimaju glavom finansijskim tržištima. Naravno da to nije bez razloga. Finansijska tržišta ni izdaleka nisu bezimena. Ne, finansijsko tržište je samo drugo ime za društva koja se bave špekulacijama na finansijskim tržištima i u vrijeme krize postižu izvanredne profite, od banaka do raznih fondova. I iza tih društava na kraju stoje ljudi, vlasnici. Sarkozy se, na primjer, sa takvim moćnicima vrlo rado družio. Druži li se s njima još neki drugi vlastodržac?

 

Mladina, 12.05.2012.

Odabrala i sa slovenačkog prevela Nada Zdravič

 

 

Autor 14.5.2012. u 13:59

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija