Uvježbavanje desnila

Autor 29.1.2011. u 12:12

Uvježbavanje desnila

Izborna godina proći će u znaku nevjenčanog braka HDZ-a i radikalnih desnih stranka koje će, govori to slučaj Purda, galamiti oko presuda hercegovačkoj šestorki i hrvatskoj generalskoj trojki, dok će lojalne braniteljske udruge brinuti da ta vika mimoiđe Vladu i HDZ

Kada zbrojiš i oduzmeš sve što se naguralo u ovu priču o Tihomiru Purdi, ne moraš biti pravni genije da zaključiš sljedeće. Hrvatska je morala postupiti po međunarodnoj tjeralici i uhapsiti Purdu, pa ako je čovjek zbilja nedužan, kako sada tvrdi Državno odvjetništvo, lijepo ga pustiti na slobodu. E, ali kako bi to bilo shvaćeno u Bruxellesu, sigurno su se uzvrpoljili u Banskim dvorima, bojeći se da im završnicu pregovora s Evropskom unijom ne pokvari jedna takva oslobađajuća presuda. Dobro, a je li onda bolje ovako, da nakon izglednog izručenja Srbiji Purda bude osuđen, iako Bajićevi ljudi tvrde da je nevin?

Da, netko je očito procijenio da je tako bolje. Evo i zašto. Moguće suđenje Purdi u Srbiji palo bi u hrvatsku izbornu godinu, a ako je ovoliko uzbuđenje izazvalo i samo njegovo hapšenje od strane federalne policije BiH (dakle bošnjačko-hrvatske, ne srpske), što će tek biti kada bude izveden pred beogradski sud. Evo što će biti. Na izbornu kampanju tada će se sigurno, jedan kroz jedan, zaboraviti, opoziciji će biti oduzet prostor da kaže i ovo malo što ima, a kada još stignu presude herceg-bosanskoj šestorki (Praljak, Prlić, Petković, Stojić, Ćorić, Pušić), te hrvatskoj generalskoj trojki (Gotovina, Markač, Čermak), pitanje je hoće li se više itko i sjećati da dolaze nekakvi izbori. Doduše, tu ima nešto rizika i za vladajući HDZ i njegovu Vladu. Vidjelo se to prilikom prosvjeda branitelja u Zagrebu, Zadru i drugdje zbog hapšenja Purde, kada su se u masi čuli i grlati povici protiv “izdajničke” Vladine popustljivosti prema “progonu” hrvatskih branitelja.

Ali, kada se sabere sve ono što su proteklih dana i tjedana u raznim istupima izjavljivali predstavnici odnedavno izrazito radikaliziranih desnih stranaka (HČSP, HSP, AHSP…), pa se tome doda i ono što je pisalo u popratnom pismu koje je nepoznati počinitelj dostavio uz ručnu bombu na adresu hrvatskog veleposlanstva u Berlinu, vidi se da je naglasak na drugoj strani. To je navodno plaženje pred Tadićevom Srbijom, toleriranje partizansko-četničko-udbaških zločina i sve tako, što se, poput prepune kible, zasad izlijeva samo po glavi Ive Josipovića. Ali već sutra isti sadržaj mogao bi završiti na glavama SDP-a i drugih članova konkurentske Kukuriku koalicije. Vrlo je znakovito da u vrhu HDZ-a na ovo ne reagiraju ni mukajetom – čak ni kada se ovakvim optužbama zašljiska koalicijskog partnera Milorada Pupovca – ne računajući Vladimira Šeksa, koji je dio ove terminologije upotrijebio u privatne svrhe. Dobro mu je došla u paničnom pokušaju da se obrani od optužbi za ratne zločine u Slavoniji i da ih proglasi podmetanjem od strane “krvožednih medijskih pirana”.

Odakle ova šutnja? Dio medija (“Novi list”, “Jutarnji”) požurio je da ovo najnovije talasanje na radikalnoj desnici proglasi nevažnim batrganjem političkih marginalaca, koje je HDZ efikasno očistio sa scene otkako je odlučio postati proevropska stranka. Dakle, za vladajuću stranku je ovo, biva, završena priča, pa ona i nema što o tome kazati. Eh, kada bi stvari bile tako jednostavne. Istinabog, to jeste okvirna shema HDZ-a nakon što se, oporavivši se od Tuđmanove smrti, vratio na vlast, i to ostaje, bez obzira na sve kasnije Sanaderove svinjarije, njegova trajna zasluga. Ali, zaboravlja se da je i on vodio proevropsku politiku samo između izbora, a na njih je išao s recikliranom tuđmanovskom retorikom, kako bi uvjerio birače da je Evropa samo pragmatični cilj, što je uostalom bilo i točno. U međuvremenu, razlozi za ovakvu izbornu taktiku nisu presahnuli, naprotiv sada ih je puno više. Jer, zemlja je utonula u duboku strukturnu krizu, korupcija je praktički postala sinonim za HDZ, a bijeg Sanadera strmoglavio je sve to na grane koje su nikada niže od pada s vlasti 2000. godine.

I što sad? Mogu li se tolike rupetine u trupu broda uopće zakrpati? Teško. Ipak, Jadranka Kosor se ne predaje. Za prvu ruku proglasila je neku vrstu retuđmanizacije stranke i u tom pravcu već nešto napravila (kooptiranje Đure Perice u Predsjedništvo HDZ-a, stavljanje brnjice HRT-u…), ali u tome ne smije pretjerati. U Bruxellesu gledaju što radi i progledat će joj kroz prste samo ako ne prijeđe dosad uobičajene granice. Zato će veću ulogu dobiti male radikalno desne stranke s kojima se, kako sada izgleda, upravo i uvježbava desnilo. Spomenute tri pravaške stranke (HSP, HČSP, AHSP) najavljuju zajednički izlazak na izbore, u čemu ih se neće podupirati i stimulirati, jer bi se time honoriralo rasipanje glasova na desnici. Ali, neće ih se ni sprečavati, jer se od njih očekuje da drže visoku predizbornu temperaturu, i to na odabranim temama. HDZ-u, naravno, ne odgovara da radikalna desnica izlijeva žuč protiv presuda hrvatskim haškim optuženicima, barem ne u mjeri koja će proglasiti odgovornom za te presude i Vladu Jadranke Kosor, a ne samo Haag.

Sa zadovoljstvom će se, naprotiv, dočekati svako larmanje i lamatanje protiv partizansko-četničko-udbaške “koalicije” pa, u kontroliranoj mjeri, i protiv Srba u Hrvatskoj, i protiv Srbije. Za provedbu ovakve selekcije tema zadužene su HDZ-u bliske braniteljske udruge, ponajprije HVIDR-a, odakle su i odapete spomenute difamacije Pupovca (izjednačen je s Mladićem i Martićem). Može li ova taktika na desne mišiće proći? Sigurno ne ako bi HDZ sebi odredio ulogu sa splitske rive, pa se otvoreno stavio na čelo ovog desničarskog avalanša. Ali, ako bi se to pažljivije i skrupuloznije organiziralo i odigralo, uopće ne bih podcijenio takvu izbornu taktiku. Idu joj na ruku i prilike u Evropi, gdje nadzorna uloga Bruxellesa ostaje, ali je ipak sada slabija nego prije nekoliko godina, jer je u međuvremenu i Evropska unija potonula udesno, negdje do gležnja, a negdje bogami već i do koljena. To donosi trenutne posljedice. Treba li, samo jedan primjer, očekivati od Nizozemske ili Švedske, dosad posebno osjetljivih na prava manjina, da to i dalje budu nakon što je u parlament prve ušlo 24 Wildersovih rasista, a u parlament druge 20 Akessonovih ksenofoba? Ne bih tu imao iluzija.

Nevjenčanom braku HDZ-a i malih desnih stranaka izrazito ide na ruku i mutavo ponašanje ostalih. Zvuči upravo nevjerojatno da je Ivo Josipović nedavno primio, čak na svoju inicijativu, predstavnike ultraškog HČSP-a i to, vele, u njegovom Uredu, u sklopu regularnih kontakata s političkim strankama. Hej, vi gore, ali je li regularna sama ta stranka?! Ti isti ljudi koje je primio predsjednik javno govore o “pozitivnoj ulozi ustaškog pokreta” i traže da se NDH tretira kao povijesno izvorište današnje Republike Hrvatske, dakle otvoreno mašu Josipoviću pred nosom dokazima da su sami sebe stavili izvan Ustava. A on ni da bekne, još je demonstracije koje su mu poslije priredili u Berlinu proglasio najnormalnijom tekovinom demokracije.

Čovjek ne zna što bi na to rekao. Ako dobro razumijem, meni ovo izgleda kao da Josipoviću nije zazorno ni ako bi ova politička opcija došla na vlast. Dobri predsjedniče, nemojte to dva puta reći. Ako vi i sushi-opozicija ostanete kakvi ste sada, i ako se vruće želje desnice poklope s hladnim zvijezdama, to bi se još moglo i dogoditi.

novosti

Autor 29.1.2011. u 12:12

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija