UZBRDICE/NIZBRDICE, Ljubo R. Weiss: „Čačićevanje“ i hrvatski mazohisti

Ljubo Ruben Weiss
Autor 30.6.2014. u 17:09

Izdvajamo

  • Ostala je Čačićeva bolja linija i usiljeni smiješak koji podsjeća na smiješak Ive Sanadera iz boljih dana, i Nadana Vidoševića, također iz boljih dana. I ostao je naravno, mazohizam, politički mazohizam medija i naroda koji po tko zna koji puta puši jednu te istu priču - pjesmu, koju poput starog vergla škriputavo izvodi – Radimir Čačić, bar tridesetak godina! Do kada?

Povezani članci

UZBRDICE/NIZBRDICE, Ljubo R. Weiss: „Čačićevanje“ i hrvatski mazohisti

Bez gledanja u rječnik stranih riječi pokušavam se dosjetiti kako se definira MAZOHIZAM? To je pojam koji mi prvi pada na pamet kada gledam i slušam halabuku koja se radi povodom povratka Radimira Čačića (1949.) u hrvatsku politiku – godinu dana se odmarao u zatvoru poluotvorenog tipa u Valturi kod Pule, osuđen zbog uzrokovanja prometne nesreće sa dvoje poginulih mađarskih državljana. Hiperproduktivan, kakav već jest, Ratko se uspio u zatvoru, osim privilegiranog rada u knjižnici, baviti i golfom, pisanjem novog programa za novu stranku pa čak i slikanjem ulja na platnu, a mediji su nas detaljno izvještavali o mnogočemu vezano za Ratka Čačića, od odlaska u zatvor, o posjetima u Valturi, o njegovim vikendima, o izbacivanju iz HNS-a, o izložbi u Pazinu, i sada, bombastično, o povratku, kao da javnost vapi za njim, zapravo bivšim, u svakom pogledu. Hrvatska treba spasitelja, i već i odlazak iz zatvora u Valturi popraćen je bio nadzemaljskim komentarima – izbjegavajući novinare napustio je zatvor, a da kamere to nisu zabilježile. I pojavila se glasina, u medijima zabilježena, da je zatvor u Valturi napustio – helikopterom!

I „spustio“ se sa malim zakašnjenjem u Varaždinu, gdje se ispričao novinarima na zakašnjenju što je bio samo znak da je cijeli povratak insceniran za javnost tj. pažljivo isplaniran: nećete me vidjeti kako napuštam zatvor, ali hoćete u Varaždinu, kako stižem i slavodobitno ulazim u kuću. Pravo je čudo da iz kuće nije istrčala njegova supruga Marija, potrčala mu u susret i bacila mu se u zagrljaj – dojma sam da je to VELIKI propust organizatora ovog očekivanog povratka Ratka Čačića u politiku, iz koje zapravo nije ni izašao. A trebao je, odavno!

PSEUDOELITA I MAZOHIZAM

Elem, sve se odvija po planu, i kulminacija je ove faze vjerojatno intervju dan, a kome drugome, nego Jutarnjem listu gdje je najvjerojatnije opet drugarica Ankica Mamić rezervirala i zakupila više od dvije stranice. A tamo gdje je Ankica Mamić, ekspertica za komunikologiju i pumpanje likova i (ne)djela raznih pojedinaca i pojedinki, 99,99 % ne stanuje istina, kao što ne stanuje u 95,00 % hrvatske pseudoelite. I tako, mazohizam je psihološka pojava koja je dio osobnosti čovjeka i pri mazohizmu, temeljno je da bol koja u većini normalnih ljudi je samo bol, manje ili više nepodnošljiva, u nekih stvara osjećaj ugode odnosno zadovoljstva. Često se mazohizam veže uz seksualnost i tada su nam pred očima domino žene koje obično s bičem u ruci letu po leđima ili stražnjicama svojih pacijenata ili „muškarčine“ vodaju na lajni, kao pse, ili pak muškarci koji neku mladu djevojku poslože na koljena i udaraju po guzi, sve do crvenila, plavetnila ili – krvi! Neki pak muškarci imaju običaj da šamaraju, povlače žene za kosu a neki pak zadovolje se deranjem ženine odjeće…I kakve pak to veze ima sa Čačićem?

Pa, zar nije ovaj bombastičan povratak bez povratka u stvari jedna sasvim solidna predstava u kojoj je količina mazohizma pojedinih medija (i dijela naroda) narasla do neslućenih razmjera? Gdje se perverzija umnožava sa nevjerojatnom količinom amnezije. Još je Trocki jednostavno napisao da generacije slabo pamte, ali da ista generacija, pa zamalo i kompletni punoljetni narod toliko slabo pamti, zaista je presedan. Dakle, taj BAHATI, AROGANTNI I PREPOTENTNI GOSPODIN, koji je dugo vremena nosio i titulu negativca broj jedan hrvatske politike, u samo godinu dana poluzaborava, premeće se u spasitelja Hrvatske, posebno hrvatske ekonomije, čijem je uništavanju dao zamjetan obol.

   Prisjetimo se:

  1. u prvom mandatu SDP-a u vrijeme blijedog Ivice Račana forsirao je gradnju cesta zanemarujući sve druge oblike prometa, cesta koje su građene kreditima i to kreditima koji upravo ovih godina dospijevaju u enormnim iznosima na naplatu, a koje dugove Hrvatske ne može servisirati pa pokušava dati te iste auto-ceste u koncesiju,
  2. prije toga, proslavio se „poslom stoljeća“ u Izraelu, koji je detaljno opisan u knjižici „Uspon Radimira Čačića 90 – tih „“ varaždinskog istraživačkog novinara Krešimira Kovača; usput, ova je knjižica dokumentirana optužnica protiv Čačića, koju bilo koji DORH valja samo prepisati, jer knjižica vrlo detaljno prikazuje i sve malverzacije oko firme Coning, nastale iz socijalističkog Zagorja, koje je prvo palo u njegovu usponu. Da bi se uspinjalo, prethodno treba nekoga ili nešto srušiti, a u tome je gospodin Čačić pravi velemajstor, kao što je velemajstor u zametanju tragova (novca, marifetluka..) ili pretvaranja poraza u uspjehe,
  3. majstor je koalicija (kukuriku koalicija je nastala većinom kao njegova ideja), gdje je kartaškim blefom ishodio za HNS neprimjereni broj mjesta u Saboru, a gdje je „popušio“ pokazuje se danas, potpuno neiskusan i grozomorno netalentiran Zoran Milanović kojem je Čačić postao glavni šaptač u Vladi,
  4. Čačićeva ekonomija kao PPVRH-a. (izmišljena dužnost prvog potpredsjednika vlade) i njegov program većinom ugrađen u Plan 21 temeljena je na ideji državnog kapitalizma i neoliberalnog koncepta koji su zapravo „drveno željezo“, tvorevina nepostojeća, i nemoguća, kao što je nemoguće biti liberalni demokrat…
  5. Velemajstor u obećanjima, Radimir Čačić je najavio i pokušao ostvariti – nabrajam samo dio blefova i nerealnih procjena:

a)    mini new deal, rezultat NIŠTA,

b)   privlačenje stranih investicija, rezultat NIŠTA,

c)    Zagreb na Savi, rezultat NIŠTA

d)   fasadizacija i slične gluparije temeljene na javno-privatnom partnerstvu, rezultat NIŠTA,

e)    postizanje energetske neovisnosti RH, gradnja Plomina C, na UGLJEN, hidroelektrane Ombla… rezultat NIŠTA,

f)     smanjenje nezaposlenosti, rezultat NIŠTA,

g)    jačanje HNS-a, rezultat NIŠTA!

h)   odšteta Katarini Liptak, preživjeloj prometne nesreće u Mađarskoj, NIŠTA!

MAKJAVELIZAM NA HRVATSKI NAČIN

Radimir Čačić je prototip i ogledni primjerak onog hrvatskog političara koji uspijeva u politički neosviještenoj sredini, primjer tajkuna koji je bljesnuo već u socijalističko vrijeme, porijeklom iz bonvivanske sredine soc-elite kojem je osamostaljenje Hrvatske došlo kao naručeno da bi u njoj producirali ideje i GRČEVITO željeli vlast i moć, dijelom je i provodili, pazeći pri tome da izbjegnu građane i radnike, docirajući poluistinama i služeći se providnim manipulacijama, politizirajući bez relevantnih uspjeha. „Čačićevanje“ je ozbiljna boljka hrvatskog društva, jednako kao što je to politički mazohizam, ali i sadizam koji će gospodin sveznadar provoditi sve dok nalazi žrtve. Za nadati se je da lukavac Milan Bandić pa i sličan, sada euro-parlamentarac Ivan Jakovčić neće se dati uvući u još jednu fantazmagoriju „dečka koji obećava“ pri tome služeći se blefovima koje više ne koriste ni kartaši u zabitim, seoskim birtijama. Jer, u „čačičevanju“ je najmanje zdrave ekonomije, manje – više sve su to napabirčene improvizacije arhitekta koji jedva da je projektirao ijednu zgradu, koji bi državu vodio kao poduzeće gdje su građani svedeni na zaposlenike koji godinama rade bez plaće ili, u najmanju ruku, bez solidne plaće, gdje je makjavelistička tehnologija vlasti sve, a sadržaj zamalo ništa.

Ostala je Čačićeva bolja linija i usiljeni smiješak koji podsjeća na smiješak Ive Sanadera iz boljih dana, i Nadana Vidoševića, također iz boljih dana.

I ostao je naravno, mazohizam, politički mazohizam medija i naroda koji po tko zna koji puta puši jednu te istu priču – pjesmu, koju poput starog vergla škriputavo izvodi – Radimir Čačić, bar tridesetak godina!

Do kada?

(30.06. 2014.)

Ljubo Ruben Weiss
Autor 30.6.2014. u 17:09

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija