UZBRDICE/NIZBRDICE Ljubo R. Weiss: Papa Franjo na pupku svijeta (II)

Povezani članci

• Priznajem samo sud svoje mantije!
• ‘Mediji, novinari & nasilje prema ženama – izmjena postojećih praksi’
• Zašto smo marksisti?
• Oproštaj od 2015. godine – gora si od prošle, ali i puno bolja od one koja tek dolazi
• Tko pije, a tko plaća zbog 12 polovnih Rafalea F3R?
• Tako miran i povučen susjed? – Obilježavamo Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Foto: Reuters

Položaj katolika zadnjih se desetljeća rapidno pogoršava u Egiptu, Libanonu, Siriji, dok žive i rade u Jordanu pod manjim pritiskom nego u spomenutim državama. I u samom Izraelu i u Jeruzalemu opada broj katolika, iz raznoraznih razloga. Međutim, ne opada broj hodočasnika u Izrael, i katolici iz raznih dijelova svijeta brojniji su u Izraelu u prva četiri mjeseca u odnosu na prva četiri mjeseca 2013. čak za 13 posto…Papa Franjo pridružio se na najbolji mogući način  rijeci  katoličkih i drugih hodočasnika u Izraelu i u ponedjeljak njegovo je hodočašće kulminiralo upečatljivim događanjima po kojima će se dugo pamtiti ovaj posjet Jeruzalemu i Svetoj zemlji. Pomno su birana mjesta na pupku svijeta i svakako da je pojavljivanje na njima probuđivalo  veliki naboj emocija ne samo u pratnji Pape nego i u onima koji su imali privilegij biti s Papom u društvu ovaj ponedjeljak.

Zid plača, ostatak Drugog hrama koji je razoren od Rimljana 71. godine naše ere zid je koji je drugačije simbolike od aktualnog zida koji dijeli Izrael od Zapadne obale i Gaze. Možda ovo papino kretanje od zida do Zida i pokušaji promicanja mira najbolje ilustrira jedan židovski vic:

CNN-ova novinarka je čula za jednog starog  Židova koji je zadnjih šezdeset godina molio svaki dan dva puta dnevno na Zapadnom zidu – Zidu plača, te ga je odlučila posjetiti i napisati članak o njegovom iskustvu. Gledala ga je nekih 45 minuta kako moli. Kad je završio i krenuo nazad, prišla mu je i zatražila intervju.

“Oprostite, ja sam Rebecca Smith, CNN. Kako se zovete?”

“Morris Feinberg”, odgovorio je stari Židov.

“Gospodine, koliko dugo dolazite i molite na Zapadnom zidu?”

„Šezdeset godina!”

“Šezdeset godina, to je zadivljujuće, a  za što molite?

„Molim za mir među kršćanima, židovima i muslimanima. Molim za prestanak mržnje i ratova. Molim da djeca odrastu u odgovorne zrele osobe i da vole svoje bližnje.”

“I kako se osjećate nakon šezdeset godina?”

I pred Zidom plača Papa nije mogao a da ne pročita poruku koju je ispisao na papiru koji se po tradiciji ostavlja u utorima između kamenih gromada Zida plača, kao želja hodočasnika:

MIR BLIŽI ILI DALJI?

Dodajem i nešto osobno: godine 1971. imao sam priliku poruku na ceduljici vrlo slična sadržaja, ostaviti na Zidu plača, i danas 43 godine poslije teško je odgovoriti da li je mir na Bliskom istoku bliže ili dalje nego tada.

Posjet  pokazuju Papine dobre namjere, a sigurno je da i susret  Svetog oca koji i dalje budi nade propovijedajući ljubav i skromnost. i  široko cijenjenog Shimona Peresa, legende ne samo izraelske politike, može uroditi dalekosežnim odlukama ne samo a vjernike, nego i za ovaj duboko podijeljeni i krizama uzdrmani svijet. Obojicu valja nam promatrati kao humaniste,  gdje Sveti otac  uređuje Vatikan ne samo kao moćnu crkvenu instituciju koja vapi za reformama nego vjeru posreduje kao djelatnu i blagotvornu, i gdje Shimon Peres djeluje pomirujuće i biva kao iskusna, svestrana  starina toplo priman od Kine preko Vatikana do Norveške. Otvorenih pitanja između Izraela i  Svete stolice ne manjka,  a starima dodana su i neka nova. Kolega Inoslav Bešker, pronalazim, pobrojao ih je i sistematizirao još 2009.  i pet godina poslije posjete pape Benedikta XVI Izraelu, mogu ih samo ponoviti: „Izraelsko-vatikanski pregovori o imutku Katoličke crkve u Izraelu traju 10 godina bez ishoda(dodajmo još pet godina, napomena Lj.R.W.) Sveta Stolica se nada da će katolicima biti vraćene oduzete crkve i da će crkvene ustanove biti oproštene poreza. Izraelski predsjednik Shimon Peres sugerirao je svojoj Vladi da Svetoj Stolici dâ na upravu šest kršćanskih svetišta (Crkvu Navještenja u Nazaretu, Dvoranu Posljednje večere na Sionu, Getsemani, brdo Tabor, te Crkvu umnažanja kruha i riba; Crkva Svetog groba već je u kršćanskim rukama… „

OTVORITI KONAČNO ARHIV VATIKANA

Posjet poglavara Rimokatoličke crkve Jeruzalemu ovog vikenda daje  novu nadu aktivistima, od kojih su neki bliski prijatelji sa papom Franjom, koji vjeruju da bi on mogao iskoristiti ovu priliku da otvori tajne dokumente Vatikana iz vremena Holokausta. Među njima je Efraim Zurrof, glavni lovac na naciste Centra Simon Wiesenthal  i direktor njegove jeruzalemske ispostave.Zurrof je izjavio za Guardian: „Davanje punog pristupa vatikanskom arhivu iz vremena Holokausta bi bio vrlo važan korak u olakšavanju istinitih procjena nekoliko pitanja, među njima i to što je Vatikan znao o Holokaustu i kada su dobili tu informaciju“.

Iako je Vatikan prije mnogo godina najavio dugački vremenski period za oslobađanje dokumenata, vjeruje se da bi papa Franjo sada mogu ubrzati taj proces kao gest dobre volje prema  Židovima u svijetu. On je izrazio podršku inicijativi za objavljivanje dokumenata pre nego što je  izabran za papu..

Abraham Skorka, argentinski rabin koji je dugogodišnji papin prijatelj i koji ga prati na turneji po Svetoj zemlju ovog vikenda, tvrdi da ima čvrsto njegovo obećanje da će otvoriti dokumente istraživačima. I taj rabin i argentinski musliman koji prate papu na putovanju pred Zidom plača našli su se u zagrljalju.

Papa Franjo zaustavio se i kod spomenika žrtvama palestinskog terorizma, nedvojbeno se protiveći teroru čije su žrtve slučajni i nevini civili, pa i djeca.

Svakako najdirljivija je bila molitva i poruka iz Dvorane sjećanja Yad Vashema gdje je Papa skrušeno poljubio ruke preživjelima Holokausta. On, kojem  mnogi ljube ruke, poljubio je ruke preživjelim logorašima i time gestom brandtovski se poklonio žrtvama Šoa, i ma koliko bilo u tom činu možda i političkog marketinga, taj čin kao i posjet grobu osnivača cionizma, Theodoru Herzlu, nedvojbeno pokazuju Papu Franju kao onoga koji zna koliko mu je stalo do  Jeruzalema i Izraela te Židova kao starije braće. Palestinci su razočarani posjetom Cionu i grobu Theodora Herzla, međutim valja u vezi – Yad Vashem- grob Theodora Herzla vidjeti više simbolike osim  davanja legitimiteta jednom nacionalnom pokretu za osnivanje države: naime, hipotetski se može pitati koliko bi milijuna Židova bilo spašeno da  je postojao EREC IZRAEL 1933. kada su počeli masovni progoni Židova u Njemačkoj, kasnije kulminirajući u akcijama  „konačnog rješenja“ tzv. židovskog pitanja??

Što su razgovarali i zaključili  Papa Franjo i njegovi domaćini, predsjednik Peres i premijer Netanyahu, još će neko vrijeme ostati tajna. No, svakako da stanje u Ukrajini iako se izravno ne tiče ni Vatikana ni Izraela, neće ostati po strani kao tema razgovora, isto kao i odnosi Izraela i Evropske unije, pa i sa USA, koji nisu na zavidnoj visini. U svakom slučaju podrška Vatikana i Svetog oca Izraelu, može samo pomoći da se Izrael više i bolje integrira ne samo u bliskoistočnu regiju, nego još kvalitetnije pozicionira u međunarodnoj zajednici.  Izrael  je zemlja  koja pokazuje  demokratsku stabilnost,  deveta je po vojnoj snazi u svijetu, četvrta po snazi zrakoplovstva i takva, sa ekonomijom u ekspanziji,  jamči i jamčiti će ubuduće siguran pristup svetim mjestima, dok nema jamstva da će tako biti u slučaju da su pod kontrolom palestinskih vlasti, pogotovo što je Mahmud Abas ušao u svojevrsni savez s ekstremističkim Hamasom. Voljeli mi Izrael ili ne on ostaje branitelj  ne samo židovstva već i kršćanstva, kao jedna od najisturenijih država  zapadnog svijeta, na vrlo osjetljivom geopolitičkom položaju. Ostaviti ga samog u nepovoljnom  međunarodnom i posebno, vojnom okruženju značilo bi ugroziti same temelje judeo-kršćanske civilizacije i vrlo je vjerojatno da su to spoznaje i pape Franje i Vatikana, nezaobilaznih činitelja međunarodnih odnosa danas u svijetu. gdje vjera, bilo koja, ne smije biti instrumentalizirana u  grube političke svrhe.

NASTAVAK PREGOVORA MOŽDA OD EPOHALNOG ZNAČAJA

Svaki doprinos ponovnom uspostavljanju pregovora između izraelskih vlasti i vlasti u Palestionskim autonomnim područjima se računa. Ti su pregovori prekinuti prije  nekoliko tjedana i njihovo oživljavanje iako trenutno nema velike šanse obnoviti ih, možda su od epohalnogg značaja. Poticaji od hrabrog Pape stoga  imaju u ovom trenutku posebnu važnost jer  i deset godina mukotrpnih pregovora sukobljenih strana bolje je nego, primjerice, šest dana  rata!

Stoga i ovaj posjet pape Franje, kao jedan u nizu od   valja pozdraviti, u nadi da nakon 66 godina od osnutka, i nakon čak pet ratova (za oslobođenje 1948/9,, rat u vezi Sueske krize, 1956.  šestodnevni rat 1967., jomkipurski rat 1973, te libanonski rat 1982.)  Bliski istok nije doživio rat Izraela i arapskih zemalja 32 godine i za vjerovati je da će papin posjet produžiti razdoblje mira i pridonijeti da SHALOM, mir, postupno obuhvati sve veći dio Bliskog i Srednjeg istoka. Naravno, u tom okviru nezaobilazno je i pitanje „nukleokausta“ odnosno odnosi Izraela i Irana koji ostaju kamen spoticanja za mnoge u međunarodnoj zajednici.

Stoga  Papi Franji  koji  je krajem ovog svibnja, za koji mjesec kažu da je najljepše boraviti u Izraelu, uzburkao duhove na Bliskom istoku svaka čast i poruka poštovanja: MIR i DOBRO  najbolje pronose  i katoličku i židovsku, i sve druge vjere.

SCHALOM, SELAM ALEJKUM I AMEN!

  (26. 05. 2014. navečer)