UZBRDICE/NIZRDICE Ljubo R. Weiss. Kome (ne) treba politička pamet (hrvatska politologija i politika)?

Ljubo Ruben Weiss
Autor 11.6.2014. u 12:14

Izdvajamo

  • Razlikovanje egoističnih interesa i općeg interesa, osobnog dobra i društvenog dobra, i možda najvažnije, DOBRA i ZLA koje nam se dogodilo i još događa trebalo bi biti normalno, no, postaje događaj za slavljenje (doček ratnog zločinca Darija Kordića, kao heroja!!). Jer, nažalost, nekima ni dvadeset godina zatvora, ni sto politologija neće pomoći da razlikuju socijal-demokraciju od klero-fašizma, ratni zločin od legitimnog prava na obranu, bijedu od blagostanja, moralnost i etičnost od kurveraja i bezočne prijevare, sa dodatnim balkanskim „štihom“!

Povezani članci

UZBRDICE/NIZRDICE Ljubo R. Weiss. Kome (ne) treba politička pamet (hrvatska politologija i politika)?

U ponedjeljak, 9. lipnja 2014. sa zanimanjem sam pratio TV emisiju državne dalekovidnice Fokus, koju je uredio i vodio Danko Družijanić. Gosti su mu bili politolozi dr. Zdravko Petak i dr. Agan Begić te komunikologinja mr. sc. Aleksandra Kolarić, predstavljena kao „bivši član SDP-a“ (zapravo je diplomirala povijest i francuski jezik). Nisam znao da postoji „bivši član SDP-a“ kao zanimanje, ali eto, čovjek uči dok je živ.

Moglo se gledati tu emisiju jer sam dojma da su prisutni politolozi u studiju opravdali svoje, ali i moje zvanje. Kod Aleksandre Kolarić primjećivao se izraziti politički diskurs.

Politologija je jedna od mlađih znanosti u našem podneblju (Fakultet političkih nauka u Zagrebu osnovan je prije 52 godine kao prvi u ex-Jugoslaviji!) i usprkos raširenu mišljenju o nekoj partijskoj školi, bar moj zagrebački Fakultet dao nam je znanja (generacija 1968-1972.) na kojima nam mogu pozavidjeti u najmanju ruku današnji političari na prostoru od Jesenica do Đevđelije koji, po rezultatima i intelektualnom formatu, čini se, nisu dorasli ni zamalo ijednom asistentu koji su tada djelovali na Fakultetu: Ivan Šiber, Ivan Prpić, Branko Caratan, Ivan Posavec… Sjećam se i vrlo dobrih profesora iz tog vremena: dr. Vanja Sutlić, st, dr. Radovan Pavić, dr. Nerkez Smailagić, dr. Inge Šeparović-Perko, dr. Radovan Vukadinović, dr. Davor Rodin, dr. Zvonimir Baletić, dr Pavao Novosel… Tko se još sjeća dr. Vere Stein-Erlich??

No, sentimentalni smo jer bilo je to vrijeme naše mladosti, junačenja, stjecanja prvih političkih iskustava, kada smo počeli vrlo dobro razlikovati aktualnu politiku i politologiju koji su vrlo rijetko bili u harmoniji – jednostavno, kritičnost i profesora i studenata se tada podrazumijevala, i nije čudo da se malo-malo govorkalo o ukidanju Fakulteta, jer, eto, na njemu djeluje nepoštena inteligencija s nekim ljevičarskim grupama koje predvodi – Žarko Puhovski! Žestoki kritičar Fakulteta bio je u to vrijeme dr. Vladimir Bakarić, politički alfa i omega u Hrvatskoj, vjerojatno i zato što ga nitko nije zvao da održi bar jedno predavanje! Fakultet je 2012. obilježio 50 godina postojanja, pale su prigodničarske riječi, i na moje razočarenje, distance spram aktualne politike, bar po izvještajima, nije se dalo primijetiti. Znanost kao sluškinja politike?

Ali, kakve politike?? Danas pojedini profesori tu i tamo ponešto kažu na TV, dojma sam više se manipulira njihovim izjavama, nego što uistinu analiziraju društvene pojave i političke procese. Jer, kakva je to izjava koja u stvarnosti traje i do desetak minuta, a u mediju, primjerice na HRT, pojavi se najviše pedesetak sekundi?? Evo, malo samoljubivo kažem, kada bi mene toliko rezali, ne bih više ni davao izjave, kao što to sada većinom radi moj drug iz tog vremena, a sada predavač na Pravnom fakultetu u Splitu mr. Zoran Malenica kojem je glavna preokupacija desetljećima sociologija jugoslavenskog odnosno hrvatskog društva. Nema osjetljivije teme, i nema manje izvještavanja o toj temi, nego danas u hrvatskim medijima. Općenito, dok je svojevremeno dr. Neca Jovanov istraživao i „obustave rada“ tj. štrajkove, nije mi poznato nijedno relevantno novije istraživanje o hrvatskoj pseudoeliti, tajkunima i tajkunčićima, enormnim socijalnim razlikama koje su najmanje rezultat rada…Kako bi mi bilo poznati kada i pored svega, nemam baš mirovinu koja bi mi omogućila ležernu pretplatu na „Političku misao“, koju povremeno pogledam u elektronskom obliku. Može li me netko uputiti na znanstvene radove u Hrvatskoj iz područja politologije, sociologije, psihologije, društvenih znanosti? Istraživanja javnog mnijenja rade se ad hoc, i nažalost, rezultati se podešavaju naručiteljima, jer kako objasniti da po jednima dr. Ivo Josipović je najpopularniji hrvatski političar s 40 % glasova ispitanika, a u drugom istraživanju s glasovima 70 % ispitanika?

HRVATSKA POLITOLOGIJA U GETU?

Hrvatska politologija je mrtva, živjela hrvatska politologija! I prije 1991. velikim dijelom ovisilo je i o samoj kuraži znanstvenika i pedagoga koliko će biti domet politologije, o autonomnosti Uprave Fakulteta, Nastavnog vijeća, glasnoći studentske trećine… financijama koje su često nedovoljne da pokriju troškove znanstveno-istraživačkog rada. Ipak, dojma sam da je za politologiju ova hrvatska država bila prije maćeha, nego majka, i da je politologija stagnirala, uostalom kao i cjelokupno hrvatsko društvo u kojem je znanje potisnuto u deseti plan, a politika i politikanstvo popelo se na pijedestal. Taj salto mortale nije ništa drugo do izokrenuta piramida, gdje je znanstvena spoznaja gurnuta u rezervat dokonih ili čudaka i u nas ima pogrdan naziv „pametovanje“ ili „filozofiranje“, a na vrhu se nagomilala široka lepeza analitičara i „analitičara“, često jednih te istih. Nije li danas hrvatska politologija stješnjena u geto? Sjećamo li se ijedne jedine izjave vrijedne memoriranja analitičara koji ne udovoljava elementarnim premisama kulture govora – Davora Gjenera – da o ispraznosti poruka ne pišemo! A Dejan Jović, politolog – profesor, a i savjetnik predsjednika dr. Josipovića?? Prije osobna upornost i kuraža, nego uvažavanje politologa i politologije! I dojma sam da ga neprestano proziva rodoljubna grupacija jednako zato što je Srbin, koliko im smeta istovremeno on kao politolog koji se može pojaviti i na svjetskim skupovima, a da ne osramoti ni struku, ni zvanje!

PRAVNIK DO PRAVNIKA, EVO BELAJA!

I u nas se radi o još jednoj krajnje neobjašnjivoj pojavi – preplavili su nas pravnici, od zadnjeg varoši do hrvatskih premijera, pa i predsjednika države. Pravnik do pravnika, a prava i pravde u hrvatskom društvu ni od korova – da, baš tako, ni od korova, belaj do belaja! Zvijezde politike su odvjetnici koji svojim stavovima pro domo su u javnom prostoru u većini slučajeva zagađuju taj prostor; tu su mnogi u radnim skupinama kao da je bitno kako pravno formulirati neki sadržaj, a ne koliko je pravno rješenje pravedno i socijalno uravnoteženo? I stoga ta saborska zakonomanija kao da su ekonomske i socijalne probleme rješavali zakoni i pravne norme? (usput, u Saboru je 2012. godine bilo čak 17 politologa, ccccc, i nisam zamijetio da su se suprotstavili toj dominaciji pravnika!) Ne bi trebalo poopćavati, ima izuzetaka od pravila, ali ni prava i studij prava nisu ono što su nekada bili. Jer, kako objasniti da hrvatski akademik postaje osoba koja je autor jednog od najkontroverznijih zakona, o pretvorbi i privatizaciji, te denacionalizaciji, jednako kao već zaboravljeni Smiljko koji zna o novcu manje nego zadnji židovski kramar!? Po kojoj logici je prononsirani nacionalist i „žestoki“ Vice Vukojević obnašao dužnost člana Ustavnog suda RH i čak tri mandata žario i palio u Saboru i izvan njega?

Ni ekonomista nema u javnom prostoru koliko bi trebalo, tu se javljaju opet jedni te isti analitičari u bankama, koji uglavnom zastupaju interese bankarskog sustava. Psiholozi su vrhunski, ako su gospođa koja pronosi priručnu psihologija za neudate djevojke i nesretne kućanice. Mene, vjerujem i javnost, bi zanimao jedan intervju od sat vremena s kompetentnim psihologom (psiholozima) koji bi nam odgovorili na pitanja kakva je uloga političke psihologije u hrvatskom društvu? Što je to psihologija mase odnosno gomile? Otkuda toliko oportunizma, otkuda toliko klimavaca, otkuda jedan Glavni odbor jedne partije, k tome socijal-demokratske, može biti na razini klijentelističke svijesti kakve nije bilo ni u počecima socijaldemokracije prije 150 godina u Evropi…Koliko članova tog Glavnog odbora zna da je Socijaldemokratska stranka Njemačke lani obilježila osnutak prije 150 godina i da je njen utemeljitelj Ferdinand Lassale? Ona je najstarija demokratska stranka na svijetu i uvelike je pridonijela ne samo jačanju prava radnika i žena, već razvoju demokracije uopće.

Razlikuju li ta gospoda-drugovi uopće političke doktrine?? Znaju li oni što je politički proces, što su to interesi, koja je najbolja uloga države u društvu, što je to državni kapitalizam? Ima li kakvih ozbiljnih rasprava o političkom sustavu, izbornom sustavu, zakonu o političkom organiziranju, pravima manjina, ulozi medija i javnog mnijenja, tko u nas kreira javno mnijenje – gospodari kapitala ili građani, tko i kako kontrolira sigurnosni sustav…itd. Ima li i kakvog uopće „idejnog osposobljavanja“ članstva političkih stranaka?

Politologija nije čarobni štapić, ali politologija zna biti dobar savjetnik političarima. U svijetu ipak političari se znaju i služiti politološkim saznanjima, ali izgleda da bi u nas trebalo prvo političare učiti da uopće slušaju savjetnike i stručne službe… Ne, politika nije samo za politologe, ali politika bez politologa je suha slama koja se zapali brzo ili pak usmrdi kao u Augijevim štalama.

VOLJA NARODA?

Da bi političari trebali slušati prije svega GLAS NARODA, VOX POPULI, ma koliko nam se on ponekad ne sviđao, abeceda je politike, kao i politologije. Tko je zapravo nositelj suvereniteta i što je to VOLJA NARODA, i kako se ona prenosi do parlamenta i drugih vodećih državnih institucija? I zato nam mogu trabunjati političari kako mandat Vlade i Sabora traje četiri godine, kako je Vlada stabilna… kao da matematička većina u Saboru odražava volju naroda prije dvije i po godine, i sada!? U parlamentarnim demokracijama vlada koja nema rezultata ili je upletena u neki od skandala ili u afere koje dovode u pitanje stabilnost sustava, može odstupiti u svakom danu od četiri godine mandata, da sada opet ne špekuliramo o časnoj ostavci vlade i/li premijera!

Razlikovanje egoističnih interesa i općeg interesa, osobnog dobra i društvenog dobra, i možda najvažnije, DOBRA i ZLA koje nam se dogodilo i još događa trebalo bi biti normalno, no, postaje događaj za slavljenje (doček ratnog zločinca Darija Kordića, kao heroja!!). Jer, nažalost, nekima ni dvadeset godina zatvora, ni sto politologija neće pomoći da razlikuju socijal-demokraciju od klero-fašizma, ratni zločin od legitimnog prava na obranu, bijedu od blagostanja, moralnost i etičnost od kurveraja i bezočne prijevare, sa dodatnim balkanskim „štihom“!

Blitva pije, Blitva se opija…

(Sorry, ali završetak ove kolumne, kao i neki dijelovi, prije su politički nego politološki jer, kažu, u svakom drugom politologu, čuči –političar! To samo po sebi nije loše, ukoliko politološka znanja ne zloupotrebljava(mo) jer, kao i politika, i politologija može imati dva lica, poput boga Janusa)

(10.06.2014.)

Ljubo Ruben Weiss
Autor 11.6.2014. u 12:14

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija