Uzmak ljevice

Gradimir Gojer
Autor/ica 21.1.2016. u 11:34

Izdvajamo

  • Kada bi ovdašnji oporbeni političari ponekad (!) zavirili u povijest političkih sustava u ozbiljnim svjetskim demokracijama utvrdili bi da njihov način rada i njihova potpuna indiferentnost u sadašnjem političkom trenutku daytonskog improvizorija imenom BiH više šteti njihovom članstvu, pa time i bh. društvu i državi i da povremeni, jalovi vapaji u medijima pripadaju ropotarnici zaborava političkog djelovanja, a ne ozbiljnom javnom političkom diskursu u životu ove, ionako od sviju, napuštene i dobrano napaćene zemlje.

Povezani članci

Uzmak ljevice

Foto: Flickr

Ili o tišini na oporbenoj sceni BiH

Bez konkurencije u političkom smislu nema demokratske logike življenja, a nažalost u BiH se i dalje živi plemenski, sa vođama koje i dalje više liče na vračeve i poglavice nego na suvremene političare, koji bi i na verbalnom, ali još i više izravno djelatnom planu mogli pomaknuti kotač razvoja u svim smjerovima koji garantiraju euroatlansku budućnost države BiH. 

U posljednje vrijeme postoji samo jedna konstanta u političkom životu BiH.

Na zemljopisnom prostoru koji naseljava dejtonski improvizorij nazvan Bosna i Hercegovina, bez ikakovih preciznih državnih oznaka i definitivno, čak ni kao pojam (??!!), ne postoji više politička oporba?! Stvarnog oporbenog djelovanja nema čak ni kada je u pitanju najjača politička snaga, koja bi po potencijalu, brojnosti članstva poglavito, dakle, SDP BiH, mogla biti i oporba, ali i stanovita alternativa vladavini manje-više nacionalnih partija.

U oba bh. entiteta jednostavno oporba je nečujna, njen nekada gromki glas utihnuo je apsolutno u federalnom dijelu bh. države… Nešto snažnijom čini se, ipak, oporba objedinjena u Savezu za promjene unutar Republike Srpske…

Sporadična javljanja ovdašnjih socijaldemokrata sve mi više liče na opću tugovanku sastavljenu od lamenta zbog gubitka vlasti i utjecaja i neke pritajene tuge zbog toga što bratske i sestrinske socijaldemokratske stranke iz regiona i Europe jedva mogu i sebi pomoći, a kamoli bh. nejakoj socijaldemokraciji… No, nije samo socijademokratska oporba otanjila i utihnula.

Niti oporba stranaka sa nacionalnim predznakom nije jača, dapače sve više i teže biva grogirana od političkih i ekonomsko-lopovskih udaraca onih stranaka koje obnašaju vlast na entitetskoj i državnoj razini. I činjenica da Savez za promjene u RS nešto radi, nedovoljno je da bi se konstatirala ozbiljnija oporbena djelatnost, jer u kriminal ogrezloj vlasti manjeg bh. entiteta takva oporba teško može zadati ozbiljniji udarac, a kamoli je dovesti do smrtnog hropca…

Među partijama sa hrvatskim nacionalnim predznakom nema ravnopravnoga, niti približno, a kamoli ozbiljnije snažnog oponenta HDZ BiH i njihovoj privatno-obiteljskoj udruzi HNS, a čvrsti zagrljaj bar prividnoga monolita hrvatskih partija doima se kao totalno negiranje širih demokratskih procesa na ovim prostorima. Tako je to u Bosni i Hercegovini u doba kada su svi političari, i iz pozicije i iz oporbe,  oduševljeni navodnim ulaskom u NATO i euroatlanske integracije. A ne vidim nikakvog razloga da o tomu uopće razgovaraju, jer ulazak u bilo kakve zapadne aranžmane podrazumjeva prije svega prihvatanje demokratskih standarda. Ne vidim ozbiljniji demokratski standard od onoga da se ukine, i to trajno, monopol na vladavinu prostorom koji danas nosi teško breme dejtonskog nasljeđa…

Bez konkurencije u političkom smislu nema demokratske logike življenja, a nažalost u BiH se i dalje živi plemenski, sa vođama koje i dalje više liče na vračeve i poglavice nego na suvremene političare, koji bi i na verbalnom, ali još i više izravno djelatnom planu mogli pomaknuti kotač razvoja u svim smjerovima koji garantiraju euroatlansku budućnost države BiH.

Suštinski problem oprbe u BiH je što ona shvata i ne misli temeljnu stvar za oporbeno djelovanje, a to je da oporba nema samo i jedino zadatak da kritikuje i u krajnjem ishodu ruši vlast… U svakom ozbiljnom demokratskom sustavu oporba čini korektivni faktor, koji permanentno upozorava vlast na skretanje od smjera utvrđenog demokratskim, parlamnetarnim institutima! Oporba bi morala biti i u bh. slučaju ozbiljan korektiv, a ne u jednom slučaju cmizdrava skupina stranaka koje kukaju za izgubljenom vlašću i monopolom, a u drugom slučaju arogantna, ničim potkrijepljena snaga koja uživa u vlastitoj oporbenoj auri??!!

Kada bi ovdašnji oporbeni političari ponekad (!) zavirili u povijest političkih sustava u ozbiljnim svjetskim demokracijama utvrdili bi da njihov način rada i njihova potpuna indiferentnost u sadašnjem političkom trenutku daytonskog improvizorija imenom BiH više šteti njihovom članstvu, pa time i bh. društvu i državi i da povremeni,  jalovi vapaji u medijima pripadaju ropotarnici zaborava političkog djelovanja, a ne ozbiljnom javnom političkom diskursu u životu ove, ionako od sviju, napuštene i dobrano napaćene zemlje.

Gradimir Gojer
Autor/ica 21.1.2016. u 11:34