UZMITE BRONHI LAKŠE SE DIŠE

VEDRAN SRŠEN
Autor/ica 14.4.2020. u 09:14

Izdvajamo

  • Desničari, nacionalisti i lažni domoljubi, kao uvijek u našoj povijesti su opljačkali Hrvatsku i uništili našu ekonomsku osnovu stvorenu u samoupravnom društvu Socijalističke Republike Hrvatske u okviru socijalističke Jugoslavije.

Povezani članci

UZMITE BRONHI LAKŠE SE DIŠE

Foto: Slobodna Dalmacija       

Toliko smo propali i postali jadni bez igdje ičega da nam čak i TV reklame poručuju, podsjećajući nas na 30 godina domoljubne vladavine utemeljene na politički namještenoj i odglumljenoj privatizaciji koja nas je razbaštinila svega što smo imali. Desničari, nacionalisti i lažni domoljubi, kao uvijek u našoj povijesti su opljačkali Hrvatsku i uništili našu ekonomsku osnovu stvorenu u samoupravnom društvu Socijalističke Republike Hrvatske u okviru socijalističke Jugoslavije.

Slika šarmantne Ane Sasso koja izvire iz mora u mokroj majici priljubljenoj uz tijelo bez grudnjaka, koja u bikiniju pleše bokovima u ritmu muzike na čuvenoj plaži na splitskim Bačvicama, urezala se u sjećanja mnogih, naročito teenegera u tadašnjoj Jugoslaviji u vrijeme kada je nastala ta čuvena reklama „Pipi“, za narančin gazirani sok splitskog Dalmacijavina.

Ana Sasso djevojka iz Splita osvojila je titulu Miss Jugoslavije 1982. godine i sudjelovala na izboru za Miss Svijeta plasiravši se među 10 najljepših na svijetu, napravivši i zavidnu manekensku karijeru, ali će pored svega toga biti prepoznata i ostati u našim sjećanjima kao djevojka sa „Pipi“ reklame. Bila je i ostala jedna od kultnih ljepotica jugoslavenske estradne scene sa koje se pored nje sjećamo prve Miss Jugoslavije Nikice Marinović koja je osvojila titulu prve pratilje Miss Svijeta, zatim Mire Furlan, Ene Begović, Bebe Lončar, Bernarde Marovt koju mnogi smatraju najljepšom od svih, te Lepe Brene, Olivere Katarine, Milene Dravić, a to su samo neke od onih čijoj smo se ljepoti i dragosti divili.

Najzaslužniji za nastanak reklame koja je proslavila Anu Sasso je legendarni splitski pjevač Đorđi Peruzović, koji se obilježio za sva vremena hitom „Di si bija kad je grmilo“, a koji je i autor stihova iz „Pipi“ reklame – „Zato pijte Pipi to vam snagu daje“.

Prije Ane Sasso to je piće promovirao čuveni splitski plivač maratonac Veljko Rogošić. Interesantno je da je Astrid Lindgren, švedska književnica i autorica priča o pustolovinama Pipi duge čarape, dala suglasnost Dalmacijavinu da se po njenoj junakinji Pipi nazove osvježavajuće bezalkoholno piće odrekavši se autorskih prava.

Malo ih zna, a bivša hrvatska predsjednica Kolinda još i manje, da je ova reklama nastala kao odgovor Dalmacijavina na pojavu na tržištu Badelove „Nare“. Time se potvrđuje da je jugoslavensko ekonomsko tržište itekako bilo podložno i funkcioniralo po principima ponude i potražnje, te tržišne konkurencije imanentne kapitalizmu, pa kao što je bilo više vrsta jogurta, isto je tako bilo i više vrsta osvježavajućih pića, te su Pipi i Nara vodili veliku borbu za što veći udio u tržištu.

Riječ reklama je latinskog porijekla i ne znači drugo do li „glasno vikanje“, što nas naravno odmah asocira na vremena kada suvremenih medija nije bilo. Tada je „glasno vikanje“ bio način privlačenja pažnje kako bi se tako okupljenima prenijela vijest ili poruka. I sami se sjećamo vremena „dobošara“ koji su lupajući po bubnju privlačili pažnju, da bi kada dođu do seoskog trga pročitali važnu obavijest pred okupljenim mnoštvom.

Koronavirus je zaključavši nas u kuće i stanove ukazao na korisno korištenje vremena kroz mogućnosti čitanja knjiga i gledanja televizije, te nam pokazao kako odjednom možemo imati vremena jedni za druge, pa i za obiteljsko igranje „Čovječe ne ljuti se“ što i sam prakticiram. Na televiziji se gleda sve, pa čak i reklame. Upravo gledajući televizijske reklame postajete svjesni dubine našeg propadanja, naše ekonomske katastrofe. Teško da više uopće možete i vidjeti reklamu našeg domaćeg proizvoda. Sve su reklame, uglavnom za proizvode izvan Hrvatske. Nema tu više gotovo ničega hrvatskoga, ni tvornice, ni proizvoda, ni zaštitnog znaka, pa ni osvježavajućeg pića. Tako je, pretpostavljam nažalost i u ostalim novonastalim državicama, Republikama iz bivše Jugoslavije.

Evo, na televiziji gledam kako je ovaj program omogućio Lays, a tu je i Rovus spray čistač za sve vrste podova, dok nam Prostamol Uno povećava kvalitetu života, a vrhunac svega je kada čuješ „a da bi ti bilo dobro – tu je Bauhaus“.

Toliko smo propali i postali jadni bez igdje ičega da nam čak i TV reklame poručuju, podsjećajući nas na 30 godina domoljubne vladavine utemeljene na politički namještenoj i odglumljenoj privatizaciji koja nas je razbaštinila svega što smo imali. Desničari, nacionalisti i lažni domoljubi, kao uvijek u našoj povijesti su opljačkali Hrvatsku i uništili našu ekonomsku osnovu stvorenu u samoupravnom društvu Socijalističke Republike Hrvatske u okviru socijalističke Jugoslavije.

Moja generacija iz jednog drugog vremena, zna da to nije moralo biti tako jer smo sazrijevali i odrastali uz slogan Paje Kanižaja „svako jutro jedno jaje, organizmu snagu daje“ Agrokombinata, a Jugotonova ptica trkačica je najavljivala „nova ploča, nova ploča“, dok je Stevo Karapandža sa Oliverom Mlakarom uživao u okusima i mirisima Vegete, a Ana Sasso njihala bokove u taktu – „Pipi to je piće za stare i mlade“.

No nešto je naše i ostalo a vidljivo je sada u vrijeme ove Korona opasnosti i to u desnom gornjem kutu ekrana našeg televizora, poruka ispisana našim jezikom, gdje je svaka nacionalna TV kuća očito pazeći da njena poruka bude svoja, drugačija i različita od onih drugih, jer ne daj bože da se dogodi da se isto kaže u Beogradu i Zagrebu ili Sarajevu i Podgorici.

Tako RTCG upozorava –„Ostani doma“, HRT poručuje „Ostanite doma“, dok će RTS reći „Ostanimo kod kuće“, a BHT „Ostanimo kući“. Svi različito, a isto.

Eto, ako nemamo domaćih proizvoda i domaćih reklama, imamo barem poruka na svim našim jezicima. Ako mislite da ne možemo ostati i bez toga, varate se. Povijest nas uči da od gorega uvijek može biti i gore.

Onaj tko ne vjeruje, neka uzme Bronhi – lakše se diše.

                                                      

VEDRAN SRŠEN
Autor/ica 14.4.2020. u 09:14