Vaše je kraljevstvo nebesko, ali i ovo zemaljsko. I izgledate kao kraljevi

Pričate o poniznosti, a sa svojih oltara dizali ste dreku na ovaj ubogi puk svaki put kad je trebalo pogurati neku itekako svjetovnu, ma, nazovimo stvari pravim imenom, ustvari, političku priču. Vi se razumijete u sve. U rađanja i u smrti. U ljubav i u mržnju. U vječni život i sve krugove pakla.

Simboli vaše vjere nalaze se na svim zidovima. U učionicama, u bolnicama, u dječjim vrtićima, u državnim i vojnim institucijama, koče se oko ponosnih vratova, njišu se zapleteni oko retrovizora. Vi odobravate brakove, ispraćate sprovode, dočekujete novorođene. Blagoslivljate ustanove, građevine, ceste, nebodere, palače, a svojedobno, o bože, blagoslivljali ste i topove. Ima vas svugdje. Vaši glasovi zvone, odjekuju na televizijama, radiostanicama, razglasima.

Vaše crkve su pune. Gledam kolone djece koja hrle na vjeronauk. Osluškujem što govore.
“Moram na vjeronauk u crkvi jer inače ću dobiti lošu ocjenu na vjeronauku u školi.”

Mali trgovci

Što to radite? Kakvim to vjernicima punite svoje crkve? Zar u tim glasovima ne bismo trebali čuti, ah, zanesenost mladih duša ispunjenih vjerom? Zašto umjesto toga čujemo proračunatost? Tako ne bi trebali zvučati vjernici, presvijetli. Vi od njih radite male trgovce. Kao i od njihovih roditelja, uostalom. Vjeronauk za ocjenu, misa za spas duše. Kredit za krizmu i prvu pričest. Zlato, ocjene, ucjene. Bude mi ih žao. To i ne sliči baš na ljubav koju, kao, propovijedate. Pričate o ljubavi, a uzgajate licemjerje. Pričate o poniznosti, a sa svojih oltara dizali ste dreku na ovaj ubogi puk svaki put kad je trebalo pogurati neku itekako svjetovnu, ma, nazovimo stvari pravim imenom, ustvari, političku priču. Vi se razumijete u sve. U rađanja i u smrti. U ljubav i u mržnju. U vječni život i sve krugove pakla. Roditelji niste bili (hm), a znate sve o odgoju. Vi se, kao, žrtvujete, ali svaki roditelj, kad bi se usudio, naravno, mogao bi vam posvjedočiti da od roditeljstva veće žrtve nema. Ne muče vas svjetovne brige, ne proživljavate ni radosti ni tuge roditeljstva, ali mislite da ste kompetentni prosuđivati o moralnosti odgoja i obrazovanja naše djece?

Bilo bi me sram

Zbog vaših satova vjeronauka, neka djeca sjede sama na školskim hodnicima. Zbog vaših dogmi, povećava se broj maloljetnih trudnica. Zbog vaše osude, živote nekih drugačijih mladih ljudi pretvarate u pakao. Vaše je kraljevstvo nebesko, ali i ovo zemaljsko. Vi i izgledate kao kraljevi. Vama se, kao i kraljevima, ljudi klanjaju i ljube vam ruke. Zašto to dopuštate? Osobno, da spasim pola planeta od gladi i bijede, bilo bi mi užasno neugodno da mi se netko klanja. Bilo bi me, jednostavno, sram.

Oni među vama koji se vaših bahatosti postide, oni koji se drznu doslovno slijediti Isusov nauk o ljubavi, skromnosti i dobroti, bivaju iz vaše crkve izopćeni.
To je preteška ironija, čak i za nevjernika.

Ima vas svugdje, a nema vas nigdje

A znate li koliko djece, koju trenutno ocjenama i stegom primoravate na pohađanje vjeronauka, kasnije odustane od vas? Ako ste već vjeru sveli na trgovanje, onda budite dosljedni. Recimo, kad neka firma gubi svoje klijente, logično je da se zapita zašto se to događa. Jedino što može napraviti da to spriječi jest da poboljša kvalitetu svojih usluga. Vi, umjesto da se zapitate što ne valja u vašem pristupu vjernicima, pokušavate silom ostvariti svoj religijski profit. Zamislite firmu koja prodaje usisavače, a kojoj, recimo, svaki dan opada broj kupaca. Pa ona, umjesto da se zapita što ne valja s dotičnim proizvodom, počne ljudima na silu u kuće naguravati usisavače. Eto, tako se vi, ustvari, ponašate. Pokušavate količinom nadomjestiti kvalitetu. Ima vas svugdje, a nema vas nigdje.

Ni obilaženje kontejnera nije “u skladu s hrvatskom tradicijom”

Vaše nemilosrdno obrušavanje na uvođenje zdravstvenog odgoja u škole, da nije besramno, bilo bi smiješno. Zdravstveni odgoj je “opasan”? “Nije u skladu s hrvatskom tradicijom?” Na stranu to što su ove tvrdnje neistinite i apsurdne. Ali znate li koliko je opasno siromaštvo? A nezaposlenost? I, znate, nije nimalo u skladu s hrvatskom tradicijom obilaženje kontejnera i pučkih kuhinja. Zašto se u taj svjetovni segment tako blijedo i premalo miješate? Sjećate se kad ste spomenuli “grijeh struktura”? Nakon te izjave, moglo se skoro pa fizički osjetiti iščekivanje koje je nastalo u narodu. Nada u srcima i vjernika i nevjernika, probudila se nada. A što se dogodilo? Ništa. Pljačka, korupcija, otimačina, poniženja, laži, sve se nastavilo kao da ništa niste ni rekli. Zato što ništa niste ni napravili. Možda ste tad izgubili vjerodostojnost i moralno pravo da bilo što u ovoj zemlji, uključujući i zdravstveni odgoj, proglašavate nemoralnim.”Odustao sam od crkve”, rekao mi je neki dan znanac, vjernik, s kojim godinama filozofiram na temu teologije, politike, znanosti, ekologije i svega i svačega.
“Molim?” upitala sam zgranuto.

“Da. Odustao sam od crkve i okrenuo sam se… vjeri.”