Večernji H-B list

Autor 3.4.2012. u 21:48

Večernji H-B list

Piše: fra Drago Bojić, svjetlorijeci.ba

 

Mostarsko izdanje Večernjeg lista je organ HDZ-a i bilten Katoličke crkve u BiH

 

Sprega s političkom i ekonomskom moći, stranačkim, nacionalnim i vjerskim liderima, manipuliranje informacijama, insceniranje i izopačivanje činjenica, obilježje su – uz rijetke izuzetke – gotovo svih bosansko-hercegovačkih medija. S obzirom na količinu manipulacija (bosansko)hercegovačko izdanje Večernjeg lista spada u sami vrh novinarske neodgovornosti pa i neprofesionalnosti. Nije poznato koliko ovaj dnevni list ima čitatelja, ali što zbog političke i kulturne zapuštenosti, što zbog kompromiserstva, nekritičnosti i potkupljivosti, neosporno je da ove novine imaju utjecaj na Hrvate-katolike u BiH. 

Bosansko-hercegovačko izdanje Večernjeg lista je regionalno izdanje hrvatskog Večernjeg lista koji je u vlasništvu austrijskog medijskog koncerna Styria Media Group AG koji u Austriji i jugoistočnoj Europi posjeduje mnoge dnevne listove, tjednike, magazine, online i audiovizualne medije i izdavačke kuće. Prema službenim stranicama Styrie, većinski vlasnik ove medijske kuće je Katolička crkva u Austriji, a u mostarskom izdanju imaju udjela i neki iz Katoličke crkve u BiH. 

Večernji list BiH funkcionira kao medijski organ stožerne hrvatske stranke – HDZ BiH, a od nedavno, iako oprezno, i njezine sluškinje HDZ 1990. Pozicionira se kao medij za “hrvatska i katolička” pitanja u postdaytonskoj BiH. Uz asistenciju političkih i nacionalnih lidera, a dijelom i vjerskih (pa makar to bilo i samo šutnjom ili prešutnim odobravanjem), ovaj medij demonstrira rigidni oblik partitokratske medijske manipulacije – sve je u službi stožerne stranke i njezina lidera. Ni da se „omakne“ kritička riječ prema politici te stranke, prema privrednom kriminalu nekih njezinih prvaka, nema riječi kritike o herceg-bosanskoj politici zadnjih dvadeset godina, a nigdje toliko poziva na “hrvatsko-katoličko” jedinstvo (čitaj: jednoumlje), dok se s druge strane svi „neprijatelji“ predstavljaju kao razbijači nacionalnog jedinstva i borci za fotelje. (Treba samo prelistati brojeve što se pisalo o B. Ljubiću i njegovoj stranci prije „sparivanja“.) Zagovarajući lažne promjene ovaj medijski organ, zaveo je strah od svake promjene da bi se nakon političkih promjena, i onih u Hrvatskoj, odmah „prešaltao“ uz vlast. (Dovoljno je prelistati brojeve u vrijeme izbora, i onih u Hrvatskoj, npr. oko Bandića, Hebranga, Josipovića, i dr.)

 

Patetična religioznost

Izuzimajući većinu priloga iz hrvatskog (zagrebačkog) izdanja Večernjeg lista, bh. dodatak najveći broj informacija posvećuje Mostaru i zapadnoj Hercegovini, ali donosi i izvještaje o bosanskim Hrvatima i katolicima. Nijedan sekularni dnevni list (ni Radončićev Dnevni avaz) niti medij u cijeloj regiji, toliko prostora ne posvećuje crkvenim (manifestativno-religijskim) temama kao mostarski Večernjak. Naći ćete u njemu papinske poruke i poruke međugorske Gospe, nabožne i bigotne ispovijesti pojedinaca, obljetnice crkvenih vjenčanja, biskupske poslanice, unutarcrkvene podatke sve do službenih crkvenih dekreta o premještaju župnika. Treba se samo sjetiti visoko patetičnih naslova kojima se izražava “zabrinutost Svetog Oca za neravnopravni položaj katolika u BiH”, za „nejedinstvo Hrvata“ ili velikih priloga o imenovanjima i ređenju biskupa, svećenika pa i đakona u BiH. 

Senzacionalističkim pristupom temama (i)li hinjenom serioznoš­ću Večernji list svoje čitatelje zasipa “probranim” i često posve nevažnim informacijama (od crkvenog jet-seterstva do detaljnih izletničkih izvještaja večernjakovih novinara u Rim Svetom Ocu kojeg nisu susreli ali su jeli za stolom gdje je kao kardinal jeo ili društveno-politički posve irelevantni posjeti HDZ-aktera hrvatskoj dijaspori ili nekoj proslavi župnog patrona). Ove novine se zavodnički poigravaju emocijama (viktimizirajući hrvatski narod i šireći strah od turskog i muslimansko-bošnjačkog zuluma), nude nemoguće političke i religijske životne koncepte (od zagovaranja politike trećeg entiteta do protežiranja mnogim ljudima nedostižnih hodočasničko-kozmopolitskih avantura), likuje nad tužnim ljudskim pričama lažnim sažalijevanjem i manipulativnim martirologiziranjem njihovih sudbina (posebno bosanskih Hrvata), patologizira i banalizira religijske osjećaje i čovjekov odnos prema Bogu i transcendenciji (prilozi o Međugorju i sličnim vjerskim fenomenima).

 

Prosrpska i protubošnjačka uređivačka politika

Novinarstvo Večernjeg lista je velikim dijelom “novinarstvo trača”, “štampana verzija red carpeta” s onu stranu ozbiljnog istraživačkog novinarstva. Ono se rijetko oslanja na činjenice, jer “večernjakove činjenice” su ono što treba uklopiti u partijsku ideologiju. Ono, u pravilu, ideološki interpretira informacije s popratnim političkim komentarima. Taj list zna preuzeti cijele tekstove i fotografije od drugih ignorirajući etičko-novinarsku dužnost da navede njihove autore, izvore i provjeri autentičnost. Čini se da za glavne večernjakove novinare ne vrijede osnovna načela novinarske etike koja između ostalog kažu i to da “novinar nije odgovoran za novost (vijest) koju prenosi, ali nije oslobođen odgovornosti ni prema izvoru informacija ni prema publici” (R. Spaemann). Vijesti preuzete od drugih agencija u obradi večernjakovih novinara često imaju vrlo malo veze s izvornim (agencijskim) sadržajem vijesti osim onih koji su izravno dobili i stožera stožerne stranke. Trebalo bi više vremena i prostora da se popišu sve manipulacije Večernjeg lista. U posljednje vrijeme u ovom listu dominiraju prilozi o “majorizaciji hrvatskog naroda” i tekstovi usmjereni protiv muslimana i Sarajeva, ali i oni u kojima se pokušava dodatno otežati položaj bosanskih Hrvata, posebno ondje gdje žive u većinskim bošnjačkim sredinama. Slijedeći politiku stožerne stranke koja se izručila Banjoj Luci, Večernji list nateže činjenice, sve kako bi njima opravdao ili umanjio republičkosrpsko zlo, a produbio mržnju i nemogućnost suživota u Federaciji, kako bi se „konačno riješilo“ bosansko pitanje. Ovdje ćemo se osvrnuti na jednu od večernjakovih manipulacija kao primjer.

 

Večernjakove laži i manipulacije brojem izgnanih Hrvata iz Federacije i  RS-a

Korektno su prenijele mnoge agencije i neki hrvatski i bosansko-hercegovački mediji (među njima i zagrebački Glas Koncila i sarajevski Katolički tjednik) da je u Zagrebu, 13. ožujka, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog centra, predstavljena knjiga Franje Marića u izdanju Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine – Stanje katoličkih župa na području Bosne i Hercegovine između 1991. i 2011. godine. Ta, međutim, vijest, u režiji Večernjeg lista (izdanje od 15. ožujka 2012., str. 4), izgleda ovako: (nadnaslov) “Monografija o stanju bh. Hrvata katolika, župa i najvećim stradanjima predstavljena u Zagrebu”, a onda glavni naslov – “Tijekom rata iz Federacije prognano 230.000, iz RS-a 152.856 Hrvata katolika”. U daljnjem su tekstu citirane riječi profesora povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagreba Slavka Sliškovića koje se u potpunosti poklapaju s naslovom. Zanimljivo da te riječi ne donosi ni Glas Koncila ni Katolički tjednik. Ako je prof. Slišković to čak i izrekao, bh. večernjakov novinar bi ipak morao znati da to apsolutno nije točno. 

Ako i prijeđemo preko toga da se jedna brojka donosi „odokativno“ zaokružena, a druga ide u točnosti čak do broja 6, jednostavnom računicom, prema crkvenim popisima kojima se služio F. Marić, u broj „prognanih Hrvata iz Federacije“ ubrojeni su svi katolici (Hrvati) koji su u posljednjih dvadeset godina prognani i izbjegli s područja današnje (daytonske) Federacije BiH ili su otišli nakon rata. Taj broj, dakle, uključuje sve one katolike koji su na području Federacije prognani od velikosrpske politike i u bošnjačko-hrvatskim sukobima, ali i sve one ljude (većinom mlade) koji su nakon rata odselili s područja Federacije BiH. 

Ovakav naslov očito čitateljima želi poručiti da su Hrvati neusporedivo više stradali u Federaciji BiH (dakle od Bošnjaka) nego u Republici Srpskoj. To što su s područja Republike Srpske protjerani gotovo svi Hrvati i što su se tek rijetki mogli vratiti i što su puste cijela Posavina i Krajina – o tome večernjakov novinar šuti. Masovna protjerivanja Hrvata na sadašnjem području Federacije BiH samo su se dijelom dogodila na prostoru pod muslimansko-bošnjačkom vlaš­ću i u hrvatsko-bošnjačkim sukobima (primjerice u Bugojnu, Konjicu, Jablanici i okolici, dijelovima općine Travnik, u Kraljevoj Sutjesci i Varešu…). Hrvati iz mnogih drugih dijelova sadašnjeg prostora Federacije BiH nisu prognani niti nastradali od muslimansko-bošnjačkih vojnih jedinica, već od vojske RS-a: primjerice Hrvati općine Jajce, Dobretići, Kupres, dijelova istočne Hercegovine, općine Livno, Odžak, Bos. Šamac, Orašje, Sarajevo, Tuzla, Usora, Žepče… 

Ne umanjujući ratna stradanja i progone Hrvata u bošnjačko-hrvatskim sukobima, veliki broj od tih 230.000 ljudi otišao je nakon rata samovoljno zbog obrazovanja i posla, što je uostalom slučaj i s mnogim drugim bh. građanima. Odlaze i danas, i ne samo iz dijelova gdje bosanski Hrvati i katolici trpe „turski zulum“, već i iz „čistih“ katoličko-hrvatskih sredina – primjerice iz nekih zapadno-hercegovačkih općina ili recimo iz Livna, Rame, itd. To je poznata činjenica i to najbolje znaju katolički svećenici i biskupi nakon božićnih blagoslova kuća kada se pravi godišnja statistika župa, koja svake godine, što zbog niskog nataliteta, što zbog odlazaka, bilježi negativne trendove. Te informacije se objavljuju i u službenim glasilima biskupija u BiH i dostupne su i Večernjem listu, ali novinarima i ideolozima ovog lista objektivne činjenice služe da ih se instrumentalizira i sistematizira kako to „varirana“ herceg-bosanska politika bobanovsko-karadžićevske provenijencije hoće. To je izraz politike kontinuiteta hrvatsko-srpskih dogovora i saveza – od devedesetih do danas – a jedna od njezinih bitnih odrednica bila je i ostala demoniziranje muslimana (Bošnjaka) i glavnog grada Sarajeva, u njihovoj interpretaciji metafore militantnog antihrvatskog i antikatoličkog bošnjaštva.

 

Pečat je klerikalno-politička manifestacija

Budući da su ove i slične večernjakove manipulacije s Hrvatima u BiH, a posebno bosanskim dijelom gotovo svakodnevnica, tim više začuđuje činjenica da u ovom listu objavljuju i katolički svećenici, da Večernji list priređuje monografske slikovnice kardinalu i nunciju, da funkcionira kao bilten Katoličke crkve u BiH, s velikim brojem tema kojima se primitivizira vjera i zamagljuje izlaz iz religijskoga licemjerstva i taštine. Mostarsko izdanje Večernjeg lista i njegova uređivačka politika u suprotnosti su s etičkim načelima crkvenih dokumenata o medijima i s etičkim kodeksom novinarske profesije. No, gotovo se nitko od službenih predstavnika Katoličke crkve, ni dijecezanskog ni franjevačkog dijela, ne ograđuje od ideologije ovog lista, štoviše mnogi od njih sudjeluju i primaju nagrade na pompoznoj političko-kulturno-klerikalnoj manifestaciji – Pečat

U općoj krizi bh. medija, u njihovoj nacionalnoj isključivosti i izoliranosti, partitokratskom i liderokratskom ulizništvu, svi koji koriste Večernjakove usluge ili se kritički ne ograđuju od njegova izvještavanja, prihvaćaju i podržavaju njegove manipulacije na političkom, društvenom, kulturnom i vjerskom polju. Time se produžava autodestrukcija Hrvata i katolika u BiH, njihova otuđenost od samih sebe, od zemlje u kojoj žive i odgađa artikuliranje njihovih interesa. Najgore u medijskom smislu stoje bosanski Hrvati. Demografska devastiranost, te stupidnost i neodgovornosti onih koje vode njihove kulturne (nevladine i religijske) institucije i dalje će se servilno izručivati medijskoj vjetrometini. Nakon što su ugasili svoju pamet, ugasili su i svoje novine (npr. Stećak…), devalvirali svoju medijsku prisutnost u javnosti, sada skidaju antene svoje kritičnosti.

 

Autor 3.4.2012. u 21:48

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija