Vehid Jahić: Cirkus u vrhu Federacije

Izdvajamo

• Da bi imali gaće, građanima BiH može biti poučna Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima iz 1973. godine, član 35. koji glasi:“Kada vlada krši prava naroda, pobuna je za narod, kao i svaki dio tog naroda, najsvjetije pravo i najneophodnija dužnost“. Narod, bošnjački, hrvatski, srpski, neshvatljivo sve podnose bez reakcije. Ako ih tlači vlast koja se formira sa „papcima“, građani ne moraju biti paponjci.

Povezani članci

• Traži se ‘nepoznati’ napadač na Huseina Oručevića a fotografije mu objavljene prije 7 dana
• Protesti “Pravda za Dženu” zakazani za 18. februar u Sarajevu
• Nagrade 24. Sarajevo Film Festivala
• Slavo Kukić apeluje: Shvatite ozbiljno Dodika nemojte da nam se ponovi Milošević
• Mia kod Marthe
• Robert Leonard Rope: Sarajevo, moja ljubavi (Dio I)

Foto: A. Razić

Siledžijstvo naciokratskih lidera pri pokušaju formiranja Vlade F BiH

Piše: Vehid Jahić

Razina neozbiljnosti u pregovorima za formiranje vlasti u F BiH je skandalozna. S obzirom na „verižnu nacionalnu“ politiku blokiran je i ustroj vlasti na nivou BiH. Imajući u vidu ekstremno siromaštvo skoro polovine svih „naroda i narodnosti“ u BiH, to je nedopustivo. To je siledžijstvo nad elementarnim političkim principima, logikom, moralom, običajima… To je politički cirkus u vrhu federacije. S obzirom na sve već poznate okolnosti, pregovori, ili proces konstituiranja vlasti, dosegao je nivo „baljezganja“ alkoholičara u zabačenom seoskom bircusu. Naravno, čast izuzecima! Na kraju smo saznali da „najprvi“ među nama ne poznaju ni ustav zemlje, kojoj su na čelu.

Imaju li pomenute kvalifikacije uporište u našoj svakidašnjici?

Apsolutno da. Šesti je mjesec od završetka izbora. Pravila ustroja vlasti jesu nacionalističko –plemenska, ali su jasna. „Pobjednici“ imaju potrebu i mogućnost samo popuniti nacionalnu „utrobu“ vlada i ništa više. Međutim, naciokratski lideri, nakon što su disciplinirali vlastite „nacionalne torove“ i postali neprikosnoveni nacionalni oligarsi, žele disciplinirati i politike rivale, ili kako ih oni nazivaju – političke partnere. Tako Dragan Čović, koji ima hrvatski legalitet, kao relativni pobjednik, iako nema potpun legitimitet, jer nisu svi Hrvati glasali za njegov „privatni“ HDZ, ucjenama želi uređivati odnose svih ostalih u državi,osim Bošnjaka. Javna je tajna da je Čović – na nivou države – za partnera želio Milorada Dodika, sa kojim ludačku Dejtonsku košulju, još više steže oko vratova normalnih građana BiH. Izetbegović nije želio Dodika, pa ga je Čović izgleda– u pregovaračkom „talu“ – ucijenio. Izetbegović, kome je izgleda pred Kongres SDA, fotelja stranačkog predsjednika bitna kao i formiranje vlasti u entitetu i državi, prepustio je Čoviću da „žonglira“ do mile volje, samo da mu ne opstruira. Zato Čović u cijelom toku pregovara, ucjenjuje, priča nebuloze, koje nisu u skladu sa pravno-formalnim poretkom u BiH. U pregovore je uveo i neku vrstu paradržavne tvorevine Herceg-Bosne, što HNS jeste kada sa razine promocije kulture i tradicije, pokušava bitno uticati normativni poredak države. Nakon izbora u BiH, HNS se tako ponašao, prihvatajući politikantska Čovićeva mešetarenja. On navodno zastupa Hrvate – a njegovo imovinsko stanje i prosječnog sunarodnika – svjedoči da je to bezočna obmana. Ali, svaka vlast tendira da postane apsolutna, pa i Čović želi biti makar „apsolutni faktor“ u konstituiranju vlasti. Ustavni okvir mu omogućava da u Vladi F BiH postavi pet svojih suradnika, ili pajdaša iz reda HDZ-a. Međutim, on želi biti „apsolutni faktor“ i zato glumi multikulturu, tražeći mjesto i za Srbina, ali ne običnog, već isključivo Dodikovog, bez obzira kakav je!? Na tome insistira i kada drugačije obeća. Radi vlastitog političkog probitka Izetbegović i to prihvata, jer ko „ferma“ narod, bitna je vlast, po mogućnosti apsolutna, makar samo u vlastitom „toru“ i onda pregovarati i dogovarati se sa „čobaninom“ drugog „stada“. To je bio lajtmotiv „nacionlnih“ pregovora. U njih je skoro pa zalutao i Željko Komšić, odnosno DF. Moguće da je želio „amortizirati“ etnonacionalne obmane u formiranju zavjereničke vlasti. Dosad i zasad je samo uspio da djelomično razobliči etničke pobjednike, u njihovim „zlim namjerama“, uključujući i Dodika, koji je djelovao iz „pričuve“. Tako se Komšić i stranka koju predstavlja uključila u opći politički cirkus u Federaciji, koji traje šesti mjesec.

Samo dan, nakon što su vođe „otkrile“ da su neustavno i mimo dogovora pokušali formirati Vladu, budući premijer Fadil Novalić izjavljuje „da se sve može riješiti“, ako se Aleksandar Remetić, Srbin iz DF-a izjasni kao „ostali“. Predsjednik F BiH Marinko Čabara, koji sam sebe naziva „šefom“ tog entiteta, tvrdi da je problem nastao zbog DF-a i Željka Komšića, koji su „insistirali na ugradnji građanskih principa u programskim načelima… i dodijeli jedno mjesto kandidatu iz reda ostalih“. Izjava Novalića je nevjerovatna, jer on predlaže eklatantno kršenje zakona, odnosno nacionalno izjašnjavanje „po potrebi oligarhija“, što nedavno s pravom nije dozvoljeno bošnjačkim manipulantima u Sarajevu, koji su – zbog poltičkih interesa – pokušali „izdati nacionalnu stvar“ i postati Srbi, ali samo politički. Sada to isto Novalić predlaže da se omogući novom ministru Remetiću. Izjava Čavare, „šefa“ F BiH, je pokušaj amnestiranja vlastitog vođe Čovića, koji kao ekskluzivni Hrvat želi promovirati i Srbe, a Komšiću bi osporili pravo da s pravom insistira i na angažmanu „ostalih“ u Vladi F BiH. Ako Komšić tvrdi dogovoreno je da „ostalog“ predloži HDZ!? Ali, da su to učinili, ne bi bilo opstrukcije u formiranju Vlade.

 Kako razumjeti, ili shvatiti poruke „kočničara“ formiranja vlasti?

Na prvom mjestu, da se nakon konstitucionalnih obmana, institucionalno ništa ne mijenja. Ili da – po građane – bude još gore. Još tokom pregovora, etnomanipulatori su ponekad i ponešto pričali i o funkcioniranju vlasti, nakon konstituiranja. Osim „blejanja“ o evropskom putu, najčešće su govorili o vertikalnoj organizaciji ministarstava po stranačkom „jednonačaliju“ , odnosno postavljanju stranačkih satrapa od ministra do portira. Navodno, radi efikasnosti u provođenju reformskih mjera. To je laž. Efikasnost se postiže dosljednim provođenjem zakona. Ali, o tome, etnokrati skoro i ne govore. Umjesto toga nude partokratske obmane, koje derogiraju zakone. Vertiklnom, partokratskom ili familijarnom organizacijom ministarstava – shvatite kako hoćete – teorijski se osiguravaju najmanje tri pretpostavke.

Prvo, mogu se opstruirati već objelodanjene istrage o ogromnom kriminalu i korupciji u kojima su – prema indikatorima – učestvovali vrhovi vlasti. Drugo, mogu se pokrenuti, ili ubrzati istrage u aferama čiji su protagonisti bili njihovi politički partneri, radi discipliniranja, ili nekih drugih ustupaka. Treće, mogu se nastaviti kriminalno-korupcijski aranžmani dok traje „njihova vlast“, ili se praviti „međuministarski“ talovi o obostranoj „omerti“u vladinim strukturama, naravno pod pokroviteljstvom nacionalnih oligarha. U tim principima je suština rata oko ministarstva finansija.

A zakoni? Oni će i dalje važiti za siromašne i gladne: „Poanta je u tome da su slabiji, kao uostalom u većini pravnih sistema, mnogo ranjiviji i mnogo ih je lakše krivično goniti, nego one koji imaju moć“ (Noam Čomski – Propaganda i javno mnjenje).

Kada se logički ukrste mnogi indikatori o (ne)formiranju vlasti, pitanje je – šta da rade obični građani?

Prvo, moraju vidjeti i shvatiti da je nacionalna isključivost „Kineski zid“ koji između njih postavljaju nacionalnooligarhijski manipulatori. Nacija je međa za „torove“ ili plemena, a plemenske vođe izvanredno dobro surađuju, kada sebi osiguravaju pozitivna i diskreciona prava za pljačku, kriminal i korupciju nad „svojim“ i svim drugim narodima i građanima. Kada pljačkaju novce iz UIO – bilo u sferi carina, poreza, kupoprodajnih aranžmana – to čine prvi od Hrvata, Bošnjaka i Srba. Istragu protiv tih kriminalaca, etnovođe žele predstaviti kao urotu protiv njihovog naroda, koji je jadan i nevin. A da BiH ima, „etnošnit“ tajkunpolitičari pokazuju i dokazuju, prisiljavajući policajca da napiše kaznu vozaču „turbekuloznog“ golfa-dva, koji je umjesto 40, vozio 46 kilometara na uru, čas ili sahat. Zato je jedan od ključnih problema ovih napaćenih, opljačkanih i gladnih građana BiH u činjenici što su oni apsolutno neorganizirani, a naciokratske oligarhije su uvezane i povezane prevashodno radi nametanja kuluka „raji“, u cilju vlastitog bogaćenja.

A građani i narodi imaju pravo na otpor predatorima (grabljivicama), koji prave cirkus od vlasti. U Dajtonskoj ustavnoj „tijesnoj“ građanskoj košulji piše: „Entiteti će osigurati sigurnu i zdravu sredinu za sve osobe pod njihovom nadležnošću, održavanjem agencija za provedbu građanskog zakona ( a ne plemenskog kako etnopredatori tvrde „stadima“ o.a.) koje će djelovati u skladu s međunarodno priznatim standardima i uz poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda…“ Građanin jest i može biti svaki plemenski pripadnik – Bošnjak, Hrvat, Srbin – a Hrvat ne može biti Bošnjak, Srbin i obratno. Ameri su pisali Dajton, tu ludačku košulju za normalne političare. Nisu znali da je to štivo za etnopredatore. Greška međunarodne zajednice je i uloga „Velikog predstavnika“ ,čija se uloga svela na „zdogovaranje“ sa neodgovornim i ostrašćenim tajkunima, koji opstaju samo dok uspijevaju održati podjele „sankilota“ (bukvalno „oni bez gaća“).

Da bi imali gaće, građanima BiH može biti poučna Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravima iz 1973. godine, član 35. koji glasi:“Kada vlada krši prava naroda, pobuna je za narod, kao i svaki dio tog naroda, najsvjetije pravo i najneophodnija dužnost“. Narod, bošnjački, hrvatski, srpski, neshvatljivo sve podnose bez reakcije. Ako ih tlači vlast koja se formira sa „papcima“, građani ne moraju biti paponjci.

S obzirom na brojne nebuloze vlastodržaca tokom i nakon pregovora, bilo bi dobro da se uoči svake naredne runde pregovora obavi alkotest pregovarača, kako ne bi imali sumnje da nam o vlastitoj i sudbini države ne pregovaraju alkoholičari iz nekog seoskog bircusa.